Luka

|p1 |r0 Glava 1

|r1. Buduc'i da mnogi poc"es"e opisivati dogadjaje koji se ispunis"e medju nama,
|r2. Kao s"to nam predas"e koji isprva sami vidjes"e i sluge rijec"i bis"e:
|r3. Namislih i ja, ispitavni sve od poc"etka, po redu pisati tebi, c"estiti Teofile,
|r4. Da poznas" temelj onijeh rijec"i kojima si se nauc"io.
|r5. U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijas"e neki sves"tenik od reda Avijna, po imenu Zarija. i z"ena njegova od plemena Aronova, no imenu Jelisaveta.
|r6. A bijahu oboje pravedni i pred Bogom, i z"ivljahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.
|r7. I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bjes"e nerotkinja, i bijahu oboje vec' stari.
|r8. I dogodi se, kad on sluz"as"e po svome redu pred Bogom,
|r9. Da po obic"aju sves"tenstva dodje na njega da izidje u crkvu Gospodnju da kadi.
|r10. I sve mnos"tvo naroda bijas"e na polju i monjas"e se Bogu u vrijeme kadjenja.
|r11. A njemu se pokaza andjeo Gospodnji koji stajas"e s desne strane oltara kadionoga.
|r12. I kad ga vidje Zarija uplas"i se i strah napade nanj.
|r13. A andjeo rec"e mu: Ne boj se, Zarija; jer je uslis"ena tvoja molitva: i z"ena tvoja Jelisaveta rodic'e ti sina, i nadjeni mu ime Jovan.
|r14. I bic'e tebi radost i veselje, i mnogi c'e se obradovati njegovu rodjenju.
|r15. Jer c'e biti veliki pred Bogom, i ne c'e niti vina i sikera; i napunic'e se Duha svetoga jos" u utrobi matere svoje;
|r16. I mnoge c'e sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;
|r17. I on c'e naprijed doc'i pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.
|r18. I rec"e Zarija andjelu: Po c"emu c'u ja to poznati? jer sam ja star i z"ena je moja vremenita.
|r19. I odgovarajuc'i andjeo rec"e mu: Ja sam Gavrilo s"to stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.
|r20. I evo, onijemic'es" i ne c'es" moc'i govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojijem rijec"ima koje c'e se zbiti u svoje vrijeme.
|r21. I narod c"ekas"e Zariju, i c"udjahu se s"to se zabavi u crkvi.
|r22. A izis"avs"i ne mogas"e da im govori; i razumjes"e da mu se nes"to utvorilo u crkvi; i on namigivas"e im; i osta nijem.
|r23. I kad se navrs"is"e dani njegove sluz"be otide kuc'i svojoj.
|r24. A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta z"ena njegova, i krijas"e se pet mjeseci govorec'i:
|r25. Tako mi uc"ini Gospod u dane ove, u koje pogleda na me da me izbavi od ukora medju ljudima.
|r26. A u s"esti mjesec posla Bog andjela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret.
|r27. K djevojci ispros"enoj za muz"a, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bjes"e ime Marija.
|r28. I us"avs"i k njoj andjeo rec"e: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti medju z"enama.
|r29. A ona vidjevs"i ga poplas"i se od rijec"i njegove i pomisli: Kakav bi ovo bio pozdrav?
|r30. I rec"e joj andjeo: Ne boj se, Marija! Jer se nas"la milost u Boga
|r31. I evo zatrudnjec'es". i rodic'es" sina, i nadjeni mu ime Isus.
|r32. On c'e biti veliki, i nazvac'e se sin najvis"ega, i dac'e mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;
|r33. I carovac'e u domu Jakovljevu va vijek, i carstvu njegovom ne c'e biti kraja.
|r34. A Marija rec"e andjelu: Kako c'e to biti kad ja ne znam za muz"a?
|r35. I odgovarajuc'i andjeo rec"e joj: Duh sveti doc'i c'e na tebe, i sila najvis"ega osjenic'e te; za to i ono s"to c'e se roditi bic'e sveto, i nazvac'e se sin Boz"ij.
|r36. I eto Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je s"esti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.
|r37. Jer u Boga sve je moguc'e s"to rec"e.
|r38. A Marija rec"e: Evo slus"kinje Gospodnje; neka mi bude po rijec"i tvojoj. I andjeo otide od nje.
|r39. A Marija ustavs"i onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.
|r40. I udje u kuc'u Zarijnu, i c"estita Jelisaveti.
|r41. I kad Jelisaveta c"u c"estitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,
|r42. I povika zdravo i rec"e: Blagoslovena si ti medju z"enama, i blagosloven je rod utrobe tvoje.
|r43. I otkud meni ovo da dodje mati Gospoda mojega k meni?
|r44. Jer gle, kad dodje glas c"estitanja tvojega u us"i moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.
|r45. I blago onoj koja vjerova; jer c'e se izvrs"iti s"to joj kaza Gospod.
|r46. I rec"e Marija: Velic"a dus"a moja Gospoda;
|r47. I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
|r48. s"to pogleda na pos"ljednje slus"kinje svoje; jer gle, od sad c'e me zvati blaz"enom svi naras"taji;
|r49. s"to mi uc"ini velic"inu silni, i sveto ime njegovo;
|r50. I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.
|r51. Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.
|r52. Zbaci silne s prijestola i podiz"e poniz"ene.
|r53. Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.
|r54. Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;
|r55. Kao s"to govori ocima nas"ijem, Avramu i sjemenu njegovu do vijeka.
|r56. Marnja pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuc'i svojoj.
|r57. A Jelisaveti dodje vrijeme da rodi, i rodi sina.
|r58. I c"us"e njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
|r59. I u osmi dan dodjos"e da obrez"u dnjete, i s"c'adijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.
|r60. I odgovarajuc'i mati njegova rec"e: Ne, nego da bude Jovan.
|r61. I rekos"e joj : Nikoga nema u rodbimi tvojoj da mu je tako ime.
|r62. I namngivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.
|r63. I zaiskavs"i das"c"icu, napisa govorec'i: Jovan mu je ime. I zac"udis"e se svi.
|r64. I odmah mu se otvoris"e usta i jezik njegov, i govoras"e hvalec'i Boga.
|r65. I udje strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogadjaj.
|r66. I svi koji c"us"e metnus"e u srce svoje govorec'i: s"ta c'e biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bjes"e s njim.
|r67. I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govorec'i:
|r68. Blagosloven Gospod Bog Jakovljev s"to pohodi i izbavi narod svoj
|r69. I podiz"e nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,
|r70. Kao s"to govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka
|r74. Da c'e nas izbaviti od nas"ijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;
|r72. Uc"initi milost ocima nas"ijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,
|r73. Kletve kojom se kleo Avramu ocu nanemu da c'e nam dati.
|r74. Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu sluz"imo bez straha,
|r75. U svetosti i u pravdi pred njim dok smo god z"ivi.
|r76. I ti, dijete, nazvac'es" se prorok najvis"ega; jer c'es" ic'i naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripravis" put.
|r77. Da das" razum spasenija narodu njegovu za opros"tenje grijeha njihovijeh.
|r78. Po dubokoj milosti Boga nas"ega, po kojoj nas je pohodio istok s visine.
|r79. Da obasjas" one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputis" noge nas"e na put mira.
|r80. A dijete rastijas"e i jac"as"e duhom, i bijas"e u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.

