U svim civilizacijama raskrsce je mjesto dolaska pred nepoznato, a kako je najtemeljnija ljudska reakcija pred nepoznatim strah, prvi je aspekt simbola zabrinutost*. U snovima raskrsce otkriva zelju za vaznim, uznositim, gotovo svetim susretom; ono moze otkriti da se netko nalazi na krizanju putova i da mora poduzeti novo, odlucno usmjerenje. Prema simbolickoj pouci svih predaja zaustavljanje se na raskrscu doima kao potreba da se zastane radi razmisljanja, svetog pribiranja, stovise zrtvovanja, prije nego sto se nastavi izabranim putom.

Raskrsce je i mjesto gdje se nalaze drugi, i oni izvanjski i oni unutrasnji. Pogodno je mjesto za zasjede, pa nalaze oprez i budnost. Na raskrscima stoje trostruka Hekata i Hermes psihopomp da bismo tu za sebe i u sebi izabrali izmedju neba, zemlje i podzemlja. U istinskoj unutrasnjoj pustolovini covjek na raskrscu uvijek nalazi samo sebe: nadao se konacnom odgovoru, a otvaraju mu se tek novi putovi, nova iskusenja, nova kretanja. Raskrsce nije svrsetak, nego zastoj, poziv da se krene u onkraj. Tu se zaustavlja da bi se u dobrom ili losem smislu djelovalo na druge, ili, ako se u sebi otkrije nesposobnost odabira: tada je to mjesto meditacije, cekanja, a ne djelovanja. Ali raskrsce je i mjesto nadanja: dosad na putu nije bilo zapreka; novo raskrsce nudi ponovnu priliku da se izabere pravi put. Izbori su, medjutim, nepovratni. Da se iskaze sva snaga tog simbola, u nekim pricama, nakon junakova prolaska, nestaje i raskrsce: pitanje izbora je rjeseno.