![]() |
Broj 163 |
'umor u glaviFilosofija rupcageVladajuca bratija odrzala je tajno zasedanje e da bi »zbila redove« i »ucvrstila jezgro«. Nakon zasedanja objavili su narodu: »Spremni smo za jos jednu pobedu!« Neka vrlo orna bratija. U pobedonosnom jezgru nasao se i Vucela. Njegov kambek odslikava novu gazdinu kadrovsku strategiju. Kadrovi mu dodju kao glumacki ansambl velikog pozorista - izvlaci ih na svetlost dana onda kad mu u predstavi koju rezira ustreba glumac odredjenog faha. Neciji uspon ili »zglajzavanje« samo su deo teatra. Vojvoda zemunski deo je istog ansambla. Rola »najomiljenijeg opozicionara« ili rola »ljutog protivnika rezima«, njemu je svejedno, on ima veliku moc »uzivljavanja«. O cemu je raspravljalo »ojacano jezgro« na svom tajnom zasedanju? Nije tesko da se to pretpostavi: Kako plodove sveopste bede pretvoriti u plodove pobede. Kako umece drzavnog gluparenja prodati glasacima kao mudru drzavnicku politiku. Kako gladne uveriti da su siti. Kako stotine hiljada raskucenih uveriti da su deo ostvarenja srpskog nacionalnog interesa (kojim se, zna se, ne moze trgovati). I na kraju, najvaznije: kako na dolazecim izborima krasti a ne biti uhvacen u kradji. (Jesen devedeset seste ne sme se ponoviti.) Veselo drustvance ta vladajuca partija. Jos veseliji narod koji im dopusta da ostvare sve sto naume.
Preduslovi i usloviDoznajem iz novina da neko nekome preti - mojim izlaskom na ulicu. Ako ne dobijemo izborne uslove pokrenucemo narodne usove! Ako nam ne date pristojne izborne uslove - imacete ulicne dzumbusove!Pretnja je, na zavrsetku tromesecnih narodnih protesta, bila »orocena« na dve-tri sedmice, sad je pomerena cak do Vidovdana. Mitomanska dramaturgija. O vidovu-danu svima ce se Srbima vratiti jasan vid i rezim ce pasti k'o od sale. Vezivati narodnu pobunu za odredjeni zvucni datum to je zgodna literarna konstrukcija, ali zivot ima obicaj da sam stvara datume. Iz SPS-a i JUL-a drsko porucuju: ma kakvi »uslovi«, sredite vi najpre medjusobne racune! Skoro da su u pravu: cvrsto dogovoreni uslovi funkcionisanja demokratske unije preduslov su uspesne borbe za pravicne izborne uslove. Druga nevolja je sto vodji opozicije izlive narodnog nezadovoljstva gledaju staticki. Narod je po njima izvesno »gasovito stanje« cijom se tenzijom moze upravljati po volji. Ali, masovna narodna pobuna je nepredvidljiva i najcesce je vezana za splet slucajnosti. Breht je to znao: u »Danima komune« buna pariskih radnika pocinje incidentom - zbog jednog pecenog pileta. Glavna pouka minule »zime naseg nezadovoljstva« jeste da se, izgleda, rusenje neke tiranije ne moze izvoditi u fazama. Ne postoji, kao sto sam po okoncanju protesta pisao, »oslabljeni tiranin« nego samo zbaceni tiranin.
Ubice su medju namaSrbija je valjda jedina zemlja na svetu u kojoj se »majstori ubijanja« javno hvalisu svojim podvizima. Posle ubistva generala Badze jedan penzioner, koga Blic predstavlja kao »bivseg radnika DB i strucnjaka za atentate«, mrtav-ladan pripoveda: »Svojevremeno sam bio zaduzen za pripreme odredjenih akcija kojima se nasa drzava suprotstavljala ustaskom i siptarskom terorizmu. To je podrazumevalo i ubistva a time i pripremu lica koja ce izvrsiti jedno takvo delo, od strane sluzbe«. I sve tako, lezerno, kao da je rec o obuci i uspesima momaka iz skole za latino-americke plesove. Rec »svojevremeno«, sto je najdivnije, valja prevesti sa »pre desetak godina«. Teorija distance u umetnosti ubijanja ne vazi. A pitanje odgovornosti - ko bi se time zamajavao.Kad bi neko izjavio da je pre deset godina organizovao ubistvo mrskog mu komsije ipak bi i u Srbiji zaglavio u zatvor. O zlocinu sa »drzavnim razlogom« moze se slobodno divaniti. I zaraditi simpatije citateljstva. Nije vazno ni to da li je oznaka »teroristi« tacna (pre ce biti da je rec o politickim protivnicima) - vazno je da je rec o ukokavanju onih koji nisu »nase gore list«. S druge strane, na scenu je stupila generacija novih ucitelja ubijanja i izvodjaca njihovih zamisli pa prethodna generacija smatra da je vec »istorizovana« i da moze da predje u status medijskih zvezda i strucnjaka za »odredjenu oblast«. Bez cijih bismo »ocena i procena« bili jos blesaviji.
Rupcage su vecnePovodom 100 dana opozicione vlasti u jednom gradu u unutrasnjosti reporter gazdinog radija propituje se kod gradjana na temu koliko je nova vlast ispunila svoja predizborna obecanja. Najpogodniji teren za testiranje uspesnosti novih opstinara su rupe i rupcage na putevima i ulicama. »Da li su nestale?« pita reporter. »Ima ih ko i ranije!«, »Ima ih ihaj!«, »Ima ih da li volis!« pljuste pozeljni odgovori. Reporter se topi - empirijski je dokazao da nova vlast ne valja. Nesto mi ipak ne pasuje u toj logici izvodjenja dokaza - rupcage su nasledjene od stare vlasti. A onda ukapiram da gazdini propagandisti implicitno glasacima porucuju nesto drugo: naime, da su rupcage, izlokanost puteva i ulica i uopste sva beda koja nas okruzuje - prirodno stanje stvari te da nema svrhe menjati vlast kad ce ionako sve ostati isto. Nema sumnje da ce se mnogi Srbi »primiti« na ovaj dubokoumni fatalizam rupa i rupcaga.
Miodrag Stanisavljevic
| |
© 1997. Republika & Yurope - Sva prava zadrzana | Posaljite nam vas komentar |