|p2 |r0 Glava 2

|r1. U to vrijeme pak izidje zapovijest od c'esara Avgusta da se prepis"e sav svijet.
|r2. Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom.
|r3. I podjos"e svi da se nrenis"u svaki u svoj grad.
|r4. Tada podje i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Daviov koji se zvas"e Vitlejem, jer on bijas"e iz doma i plemena Davidova,
|r5. Da se prepis"e s Marijom, ispros"enom za njega z"enom, koja bes"e trudna.
|r6. I kad onamo bijahu, dodje vrijeme da ona rodi.
|r7. I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijas"e mjesta u gostionici.
|r8. I bijahu pastiri u onome kraju koji c"uvahu noc'nu straz"u kod stada svojega.
|r9. I gle, andjeo Gospodnji stade medju njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplans"s"e se vrlo.
|r10. I rec"e im andjeo: Ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost, koja c'e biti svemu narodu.
|r11. Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod u gradu Davidovu.
|r12. I eto vam znaka: nac'i c'ete dijete povito gdje lez"i u jaslima.
|r13. I u jedanput postade s andjelom mnos"tvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govorec'i:
|r14. Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, medju ljudima dobra volja.
|r15. I kad andjeli otidos"e od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: Hajdemo do Vitlejema, da vidimo to s"to se tamo dogodilo s"to nam kaza Gospod.
|r16. I dodjos"e brzo, i nadjos"e Mariju i Josifa, i dijete gdje lez"i u jaslima.
|r17. A kad vidjes"e, kazas"e sve s"to im je kazano za to dijete
|r18. I svi koji c"us"e divis"e se tome s"to im kazas"e pastiri.
|r19. A Marija c"uvas"e sve rijec"i ove i slagas"e ih u srcu svojemu.
|r20. I vratis"e se pastiri slavec'i i hvalec'i Boga za sve s"to c"une i vidjes"e kao s"to im bi kazano.
|r21. I kad se navrs"i osam dana da ga obrez"u, nadjenus"e mu ime Isus, kao s"to je andjeo rekao dok se jos" nije bio ni zametnuo u utrobi.
|r22. I kad dodje vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, donijes"e ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda,
|r23. (Kao s"to je napisano u zakonu Gospodnjemu: Da se svako dijete mus"ko koje najprije otvori matericu posveti Gospodu);
|r24. I da prinesu prilog, kao s"to je rec"eno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubic'a.
|r25. I gle, bijas"e u Jerusaimu c"ovjek po imenu Simeun, i taj c"ovjek bjes"e pravedan i poboz"an, koji c"ekas"e utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijas"e u njemu.
|r26. I njemu bjes"e sveti Duh kazao da ne c'e vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.
|r27. I kaza mu Duh te dodje u crkvu; i kad donesos"e roditelji dijete Isusa da svrs"e za njega zakon po obic"aju,
|r28. I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i rec"e:
|r29. Sad otpus"tas" s mirom slugu svojega, Gospode, po rijec"i svojoj;
|r30. Jer vidjes"e oc"i moje spasenije tvoje,
|r31. Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,
|r32. Vidjelo, da obasja neznabos"ce, i slavu naroda tvojega Izrailja.
|r33. I Josif i mati njegova c"udjahu se tome s"to se govoras"e za njega.
|r34. I blagoslovi ih Simeun, i rec"e Mariji materi njegovoj : Gle, ovaj lez"i da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga c'e se govoriti
|r35. (A i tebi samoj probos"c'e noz" dus"u), da se otkriju misli mnogijeh srca.
|r36. I bjes"e Ana proroc"ica, kc'i Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina z"ivjela s muz"em od djevojas"tva svojega,
|r37. I udova oko osamdeset i c"etiri godine, koja neodlaz"as"e od crkve, i sluz"as"e Bogu dan i noc' postom i molitvama.
|r38. I ona u taj c"as dodje, i hvaljas"e Gospoda i govoras"e za njega svima koji c"ekahu spasenija u Jerusalimu.
|r39. I kad svrs"is"e sve po zakonu Gospodnjemu, vratis"e se u Galileju u grad svoj Nazaret.
|r40. A dijete rastijas"e, i jac"as"e u duhu, i punjas"e se premudrosti, i blagodat Boz"ija bjes"e na njemu.
|r41. I roditelji njegovi idjahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe
|r42. I kad mu bi dvanaest godina, doDjos"eoni u Jerusalim po obic"aju praznika;
|r43. I kad dana provedos"e, i oni se vratis"e, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;
|r44. Nego, mislec'i da je s drus"tvom, otidos"e dan hoda, i stados"e ga traz"iti po rodbini i po znancima.
|r45. I ne nas"avs"i ga vratis"e se u Jerusalim da ga traz"e.
|r46. I poslije tri dana nadjone ga u crkvi gdje sjedi medju uc"iteljima,.i slus"a ih, i pita ih.
|r47. I svi koji ga slus"ahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima.
|r48. I vidjevs"i ga zac"udis"e se, i mati njegova rec"e mu: Sine! s"ta uc"ini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom traz"asmo te.
|r49. I rec"e im: Za s"to ste me traz"ili? Zar ne znate da meni treba u onom biti s"to je oca mojega?
|r50. I oni ne razumjes"e rijec"i s"to im rec"e.
|r51. I sidje s njima i dodje u Nazaret; i bijas"e im puslus"an. I mati njegova c"uvas"e sve rijec"i ove u srcu svojemu.
|r52. I Isus napredovas"e u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.

|p3 |r0 Glava 3

|r1. U petnaestoj godini vladanja c'esara Tiverija, kad bjes"e Pontije Pilat sudija u Judeji, i Irod c"etverovlasnik .u Galileji, a Filip brat njegov c"etverovlasnik u Itureji i u Trahonitskoj, i Lisanija c"etverovlasnik u Avilini,
|r2. Za poglavara sves"tenic"kijeh Ane i Kajafe, rec"e Bog Jovanu sinu Zarijnu u pustinji,
|r3. I .dodje u svu okolinu Jordansku propovijedajuc'i krs"tenje pokajanja za opros"tenje grijeha;
|r4. Kao s"to je napisano u knjizi rijec"i proroka Isaije koji govori: Glas onoga s"to vic"e u pustinji: pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove;
|r5. Sve doline neka se ispune, i sve gore i bregovi neka se slegnu; i s"to je krivo neka bude pravo, i hrapavi putovi neka budu glatki;
|r6. I svako c'e tijelo vidjeti spasenije Boz"ije.
|r7. Jovan pak govoras"e ljudima koji izlaz"ahu da ih krsti Porodi aspidini! ko vam kaza da bjez"ite od gnjeva koji ide
|r8. Rodite dakle rodove dostojne pokajanja, i ne govorite sebi: oca imamo Avrama; jer vam kaz"em da Bog moz"e i od ovoga kamenja podignuti djecu Avramu.
|r9. Jer vec' i sjekira stoji drvetu kod korijena;i svako drvo koje dobra roda ne radja sijec"e se i u oganj se baca.
|r10. .I pitahu ga ljudi govorec'i: s"ta c'emo dakle c"initi?
|r11. On pak odgovarajuc'i rec"e im: Koji ima dvije haljine neka da jednu onome koji nema; i ko ima hrane neka c"ini tako.
|r12. Dodjos"e pak i carinici da ih krsti, i rekos"e mu: Uc"itelju! s"ta c'emo c"initi?
|r13. A on im rec"e: Ne is"tite vis"e nego s"to vam je rec"eno.
|r14. Pitahu ga pak i vojnici govorec'i: A mi s"ta c'emo c"initi? I rec"e im: Nikome da ne c"inite sile niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom.
|r15. A kad narod bjes"e u sumnji i pomis"ljahu svi u srcima svojijem uz Jovana: Da nije on Hristos?
|r16. Odgovaras"e Jovan svima govorec'i: Ja vas krstim vodom; ali ide za mno jac"i od mene, kome ja nijesam dostojan odrijes"iti remena na obuc'n njegonoj : on c'e vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.
|r17. On ima lopatu u ruci svojoj, i oc"istic'e gumno svoje, i skupic'e ps"enicu u z"itnicu svoju, a pljevu c'e saz"ec'i ognjem vjec"nijem.
|r18. I drugo mnogo kojes"ta javlja narodu i napominja.
|r19. Iroda pak c"etverovlasnika koras"e Jovan za Irodijadu, z"enu brata njegova, i za sva zla s"to uc"ini Irod;
|r20. I svrh svega uc"ini i to te zatvori Jovana u tamnicu.
|r21. A kad se krsti sav narod, i Isus pos"to se krsti i moljas"e se Bogu, otvori se nebo,
|r22. I sidje nanj Duh sveti u tjelesnome obliku kao golub, i c"u se glas s neba govorec'i: Ti si sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji.
|r23. I taj Isus imas"e oko trideset godina kad poc"e; i bjes"e, kao s"to se mis"ljane, sin Josifa sina Ilijna,
|r24. Sina Matatova, sina Levijna, sina Melhijna. sina Janejeva, sina Josifova,
|r25. Sina Matatijna, sina Amosova, sina Naumova. sina Eslijna, sina Nangejeva,
|r26. Sina Maatova, sina Matatijna, sina Semejina. sina Josifova, sina Judina,
|r27. Sina Joanina, sina Risina, sina Zorovavelova, sina Salatiilova, sina Nirijna,
|r28. Sina Melhijna, sina Adijna, sina Koeamova, sina Elmodamova, sina Irova,
|r29. Sina Josijna, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijna,
|r30. Sina Simeunova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Eliakimova,
|r31. Sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova,
|r32. Sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova, sina Salomonova, sina Naasonova.
|r33. Sina Aminadavova, sina Aramova, sina Esromova. sina Faresova, sina Judina,
|r34. Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avramova, sina Tarina, sina Nahorova,
|r35. Sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Saina,
|r36. Sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova,
|r37. Sina Matusaina, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maeleilova, sina Kainanova,
|r38. Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Boz"ijega.

|p4 |r0 Glava 4

|r1. Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordapa, i odvede ga Duh u pustinju,
|r2. I c"etrdeset dana kus"a ga djavo, i ne jede nis"ta za to dana; i kad se oni navrs"is"e, onda ogladnje,
|r3. I rec"e mu djavo: Ako si sin Boz"ij, reci ovome kamenu da postane hljeb.
|r4. I odgovori mu Isus govorec'i: u pismu stoji: ne c'e z"ivljeti c"ovjek o samom hljebu, nego o svakoj rijec"i Boz"ijoj.
|r5. I izvedavs"i ga djavo na goru visoku pokaza mu sva carstva ovoga svijeta u trenuc'u oka,
|r6. I rec"e mu djavo: Tebi c'e dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoc'u dac'u je;
|r7. Ti dakle ako se poklonis" preda mnom bic'e sve tvoje.
|r8. Odgovarajuc'i Isus rec"e mu: Idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospod Bogu svojemu, i njemu jedinome sluz"i.
|r9. I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i rec"e mu: Ako si sin Boz"ij, skoc"i odavde dolje;
|r10. Jer u pismu stoji da c'e andjelima svojijem zapovjediti za tebe da te sac"uvaju,
|r11. I uzec'e te na ruke da gdje ne zapnes" za kamen nogom svojom.
|r12. .I odgovarajuc'i Isus rec"e mu: Kazano je: ne kus"aj Gospoda Boga svojega.
|r13. I kad svrs"i djavo sve kus"alje, otide od njega za neko vrijeme.
|r14. I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galieju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju.
|r15. I on uc"as"e po zbornicama njihovijem i svi ga hvaljahu.
|r16. I dodje u Nazaret gdje bjes"e odrastao, i udje po obic"aju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da c"ita.
|r17. I das"e mu knjigu proroka Isaije. i otvorivs"i knjigu nadje mjesto gdje bjes"e napisano:
|r18. Duh je Gospodnji na meni; za to me pomaza da javim jevandjelije siromasima; posla me da iscijelim skrus"ene u srcu; da propovjedim zarobljenima da c'e se otpustiti, i slijepima da c'e progledati; da otpustim suz"nje;
|r19. I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.
|r20. I zatvorivs"n knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu nanj.
|r21. I poc"e im govoriti: Danas se izvrs"i ovo pismo u us"ima vas"ima.
|r22. I svi mu svjedoc"ahu, i divljahu se rijec"ima blagodati koje izlaz"ahu iz usta njegovijeh, i govorahu: Nije li ovo sin Josifov?
|r23. I rec"e im: Vi c'ete meni bez sumnje kazati ovu pric"u: ljekaru! izlijec"i se sam; s"to smo c"uli da si c"inio u Kapernaumu uc"ini i ovdje na svojoj postojbini.
|r24. Rec"e pak: Zaista vam kaz"em: nikakav prorok nije bio na svojoj postojbini.
|r25. A zaista vam kaz"em: mnoge udovice bijahu Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i s"est mjeseci i bi velika glad po svoj zemlji;
|r26. I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k z"eni udovici.
|r27. I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jeliseja; i ni jedan se od njih ne oc"isti do Neemana Sirijanina.
|r28. I svi se u zbornici napunis"e gnjeva kad c"us"e ovo.
|r29. I ustavs"i istjeras"e ga na polje iz grada, i odvedos"e ga navrh gore gdje bijas"e njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo.
|r30. Ali on prodje izmedju njih, i otide.
|r31. I dodje u Kapernaum grad Galilejski, i uc"as"e ih u subote.
|r32. I c"udjahu se nauci njegovoj; jer njegova besjeda bjes"e silna.
|r33. I u zbornici bjes"e c"ovjek u kome bjes"e nec"isti duh djavolski, i povika iza glasa
|r34. Govorec'i: Prodji se, s"ta je tebi do nas, Isuse Nazarec'anine? Dos"ao si da nas pogubis"? Znam te ko si svetac Boz"ij.
|r35. I zaprijeti mu Isus govorec'i: umukni, i izidji iz njega. I oborivs"i ga djavo na srijedu, izidje iz njega, i ni malo mu ne naudi.
|r36. I u sve udje strah, i govorahu jedan drugome govorec'i: kakva je to rijec", da vlas"c'u i silom zapovijeda nec"istijem duhovima, i izlaze?
|r37. I otide glas o njemu po svima okolnije mjestima.
|r38. ustavs"i pak iz zbornice dodje u kuc'u Simonovu; a tas"tu Simonovu bjes"e uhvatila velika groznica, i molis"e ga za nju.
|r39. I stavs"i vis"e nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i sluz"as"e im.
|r40. A kad zahodjas"e sunce, svi koji imadijahu bolesnike od razlic"nijeh bolesti dovodjahu ih k njemu; a on na svakoga od njih metas"e ruke, i iscjeljivas"e ih.
|r41. A i djavoli izlaz"ahu iz mnogijeh vic"uc'i i govorec'i: Ti si Hristos sin Boz"ij. I zaprec'ivas"e im da ne govore da znadu da je on Hristos.
|r42. A kad nasta dan, izidje i otide u pusto mjesto; i narod ga traz"as"e, i dodjos"e k njemu, i zadrz"avahu ga da ne ide od njih.
|r43. A on im rec"e: I drugijem gradovima treba mi propovjediti jevandjelije o carstvu Boz"ijemu; jer sam na to poslan.
|r44. I propovijedas"e po zbornicama Galilejskijem.

|p5 |r0 Glava 5

|r1. Jedanput pak kad narod nalez"e k njemu da slus"aju rijec" Boz"iju on stajas"e kod jezera Genisaretskoga,
|r2. I vidje dvije ladje gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izis"li iz njih i ispirahu mrez"e;
|r3. I uljeze u jednu od ladji koja bjes"e Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavs"i uc"as"e narod iz ladje.
|r4. A kad presta govoriti, rec"e Simonu: Hajde na dubinu, i bacite mrez"e svoje te lovite.
|r5. I odgovarajuc'i Simon rec"e mu: Uc"itelju! svu noc' smo se trudili, i nis"ta ne uhvatismo: ali po tvojoj rijec"i bacic'u mrez"u.
|r6. I uc"inivs"i to uhvatis"e veliko mnos"tvo riba, i mrez"e im se prodrijes"e.
|r7. I namagos"e na drus"tvo koje bjes"e na drugoj ladji da dodju da im pomognu; i dodjos"e, i napunis"e obje ladje tako da se gotovo potope.
|r8. A kad vidje Petar Simon, pripade ka koljenima Isusovijem govorec'i: Izidji od mene, Gospode! ja sam c"ovjek grijes"an.
|r9. Jer bijas"e us"ao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnos"tva riba koje uhvatis"e;
|r10. A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I rec"e Isus Simonu: Ne boj se; odsele c'es" ljude loviti.
|r11. I izvukavs"i obje ladje na zemlju ostavis"e sve, i otidos"e za njim.
|r12. I kad bjes"e Isus u jednom gradu, i gle, c"ovjek sav u gubi: i vidjevs"i Isusa pade nic"ice molec'i mu se i govorec'i: Gospode! ako hoc'es" moz"es" me oc"istiti.
|r13. I pruz"ivs"i ruku dohvati ga se, i rec"e: Hoc'u, oc"isti se. I odmah guba spade s njega.
|r14. I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: Nego idi i pokaz"i se sves"teniku, i prinesi dar za oc"is"c'enje svoje, kako je zapovjedio Mojsije za svjedoc"anstvo njima.
|r15. Ali se glas o njemu jos" vec'ma razlaz"as"e, i mnos"tvo naroda stjecas"e se da ga slus"aju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti.
|r16. A on odlaz"as"e u pustinju i moljas"e se Bogu.
|r17. I jedan dan uc"as"e on, i ondje sjedjahu fariseji i zakonici koji bijahu dos"li iz sviju sela Galilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivas"e ih.
|r18. I gle, ljudi donesos"e na odru c"ovjeka koji bjes"e uzet, i traz"ahu da ga unesu i metnu predanj;
|r19. I ne nas"avs"i kuda c'e ga unijeti od naroda, popes"e se na kuc'u i kroz krov spustis"e ga s odrom na srijedu pred Isusa.
|r20. I vidjevs"i vjeru njihovu rec"e mu: c"ovjec"e! opras"taju ti se grijesi tvoji.
|r21. I poc"es"e pomis"ljati knjiz"evnici i fariseji govorec'i: Ko je ovaj s"to huli na Boga? Ko moz"e opras"tati grijehe osim jednoga Boga?
|r22. A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajuc'i rec"e im: s"ta mislite u srcima svojijem?
|r23. s"ta je laks"e rec'i: opras"taju ti se grijesi tvoji? ili rec'i: ustani i hodi?
|r24. Nego da znate da vlast ima sin c"ovjec"ij na zemlji opras"tati grijehe, (rec"e uzetome:) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kuc'i svojoj.
|r25. I odmah ustade pred njima, i uze na c"emu lez"as"e, i otide kuc'i svojoj hvalec'i Boga.
|r26. I svi se upropastis"e, i hvaljahu Boga, i napunivs"i se straha govorahu: c"uda se nagledasmo danas!
|r27. I po tom izidje, i vidje carinika po imenu Levija gdje sjedi na carini, i rec"e mu: Hajde za mnom.
|r28. I ostavivs"i sve, ustade i podje za njim.
|r29. I zgotovi mu Levije kod kuc'e svoje veliku c"ast; i bjes"e mnogo carinika i drugijeh koji sjedjahu s njim za trpezom.
|r30. I vikahu na njega knjiz"evnici i fariseji govorec'i uc"enicima njegovijem: Za s"to s carinicima i grjes"nicima jedete i pijete?
|r31. I odgovarajuc'i Isus rec"e im: Ne trebaju :zdravi ljekara nego bolesni.
|r32. Ja nijesam dos"ao da dozovem pravednike nego grjes"nike na pokajanje.
|r33. A oni mu rekos"e: Za s"to uc"enici Jovanovi poste c"esto i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju?
|r34. A on im rec"e: Moz"ste li svatove natjerati da poste dok je z"enik s njima?
|r35. Nego c'e doc'i dani kad c'e se oteti od njih z"enik, i onda c'e postiti u one dane.
|r36. Kaza im pak i pric"u: Niko ne mec'e zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inac"e c'e i novu razdrijeti, i staroj ne lic"i s"to je od novoga.
|r37. I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inac"e prodre novo nino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu;
|r38. Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje c'e se sac"uvati.
|r39. I niko pivs"i staro ne c'e odmah novoga; jer veli: staro je bolje.

|p6 |r0 Glava 6

|r1. Dogodi mu se pak u prvu subotu po drugome danu pashe da idjas"e kroz usjeve, i uc"enici njgovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jedjahu.
|r2 A neki od fariseja rekos"e im: Za s"to c"inite s"to ne valja c"initi u subotu?
|r3. I odgovarajuc'i Isus rec"e im: Zar nijeste c"itali ono s"to uc"ini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim?
|r4. Kako udje u kuc'u Boz"iju, i uze hljebove postavljene i izjede, i dade ih onima s"to bijahu s njim, kojijeh nikome ne valjas"e jesti osim jedinijeh sves"tenika.
|r5. I rec"e im: Sin je c"ovjec"ij gospodar i od subote
|r6. A dogodi se u drugu subotu da on udje u zbornicu i uc"as"e, i bjes"e ondje c"ovjek kome desna ruka bjes"e suha.
|r7. Knjnz"evnici pak i fariseji gledahu za njim ne c'e li u subotu iscijeliti, da ga okrive.
|r8. A on znadijas"e pomnsli njihove, i rec"e c"ovjeku koji imas"e suhu ruku: ustani i stani na srijedu. A on ustade i stade.
|r9. A Isus rec"e im: Da vas zapitam: s"ta valja u subotu c"initi, dobro ili zlo? odrz"ati dus"u ili pogubiti? A oni muc"ahu.
|r10. I.pogledavs"i na sve njih rec"e mu: Pruz"i ruku svoju. A on uc"ini tako; i ruka posta zdrava kao i druga.
|r11. A oni se svi napunis"e bezumlja, i govorahu jedan drugome s"ta bi uc"inili Isusu.
|r12. Tijeh pak dana izidje na goru da se pomoli Bogu; i provede svu noc' na molitvi Boz"ijoj.
|r13. I kad bi dan, dozva uc"enike svoje, i izbra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva.
|r14. Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija,
|r15. Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona prozvanoga Zilota,
|r16. Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
|r17. I izis"avs"i s njima stade na mjestu ravnom, i gomila uc"enika njegovijeh; i mnos"tvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga,
|r18. Koji dodjos"e da ga slus"aju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje muc"ahu duhovi nec"isti; i iscjeljivahu se.
|r19. I sav narod traz"as"e da ga se dotaknu; jer iz njega izlaz"as"e sila i iscjeljivas"e ih sve.
|r20. I on podignuvs"i oc"i na uc"enike svoje govoras"e: Blago vama koji ste siromas"ni duhom; jer je vas"e carstvo Boz"ije.
|r21. Blago vama koji ste gladni sad; jer c'ete se nasititi. Blago vama koji plac"ete sad; jer c'ete se nasmijati.
|r22. Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vas"e kao zlo sina radi c"ovjec"ijega.
|r23. Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vas"a je velika plata na nebu. Jer su tako c"inili prorocima ocevi njihovi.
|r24. Ali tes"ko vama bogati; jer ste vec' primili utjehu svoju.
|r25. Tes"ko vama siti sad; jer c'ete ogladnjeti. Tes"ko vama koji se smijete sad; jer c'ete zaplakati i zaridati.
|r26. Tes"ko vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako c"inili i laz"nijem prorocima ocevi njihovi.
|r27. Ali vama kaz"em koji slus"ate: ljubite neprijatelje svoje, dobro c"inite onima koji na vas mrze;
|r28. Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijedjaju.
|r29. Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoc'e da ti uzme kabanicu, podaj mu i kos"ulju.
|r30. A svakome koji is"te u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne is"ti.
|r31. I kako hoc'ete da c"ine vama ljudi c"inite i vi njima onako.
|r32. I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala. Jer i grjes"nici ljube one koji njih ljube.
|r33. I ako c"inite dobro onima koji vama dobro c"ine, kakva vam je hvala? Jer i grjes"nici c"inis"e tako.
|r34. I ako dajete u zajam onima od kojijeh se nadate da c'ete uzeti, kakva nam je hvala? Jer i grjes"nici grjes"nicima daju u zajam da uzmu opet onoliko.
|r35. Ali ljubite neprijatelnje svoje, i c"inite dobro, i dajite u zajam ne nadajuc'i se nic"emu; i bic'e vam velika plata, i bic'ete sinovi najvis"ega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima.
|r36. Budite dakle milostivi kao i otac vas" s"to je milostiv.
|r37. I ne sudite, i ne c'e vam suditi; i ne osudjujte, i ne c'ete biti osudjeni; opras"tajte, i oprostic'e vam se.
|r38. Dajite, i dac'e vam se: mjeru dobru i nabijenu i stresenu i prepnunu dac'e vam u naruc"je vas"e. Jer kakvom mjerom dajete onakom c'e nam se vratiti.
|r39. I kaza im pric"u: Moz"e li slijepac slijenca voditi? Ne c'e li obadva pasti u jamu?
|r40. Nema uc"enika nad uc"itelja svojega, nego i sa svijem kad se izuc"i, bic'e kao i uc"itelj njegov.
|r41. A za s"to vidis" trun u oku brata svojega, a brvna u svojemu oku ne osjec'as"?
|r42. Ili kako moz"es" rec'i bratu svojemu: brate! stani da izvadim trun koji je u oku tvojemu, kad sam ne vidis" brvna u svojemu oku? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega,.pac'es" onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.
|r43. Jer nema drveta dobra da raDja zao rod; niti drveta zla da radja dobar rod.
|r44. Jer se svako drvo po rodu svome poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se groz"dje bere s kupine.
|r45. Dobar c"ovjek iz dobre klijeti srca svojega iznosi dobro, a zao c"ovjek iz zle klijeti srca svojega iznosi zlo, jer usta njegova govore od suvis"ka srca.
|r46. A s"to me zovete: Gospode! Gospode! a ne izvrs"ujete s"to vam govorim?
|r47. Svaki koji ide za mnom i slus"a rijec"i moje i izvrs"uje ih, kazac'u vam kakav je:
|r48. On je kao c"ovjek koji gradi kuc'u, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad dodjos"e vode, navali rijeka na onu kuc'u i ne moz"e je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu.
|r49. A koji slus"a i ne izvrs"uje on je kao c"ovjek koji nac"ini kuc'u na zemlji bez temelja, na koju navali rijeka i odmah je obori, i raspade se kuc'a ona stras"no.

|p7 |r0 Glava 7

|r1. A kad svrs"i sve rijec"i svoje pred narodom , dodje u Kapernaum.
|r2. U kapetana pak jednoga bijas"e sluga bolestan na umoru koji mu bjes"e mio.
|r3. A kad c"u za Isusa, posla k njemu starjes"ine Judejske molec'i ga da bi dos"ao da mu iscijeli slugu.
|r4. A oni dos"avs"i k Isusu moljahu ga lijepo govorec'i: Dostojan je da mu to uc"inis";
|r5. Jer ljubi narod nas", i nac"ini nam zbornicu.
|r6. A Isus idjane s njima. I kad vec' bijahu blizu kuc'e, posla kapetan k njemu prijatelje govorec'i mu: Gospode! ne trudi se. jer nijesam dostojan da udjes" pod moju strehu;
|r7. Za to i ne drz"ah sebe dostojna da ti dodjem, nego samo reci rijec", i ozdravic'e sluga moj.
|r8. Jer i ja sam c"ovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa rec"em jednome: idi, i ide; i drugome: dodji, i dodje; i sluzi svojemu: uc"ini to, i uc"ini.
|r9. A kad to c"u Isus, :zac"udi mu se, i okrenuvs"i se narodu koji idjas"e za njim rec"e: Kaz"em vam: ni u Izrailju tolike vjere ne nadjoh.
|r10. I vrativs"i se poslani nadjos"e bolesnoga slugu zdrava.
|r11 . I po tom idjas"e u grad koji se :zove Nain, i s njim idjahu mnogi uc"enici njegovi i mnos"tvo naroda.
|r12. Kad se priblniz"is"e k vratima gradskijem, i gle, inznos"ahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bjes"e udovica, i naroda iz grada mnogo idjas"e s njom.
|r13. I vidjevs"i je Gospod saz"ali mu se za njom, i rec"e joj : Ne plac"i.
|r14. I pristupivs"i, prihvati za sanduk; a nosioci stados"e, i rec"e: Momc"e! tebi govorim, ustani.
|r15. I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegonoj.
|r16. A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govorec'i: Veliki prorok izidje medju nama, i Bog pohodi narod svoj.
|r17. I otide glas onaj o njemu no svoj Judeji i po svoj okolini.
|r18. I javis"e Jovanu uc"enici njegovi za sve ovo.
|r19. I dozvavs"i Jovan dva od uc"enika svojijeh posla ih k Isusu govorec'i: Jesi li ti onaj s"to c'e doc'i, ili drugoga da c"ekamo?
|r20. Dos"avs"i pak ljudi k njemu rekos"e: Jovan krstitelj posla nas k tebi govorec'i: jesi li ti onaj s"to c'e doc'i, ali drugoga da c"ekamo?
|r21. A u taj c"as iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid.
|r22. I odgovarajuc'i Isus rec"e im: Idite i kaz"ite Jovanu s"to vidjeste i c"uste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi c"iste se, gluhi c"uju, mrtvi ustaju, siromas"nima propovijeda se jevandjelije.
|r23. I blago onome koji se ne sablazni o mene.
|r24. A kad otidos"e uc"enici Jovanovi, poc"e narodu govoriti za Jovana: s"ta ste izis"li u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?
|r25. s"ta ste dakle izis"li da vidite? c"ovjeka u meke haljine obuc"ena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima z"ive po carskijem su dvorovima.
|r26. s"ta ste dakle izis"li da vidite? Proroka? Da, ja vam kaz"em, i vis"e od proroka;
|r27. Jer je ono onaj za koga je pisano: eto ja s"aljem andjela svojega, pred licem tvojijem koji c'e pripraviti put tvoj pred tobom.
|r28. Jer nam kaz"em: nijedan izmedju rodjenijeh od z"ena nije vec'i djrorok od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu Boz"ijemu vec'i je od njega.
|r29. I svi ljudi koji slus"ahu i carinici opravdas"e Boga, i krstis"e se krs"tenjem Jovanovijem;
|r30. A fariseji i knjiz"evnici odbacis"e svjet Boz"ij za njih, i ne htjes"e da ih on krsti.
|r31. A Gospod rec"e: Kakvi c'u kazati da su ljudi ovoga roda? I kakvi su?
|r32. Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i doznvaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, z"alismo vam se, i ne plakaste.
|r33. Jer dodje Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kaz"ete: djavo je u njemu;
|r34. Dodje sin c"ovjec"ij koji i jede i pije, a vi kaz"ete: gle c"ovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grjes"nicima.
|r35. I opravdas"e premudrost sva djeca njezina.
|r36. Moljas"e ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i us"avs"i u kuc'u farnsejevu sjede za trpezu.
|r37. I gle, z"ena u gradu koja bjes"e grjes"nica doznavs"i da je Isus za trpezom u kuc'i farisejevoj, donese sklenicu mira;
|r38. I stavs"i sastrag kod nogu njegovijeh plakas"e, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiras"e, i cjelivas"e noge njegove, i mazas"e mirom.
|r39. A kad vidje farisej koji ga je dozvao, rec"e u sebi govorec'i: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se z"ena dotic"e: jer je grjes"nica.
|r40. I odgovarajuc'i Isus rec"e mu: Simone! imam ti nes"to kazati. A on rec"e: Uc"itelju! kaz"i.
|r41. A Isus rec"e: Dvojica bijahu duz"ni jednome duz"niku, jedan bjes"e duz"an pet stotina dinara a drugi pedeset.
|r42. A kad oni ne imados"e da mu vrate, pokloni obojici. Kaz"i koji c'e ga od njnh dvojice vec'ma ljubiti.
|r73. A Simon odgovarajuc'i rec"e: Mislim onaj kome najvis"e pokloni. A on mu rec"e: Pravo si sudio.
|r44. I okrenuvs"i se k z"eni rec"e Simonu: Vidis" li ovu z"enu? Ja udjoh u tvoju kuc'u, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr.
|r45. Cjeliva mi nijesi dao; a ona od kako udjoh ne presta cjelivati mi nogu.
|r46. Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge.
|r47. Za to kaz"em ti: opras"taju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo opras"ta, ima malu ljubav.
|r48. A njoj rec"e: Opras"taju ti se grijesi.
|r49. I stados"e u sebi govoriti oni s"to sjedjahu s njim za trpezom: Ko je ovaj s"to i grijehe opras"ta?
|r 50. A z"eni rec"e: Vjera tvoja pomoz"e ti; idi s mirom.

|p8 |r0 Glava 8

|r1. Poslije toga idjas"e on no gradovima i po selima uc"ec'i i propovijedajuc'i jevandjelije o carstvu Boz"ijemu, i dvanaestorica s njim,
|r2. I neke z"ene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i od bolesti: Marija, koja se zvas"e Magdalina, iz koje sedam djavola izidje,
|r3. I Jovana, z"ena Huze pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje sluz"ahu njemu imanjem svojijem.
|r4. A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolaz"ahu k njemu, kaza u pric"i:
|r5. Izndje sijac" da sije sjeme svoje; i kad sijas"e, jedno pade kraj nuta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobas"e ga.
|r6. A drugo pade na kamen, i iznikavs"i osus"i se, jer nemas"e vlage.
|r7. I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga.
|r8. A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavs"i donese rod sto puta onoliko. Govorec'i ovo povika: Ko ima us"i da c"uje neka c"uje.
|r9. A uc"enici njegovi pitahu ga govorec'i: s"ta znac"i pric"a ova?
|r10. A on rec"e: Vama je dano da znate tajne carstva Boz"ijega; a ostalima u pric"ama, da gledajuc'i ne vide, i c"ujuc'i ne razumiju.
|r11. A pric"a ova znac"i: sjeme je rijec" Boz"ija.
|r12. A koje je kraj puta to su oni koji slus"aju, ali potom dolazi djavo, i uzima rijec" iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu.
|r13. A koje je na kamenu to su oni koji kad c"uju s radosti primaju rijec"; i ovi korijena nemaju koji za neko vrijeme vjeruju, a kad dodje vrijeme kus"anja otpadnu.
|r14. A koje u trnje pade to su oni koji slus"aju, i otis"avs"i od brige i bogastva i slasti ovoga z"ivota zagus"e se, i rod ne sazri.
|r15. A koje je na dobroj zemlji to su oni koji rijec" slus"aju, i u dobrome i c"istom srcu drz"e, i rod donose u trpljenju. Ovo govorec'i povika: Ko ima us"i da c"uje neka c"uje.
|r16. Niko pak svijec'e ne poklapa sudom kad je zapali, niti mec'e pod odar, nego je metne na svijetnjak da vide svjetlost koji ulaze.
|r17. Jer nema nis"ta tajno s"to ne c'e biti javno, ni sakriveno s"to se ne c'e doznati i na vidjelo izic'i.
|r18. Gledajte dakle kako slus"ate; jer ko ima, dac'e mu se, a ko nema, uzec'e se od njega i ono s"to misli da ima.
|r19. Dodjos"e pak k njemu mati i brac'a njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim.
|r20. I javis"e mu govorec'i: Mati tvoja i brac'a tvoja stoje na polju, hoc'e da te vide.
|r24. A on odgovarajuc'i rec"e im: Mati moja i brac'a moja oni su koji slus"aju rijec" Boz"iju i izvrs"uju je.
|r22. I dogodi se u jedan dan on uljeze s uc"enicima svojijem u ladju, i rec"e im: Da prijedjemo na onu stranu jezera. I podjos"e.
|r23. A kad idjahu oni on zaspa. I podiz"e se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji.
|r24. I pristupivs"i probudis"e ga govorec'i: uc"itelju! uc"itelju! izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima; i prestados"e, i posta tis"ina.
|r25. A njima rec"e: Gdje je vjera vas"a? A oni se poplas"is"e, i c"udjahu se govorec'i jedan drugome: Ko je ovaj s"to i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slus"aju ga?
|r26. I dodjos"e u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji.
|r27. A kad izidje on na zemlju, srete ga jedan c"ovjek iz grada u kome bijahu djavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblac"as"e se, i ne z"ivljas"e u kuc'i, nego u grobovima.
|r28. A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu, i rec"e zdravo: s"to je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvis"ega? Molim te ne muc"i me.
|r29. Jer Isus zapovjedi duhu nec"istome da izidje iz c"ovjeka; jer ga muc"as"e odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga c"uvaju, i iskida sveze, i tjeras"e ga djavo po pustinji.
|r30. A Isus ga zapita govorec'i: Kako ti je ime? A on rec"e: Legeon; jer mnogi djavoli bijahu us"li unj.
|r31. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.
|r32. A ondje pasijas"e po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih udju. I dopusti im.
|r33. Tada izidjos"e djavoli iz c"ovjeka i udjos"e u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se.
|r34. A kad vidjes"e svinjari s"to bi, pobjegos"e i javis"e u grad i po selima.
|r35. I izidjos"e ljudi da vide s"ta je bilo, i dodjos"e k Isusu, i nadjos"e c"ovjeka iz koga djavoli bijahu izis"li a on sjedi obuc"en i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplas"is"e se.
|r36. A oni s"to su vidjeli kazas"e im kako se iscijeli bijesni.
|r37. I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplas"ili. A on uljeze u ladju i otide natrag.
|r38. c"ovjek pak iz koga izidjos"e djavoli moljas"e da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govorec'i:
|r39. Vrati se kuc'i svojoj, i kazuj s"ta ti uc"ini Bog. I otide propovijedajuc'i po svemu gradu s"ta mu Isus uc"ini.
|r40. A kad se vrati Isus srete ga narod, jer ga svi oc"ekivahu.
|r41. I gle, dodje c"ovjek, po imenu Jair, koji bjes"e starjes"ina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljas"e ga da udje u kuc'u njegovu;
|r42. Jer u njega bjes"e jedinica kc'i od dvanaest godina, i ona umiras"e. A kad idjas"e Isus, turkas"e ga narod.
|r43. I bjes"e jedna bolesna z"ena od tec"enja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potros"ila na ljekare i ni jedan je nije mogao izlijec"iti,
|r44. I pristupivs"i sastrag dotac"e se skuta od haljine njegove, i odmah stade tec"enje krvi njezine.
|r45. I rec"e Isus: Ko je to s"to se dotac"e mene? A kad se svi odgovarahu, rec"e Petar i koji bijahu s njim: uc"itelju! narod te opkolio i turka te, a ti kaz"es": ko je to s"to se dotac"e mene?
|r46. A Isus rec"e: Neko se dotac"e mene; jer ja osjetih silu koja izidje iz mene.
|r47. A kad vidje z"ena da se nije sakrila, pristupi drkc'uc'i, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom za s"to ga se dotac"e i kako odmah ozdravi.
|r48. A on joj rec"e: Ne boj se, kc'eri! vjera tvoja pomoz"e ti; idi s mirom.
|r49. Dok on jos" govoras"e dodje neko od kuc'e starjes"ine zbornic"koga govorec'i mu: umrije kc'i tvoja, ne trudi uc"itelja.
|r50. A kad c"u Isus, odgovori mu govorec'i: Ne boj se, samo vjeruj, i oz"ivljec'e.
|r51. A kad dodje u kuc'u, ne dade mi jednome uc'i osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojc"ina oca i matere.
|r52. A svi plakahu i jaukahu za njom; a on rec"e: Ne plac"ite, nije umrla nego spava.
|r53. I podsmijevahu mu se znajuc'i da je umrla.
|r54. A on izagnavs"i sve uze je za ruku, i zovnu govorec'i: Djevojko! ustani.
|r55. I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede.
|r56. I divis"e se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju s"ta je bilo.

|p9 |r0 Glava 9

|r1. Sazvavs"i pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem djavolima, i da iscjeljuju od bolesti.
|r2. I posla ih da propovijedaju carstvo Boz"ije, i da iscjeljuju bolesnike.
|r3. I rec"e im: Nis"ta ne uzimajte na put, ni s"tapa ni torbe ni hljeba ni novaca, niti po dvije haljine da imate.
|r4. U koju kuc'u udjete ondje budite i odande polazite.
|r5. I gdje vas ne prime izlazec'i iz grada onoga otresite i prah s nogu svojijeh, za svjedoc"anstvo na njih.
|r6. A kad izidjos"e, idjahu po selima propovijedajuc'i jevandjelije i iscjeljujuc'i svuda.
|r7. A kad c"u Irod c"etverovlasnik s"ta on c"ini, ne mogas"e se nac"uditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvijeh,
|r8. A jedni da se Ilija pojavio, a jedni da je ustao koji od starijeh proroka.
|r9. I rec"e Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je to o kome ja takova c"udesa slus"am? I z"eljas"e ga vidjeti.
|r10. I vrativs"i se apostoli kazas"e mu s"ta su poc"inili. I uzevs"i ih otide na samo u pustinju kod grada koji se zvas"e Vitsaida.
|r11. A narod razumjevs"i podje za njim, i primivs"i ih govoras"e im o carstvu Boz"ijemu i iscjeljivas"e koji trebahu iscjeljivanja.
|r12. A dan stade naginjati. Tada pristupis"e dvanaestorica i rekos"e mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek nadju jela, jer smo ovdje u pustinji.
|r13. A on im rec"e: Podajte im vi neka jedu. A oni rekos"e: u nas nema vis"e do pet hljebova i dvije ribe; vec' ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela?
|r14. Jer bijas"e ljudi oko pet hiljada. Ali on rec"e uc"enicima svojijem: Posadite ih na gomile po pedeset.
|r15. I uc"inis"e tako, i posadis"e ih sve.
|r16. A on uze onijeh pet hljebova i obje ribe, i pogledavs"i na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davas"e uc"enicima da razdadu narodu.
|r17. I jedos"e i nasitis"e se svi, i nakupis"e komada dvanaest kotarica s"to im pretec"e,
|r18. I kad se jedanput moljas"e Bogu na samo, s njim bijahu uc"enici, i zapita ih govorec'i: Ko govore ljudi da sam ja?
|r19. A oni odgovarajuc'i rekos"e: .Jedni vele da si Jovan krstitelj; a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka.
|r20. A on im rec"e: A vi s"ta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuc'i rec"e: Hristos Boz"ij.
|r21. A on im zaprijeti i zapovjedi da nikome ne kazuju toga
|r22. Govorec'i da sinu c"ovjec"ijeu treba mnogo postradati, i da c'e ga starjes"ine i glavari sves"tenic"ki i knjiz"evnici okriviti, i da c'e ga ubiti, i trec'i dan da c'e ustati.
|r23. A svima govoras"e: Ko hoc'e da ide za mnom neka se odrec"e sebe i uzme krst svoj i ide za mnom.
|r24. Jer ko hoc'e dus"u svoju da sac"uva, izgubic'e je; a ko izgubi dus"u svoju mene radi onaj c'e je sac"uvati.
|r25. Jer kaku c'e korist imati c"ovjek ako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebi naudi?
|r26. Jer ko se postidi mene i mojijeh rijec"i njega c'e se sin c"ovjec"ij postidjeti kad dodje u slavi svojoj i oc"inoj i svetijeh andjela.
|r27. A zaista vam kaz"e: imaju neki medju ovima s"to stoje ovdje koji ne c'e okusiti smrti dok ne vide carstva Boz"ijega.
|r28. A kad prodje osam dana poslije ovijeh rijec"i, uze Petra i Jovana i Jakova i izidje na goru da se pomoli Bogu.
|r29. I kad se moljas"e postade lice njegovo drukc"ije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno.
|r30. I gle, dva c"ovjeka govorahu s njim, kojn bijahu Mojsije i Ilija.
|r31. Pokazas"e se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji mu je trebalo svrs"iti u Jerusalimu.
|r32. A Petar i koji bijahu s njim bijahu zaspali; ali probudivs"i se vidjes"e slavu njegovu i dva c"ovjeka koji s njim stajahu.
|r33. I kad se odvojis"e od njega rec"e Petar Isusu: uc"itelju! dobro nam je ovdje biti; i da nac"inimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajuc'i s"ta govoras"e.
|r34. A dok on to govoras"e dodje oblak i zakloni ih; i uplas"is"e se kad zadjos"e u oblak.
|r35. I c"u se glas iz oblaka govorec'i: Ovo je sin moj ljubazni, njega poslus"ajte.
|r36. I kad se c"ujas"e glas nadje se Isus sam. I oni umuc"as"e, i nikom ne javis"e nis"ta u one dane od onoga s"ta vidjes"e.
|r37. A dogodi se drugi dan kad sidjos"e s gore srete ga mnos"tvo naroda.
|r38. I gle, c"ovjek iz naroda povika govorec'i: Uc"itelju! molim ti se pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac:
|r39. I gle, hvata ga duh, i u jedan put vic"e, i lomi ga s pjenom, i jedva otide od njega kad ga izlomi;
|r40. I molih uc"enike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogos"e.
|r41. I odgovarajuc'i Isus rec"e: O rode nevjerni i pokvareni! dokle c'u biti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sina svojega amo.
|r42. A dok jos" idjas"e k njemu obori ga djavo, i stade ga lomiti. A Isus zaprijeti duhu nec"istome, i iscijeli momc"e, i dade ga ocu njegovu.
|r43. I svi se divljahu velic"ini Boz"ijoj. A kad se svi c"udjahu svemu s"to c"injas"e Isus, rec"e uc"enicima svojijem:
|r44. Metnite vi u us"i svoje ove rijec"i: jer sin c"ovjec"ij treba da se preda u ruke c"ovjec"ije.
|r45. A oni ne razumjes"e rijec"i ove; jer bjes"e sakrivena od njih da je ne mogos"e razumjeti; i bojahu se da ga zapitaju za ovu rijec".
|r46. A udje misao u njih ko bi najvec'i bio medju njima.
|r47. A Isus znajuc'i pomisli srca njihovijeh uze dijete i metnu ga preda se,
|r48. I rec"e im: Koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; i koji mene prima, prima onoga koji me je poslao; jer koji je najmanji medju vama on je veliki.
|r49. A Jovan odgovarajuc'i rec"e: Uc"itelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni djavole, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.
|r50. I rec"e mu Isus: Ne brinite; jer ko nije protiv vas s vama je.
|r54. A kad se navrs"is"e dani uzec'a njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim.
|r52. I posla glasnike pred licem svojijem; i oni otidos"e i dodjos"e u selo Samarjansko da mu ugotove gdje c'e noc'iti.
|r53. I ne primis"e ga; jer vidjes"e da ide u Jerusalim.
|r54. A kad vidjes"e uc"enici njegovi Jakov i Jovan, rekos"e: Gospode! hoc'es" li da rec"emo da oganj sidje s neba i da ih istrijebi kao i Ilija s"to uc"ini?
|r55. A on okrenuvs"i se zaprijeti im i rec"e: Ne znate kakvoga ste vi duha;
|r56. Jer sin c"ovjec"ij nije dos"ao da pogubi dus"e c"ovjec"ije nego da sac"uva. I otios"e u drugo selo.
|r57. A kad idjahu pute rec"e mu neko: Gospode! ja idem za tobom kudgod ti podjes".
|r58. I rec"e mu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda: a sin c"ovjec"ij nema gdje zakloniti glave.
|r59. A drugome rec"e: Hajde za mnom. A on rec"e: Gospode! dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svojega.
|r60. A Isus rec"e mu: Ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace; a ti hajde te javljaj carstvo Boz"ije.
|r61. A drugi rec"e: Gospode! ja idem za tobom; ali dopusti mi najprije da idem da se oprostim s domas"njima svojijem.
|r62. A Isus rec"e mu: Ni jedan nije pripravan za carstvo Boz"ije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag.

|p10 |r0 Glava 10

|r1. A po tom izabra Gospod i drugijeh sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u mjesto kuda s"c'as"e sam doc'i.
|r2. A rec"e im: z"etva je dakle velika a poslenika malo; nego se molite gospodaru od z"etve da izvede poslenike na z"etvu svoju.
|r3. Idite; eto ja vas s"aljem kao jaganjce medju vukove.
|r4. Ne nosite kese ni torbe ni obuc'e, i nikome ne nazivajte Boga na putu.
|r5. U kojugod kuc'u udjete najprije govorite: mir kuc'i ovoj.
|r6. I ako dakle bude ondje sin mira, ostac'e na njemu mir vas"; ako li ne bude, vratic'e se k vama.
|r7. A u onoj kuc'i budite, i jedite i pijte s"to u njih ima; jer je poslenik dostojan svoje plate; ne prelazite iz kuc'e u kuc'u.
|r8. I u kojigod grad dodjete i prime vas, jedite s"to se donese pred vas.
|r9. I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: pribliz"i se k vama carstvo Boz"ije.
|r10. I u kojigod grad dodjete i ne prime vas, izis"avs"i iz ulice njegove recite:
|r11. I prah od grada vas"ega koji je prionuo za nas otresamo vam; ai ovo znajte da se pribliz"i k vama carstvo Boz"ije.
|r12. Kaz"em vam da c'e Sodomu biti laks"e u onaj dan nego li gradu onome.
|r13. Tes"ko tebi, Horazine! tes"ko tebi. Vitsaido! Jer da su u Tpru i u Sidonu bila c"udesa s"to su bila u vama, davno bi se u vrec'i i u pepelu sjedec'i pokajali.
|r14. Ali Tiru i Sidonu bic'e laks"e na sudu nego vama.
|r15. I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla c'es" propasti.
|r16. Ko vas slus"a mene slus"a; i ko se vas odric"e mene se odric"e; a ko se mene odric"e, odric"e se onoga koji je mene poslao.
|r17. Vratis"e se pak sedamdesetorica s radosti, govorec'i: Gospode! i djavoli nam se pokoravaju u ime tvoje.
|r18. A on im rec"e: Ja vidjeh sotonu gdje spade s neba kao munja.
|r19. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i va skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i nis"ta vam ne c'e nauditi.
|r20. Ali se tome ne radujte s"to vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte s"to su vas"a imena napisana na nebesima.
|r21. U taj c"as obradova se Isus u duhu i rec"e: Hvalim te, oc"e, Gospode neba i zemlje, s"to si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. Da, oc"e, jer je tako bila volja tvoja.
|r22. I okrenuvs"i se k uc"enicima rec"e: Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina i ako sin kome hoc'e kazati.
|r23. I okrenuvs"i se k uc"enicima nasamo rec"e: Blago oc"ima koje vide s"to vi vidite.
|r24. Jer vam kaz"em da su mnogi proroci i carevi z"eljeli vidjeti s"to vi vidite, i ne vidjes"e; i c"uti s"to vi c"ujete, i ne c"us"e.
|r25. I gle, ustade jedan zakonik i kus"ajuc'i ga rec"e: Uc"itelju! s"ta c'u c"initi da dobijem z"ivot vjec"ni?
|r26. A on mu rec"e: s"ta je napisano u zakonu? kako c"itas"?
|r27. A on odgovarajuc'i rec"e: Ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dus"om svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom; i bliz"njega svojega kao samoga sebe.
|r28. Rec"e mu pak: Prvo si odgovorio; to c"ini i bic'es" z"iv.
|r29. A on s"c'adijas"e da se opravda, pa rec"e Isusu: A ko je bliz"nji moj?
|r30. A Isus odgovarajuc'i rec"e: Jedan c"ovjek silaz"as"e iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatis"e hajduci, koji ga svukos"e i izranis"e, pa otidos"e, ostavivs"i ga pola mrtva.
|r31. A iznenada silaz"as"e onijem putem nekakav sves"tenik, i vidjevs"i ga prodje.
|r32. A tako i Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi, i vidjevs"i ga prodje.
|r33. A Samarjanin nekakav prolazec'i dodje nad njega, i vidjevs"i ga saz"ali mu se;
|r34. I pristupivs"i zavi mu rane i zan uljem i vinom; i posadivs"i ga na svoje kljuse dovede ga u gostionicu, i ustade oko njega.
|r35. I sjutradan polazec'i izvadi dva gros"a te dade krc"maru, i rec"e mu: Gledaj ga, i s"to vis"e potros"is" ja c'u ti platiti kad se vratim.
|r36. s"ta mislis" dakle, koji je od one trojice bio bliz"nji onome s"to su ga bili uhvatili hajduci?
|r37. A on rec"e: Onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu rec"e: Idi, i ti c"ini tako.
|r38. A kad idjahu putem i on udje u jedno selo, a z"ena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuc'u.
|r39. I u nje bjes"e sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slus"as"e besjedu njegovu.
|r40. A Marta se bjes"e zabunila kako c'e ga doc"ekati, i prikuc"ivs"i se rec"e: Gospode! zar ti ne maris" s"to me sestra moja ostavi samu da sluz"im? reci joj dakle da mi pomoz"e.
|r41. A Isus odgovarajuc'i rec"e joj: Marta! Marta! brines" se i trudis" za mnogo,
|r42. A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se ne c'e uzeti od nje.

|p11 |r0 Glava 11

|r1. I kad se moljas"e Bogu na jednom mjestu pa presta, rec"e mu neki od uc"enika njegovijeh: Gospode! nauc"i nas moliti se Bogu, kao s"to i Jovan nauc"i svoje uc"enike.
|r2. A on im rec"e: Kad se molite Bogu govorite: Oc"e nas" koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da dodje carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;
|r3. Hljeb nas" potrebni daji nam svaki dan;
|r4. I oprosti nam grijehe nas"e, jer i mi opras"tamo svakome duz"niku svojemu; i ne navedi nas u napast; nego nas izbavi oda zla.
|r5. I rec"e im: Koji od vas ima prijatelja, i otie mu u ponoc'i i rec"e mu: prijatelju! daj mi tri hljeba u zajam;
|r6. Jer mi dodje prijatelj s puta, i nemam mu s"ta postaviti;
|r7. A on iznutra odgovarajuc'i da rec"e: ne uzneiruj me: vec' su vrata zatvorena, i djeca su moja sa mnom u postelji, i ne mogu ustati da ti dam.
|r8. I kaz"em vam: ako i ne ustane da mu da za to s"to mu je prijatelj, ali za njegovo bezobrazno iskanje ustac'e i dac'e mu koliko treba.
|r9. I ja vama kaz"em: is"tite i dac'e vam se; traz"ite i nac'i c'ete; kucajte i otvoric'e vam se.
|r10. Jer svaki koji is"te, prima; i koji traz"i, nalazi; i koji kuca, otvora mu se.
|r11. Koji je medju vama otac u koga ako sin zais"te hljeba da mu da kamen? Ili ako zais"te ribe da mu da mjesto ribe zmiju?
|r12. Ili ako zais"te jaje da mu da skorpiju?
|r13. Kad dakle vi, zli buduc'i, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko c'e vis"e otac nebeski dati Duh svetoga onima koji is"tu u njega?
|r14. I jednom izgna djavola koji bjes"e nijem; kad djavo izidje progovori nijemi; i divis"e se ljudi.
|r15. A neki od njih rekone: Pomoc'u Veelzevula kneza djavolskoga izgoni djavole.
|r16. A drugi kus"ajuc'i ga iskahu od njega znak s neba.
|r17. A on znajuc'i pomisli njihove rec"eim: Svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjec'e, i dom koji se razdijeli sam po sebi, propas"c'e.
|r 18. Tako i sotona ako se razdijeli sam po sebi, kako c'e ostati njegovo carstvo? kao s"to kaz"ete da pomoc'u Veelzevula izgonim djavole.
|r19. Ako li.ja pomoc'u Veelzevula izgonim djavole, sinovi vas"i c"ijom pomoc'u izgone? Za to c'e vam oni biti sudije.
|r20. A ako li ja prstom Boz"ijim izgonim djavole, dakle je dos"lo k vama carstvo Boz"ije.
|r21. Kad se jaki naoruz"a i c"uva svoj dvor, imanje je njegovo na miru;
|r22. A kad dodje jac"i od njega i nadvlada ga, uzme sve oruz"je njegovo u koje se uzdao, i razdijeli s"to otme od njega.
|r23. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji sa mnom ne sabira, prosipa.
|r24. Kad nec"isti duh izidje iz c"ovjeka, ide kroz bezvodna mjesta traz"ec'i pokoja, i ne nas"avs"i rec"e: da se vratim u dom svoj otkuda sam izis"ao;
|r25. I dos"avis" nadje pometen i ukras"en.
|r26. Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i us"avs"i z"ive ondje; i bude potonje c"ovjeku onome gore od prvoga.
|r27. A kad to govoras"e, podiz"e glas jedna z"ena iz naroda i rec"e mu: Blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje sisao!
|r28. A on rec"e: Blago i onima koji slus"aju rijec" Boz"iju, i drz"e je.
|r29. A narodu koji se skupljas"e stade govoriti: Rod je ovaj zao; is"te znak, i ne c'e mu se dati znak osim znaka Jone proroka;
|r30. Jer kako s"to Jona bi znak Ninevljanima, tako c'e i sin c"ovjec"ij biti rodu ovome.
|r31. Carica juz"na izic'i c'e na sud s ljudima roda ovoga, i osudic'e ih; jer ona dodje s kraja zemlje da slus"a premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je vec'i od Solomuna.
|r32. Ninevljani izic'i c'e na sud s rodom ovijem, i osudic'e ga; jer se pokajas"e pouc"enjem Joninijem: a gle, ovdje je vec'i od Jone.
|r33. Niko ne mec'e zapaljene svijec'e na sakriveno mjesto niti pod sud, nego na svijetnjak da vide svjetlost koji ulaze.
|r34. Svijec'a je tijelu oko. Ako dakle oko tvoje bude zdravo, sve c'e tijelo tvoje biti svijetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i tijelo je tvoje tamno.
|r35. Gledaj dakle da vidjelo koje je u tebi ne bude tama.
|r36. Jer ako je sve tijelo tvoje svijetlo da nema nikakvoga uda tamna, bic'e sve svijetlo kao kad te svijec'a obasja svjetlos"c'u.
|r37. A kad govoras"e. molnjas"e ga nekakav farisej da objeduje u njega. A on us"avs"i sjede za trpezu.
|r38. A farisej se zac"udi kad vidje da se najprije ne umi prije objeda.
|r39. A Gospod rec"e mu: Sad vi fariseji sponja c"istite c"as"u i zdjelu, a iznutra vam je puno grabez"a i zlobe.
|r40. Bezumni! nije li onaj nac"inio i iznutra koji je spolja nac"inio?
|r41. Ali dajite milostnnju od onoga s"to je unutra; i gle, sve c'e vam biti c"isto.
|r42. Ali tes"ko vama farpsejima s"to dajete desetak od metvice i od rute i od svakoga povrc'a, a prolazite pravdu i ljubav Boz"iju: ovo je trebalo c"initi, i ono ne ostavljati.
|r43. Tes"ko vama farisejima s"to traz"ite zac"elja po zbornicama i da vam se klanja po ulicama.
|r44. Tes"ko vama knjiz"evnici i fariseji, licemjeri. s"to se kao skriveni grobovi po kojima ljudi idu i ne znadu ih.
|r45. A neki od zakonika odgovarajuc'i rec"e! uc"itelju! govorec'i to i nas sramotis".
|r46. A on rec"e: Tes"ko i vama zakonicima s"to tovarite na ljude bremena pretes"ka za nos"enje, a vi jednijem prstom svojijem ne c'ete da ih prihvatite.
|r47. Tes"ko vama s"to zidate grobove prorocima, a vas"i su ih ocevi pobili.
|r48. Vi dakle svjedoc"ite i odobravate djela otaca svojijeh; jer ih oni pobis"e, a vi im grobove zidate.
|r49. Za to i premudrost Boz"ija rec"e: poslac'u im proroke i apostole, i od njih c'e jedne pobiti, a druge protjerati;
|r50. Da se is"te od roda ovoga krv sviju proroka koja je prolivena od postanja svijeta,
|r51. Od krvi Aveljeve tja do krvi Zarijne, koji pogibe medju oltarom i crkvom. Da, kaz"em vam, iskac'e se od roda ovoga.
|r52. Tes"ko vama zakonici s"to uzeste kljuc" od znanja: sami ne udjoste, a koji s"c'adijahu da udju, zabraniste im.
|r53. A kad im on ovo govoras"e, poc"es"e knjiz"evnici i fariseji vrlo navaljivati k njemu i mnogijem pitanjem zabunjivati ga,
|r54. Vrebajuc'i i pazec'i na njega ne bi li s"to ulovili iz usta njegovijeh da ga okrive.

|p12 |r0 Glava 12

|r1. Kad se na njih skupis"e hiljade naroda da stados"e gaziti jedan drugoga, onda poc"e najprije govoriti uc"enicima svojijem: c"uvajte se kvasca farisejskoga, koji je licemjerje.
|r2. Jer nis"ta nije sakriveno s"to se ne c'e otkriti, ni tajno s"to se ne c'e doznati;
|r3. Jer s"to u mraku rekoste, c"uc'e se na vidjelu; i s"to na uho s"aptaste u klijetima, propovijedac'e se na krovovima.
|r4. Ali vam kaz"em, prijateljima svojijem: ne bojte se od onijeh koji ubijaju tijelo i po tom ne mogu nis"ta vis"e uc"initi.
|r5. Nego c'u vam kazati koga da se bojite: bojte se onoga koji ima vlast pos"to ubije baciti u pakao: da, kaz"em vam, onoga se bojte.
|r6. Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.
|r7. A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.
|r8. Nego vam kaz"em: kojigod prizna mene pred ljudima priznac'e i sin c"ovjec"ij njega pred andjelima Boz"ijim;
|r9. A koji se odrec"e mene pred ljudima njega c'e se odrec'i pred andjelima Boz"ijim.
|r10. I svaki koji rec"e rijec" na sina c"ovjec"ijega oprostic'e mu se, a koji huli na svetoga Duha ne c'e mu se oprostiti.
|r11. A kad vas dovedu u zbornice i na sudove i pred poglavare, ne brinite se kako c'ete ili s"ta odgovoriti, ili s"ta c'ete kazati
|r12. Jer c'e vas sveti Duh nauc"iti u onaj c"as s"ta treba rec'i.
|r13. Rec"e mu pak neki iz naroda: Uc"itelju! reci bratu mojemu da podijeli sa mnom dostojanje.
|r14. A on mu rec"e: c"ovjec"e! ko je mene postavio sudijom ili kmetom nad vama?
|r15. A njima rec"e: Gledajte i c"uvajte se od lakomstva; jer niko ne z"ivi onijem s"to je suvis"e bogat.
|r16. Kaza im pak pric"u govorec'i: u jednoga bogatog c"ovjeka rodi njiva.
|r17. I mis"ljas"e u sebi govorec'i: s"ta c'u c"initi? nemam u s"to sabrati svoje ljetine.
|r18. I rec"e: evo ovo c'u c"initi: pokvaric'u z"itnice svoje i nac"inic'u vec'e; i ondje c'u sabrati sva svoja z"ita i dobro svoje;
|r19. I kazac'u dus"i svojoj: dus"o! imas" mnogo imanje na mnogo godina; poc"ivaj, jedi, pij, veseli se.
|r20. A Bog njemu rec"e: bezumnic"e! ovu noc' uzec'e dus"u tvoju od tebe; a s"to si pripravio c"ije c'e biti?
|r21. Tako biva onome koji sebi tec"e blago a ne bogati se u Boga.
|r22. A uc"enicima svojijem rec"e: Za to vam kaz"em: ne brinite se dus"om svojom s"ta c'ete jesti ni tijelom u s"to c'ete se obuc'i:
|r23. Dus"a je pretez"nija od jela i tijelo od odijela.
|r24. Pogledajte gavrane kako ne siju, ni z"anju, koji nemaju podruma ni z"itnica, i Bog ih hrani: a koliko ste vi pretez"niji od ptica?
|r25. A ko od vas brinuc'i se moz"e primaknuti rastu svojemu lakat jedan?
|r26. A kad ni najmanje s"to ne moz"ete, za s"to se brinete za ostalo?
|r27. Pogledajte ljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu; ali ja vam kaz"em da ni Solomun u svoj slavi svojoj ne obuc"e se kao jedan od njih.
|rr28. A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u pec' baca, Bog tako odijeva, a kamo li vas, malovjerni!
|r29. I vi ne is"tite s"ta c'ete jesti ili s"ta c'ete piti, i ne brinite se;
|r30. Jer ovo sve is"tu i neznabos"ci ovoga svijeta; a otac vas" zna da vama treba ovo.
|r32. Nego is"tite carstva Boz"ijega i ovo c'e vam se sve dodati.
|r32. Ne boj se. malo stado! jer bi volja vas"ega oca da vam da carstvo.
|r33. Prodajite s"to imate i dajite milostinju; nac"inite sebi torbe koje ne c'e ovets"ati, haznu koja se nikad ne c'e isprazniti, na nebesima, gdje se lupez" ne prikuc"uje, niti moljac jede.
|r34. Jer gdje je vas"e blago ondje c'e biti i srce vas"e.
|r35. Neka budu vas"a bedra zapregnuta i svijec'e zapaljene;
|r36. I vi kao ljudi koji c"ekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako dodje i kucne.
|r37. Blago onijem slugama koje nadje gospodar kad dodje a oni straz"e. Zaista vam kaz"em da c'e se zapregnuti, i posadic'e ih, i pristunic'e te c'e im sluz"iti.
|r38. I ako dodje u drugu straz"u, i u trec'u straz"u dodje, i nadje ih tako, blago onijem slugama.
|r39. Ali ovo znajte: kad bi znao domac'in u koji c'e c"as doc'i lupez", c"uvao bi i ne bi dao potkopati kuc'e svoje.
|r40. I vi dakle budite gotovi; jer u kojn c"as ne mislite doc'i c'e sin c"ovjec"ij.
|r41. A Petar mu rec"e: Gospode! govoris" li nama ovu pric"u ili svima?
|r42. A Gospod rec"e: Ko je dakle taj vjerni i mudri pristav kojega postavi gospodar nad c"eljadi svojom da im daje hranu na obrok?
|r43. Blago tome sluzi kojega dos"avs"i gospodar njegov nadji da izvrs"uje tako.
|r44. Zaista vam kaz"em: nad svijem svojijem imanjem postavic'e ga.
|r45. Ako li rec"e taj sluga u srcu svojemu: ne c'e moj gospodar jos" za dugo doc'i; i stane biti sluge i slus"kinje. i jesti i piti, i opijati se;
|r46. Doc'i c'e gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u c"as kad ne misli, i rasjec'ic'e ga, i dijel njegov metnuc'e s nevjernima.
|r47. A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega i nije se pripravio, niti uc"inio po volji njegovoj, bic'e vrlo bijen;
|r48. A koji ne zna pa zasluz"i boj, bic'e malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo c'e se iskati od njega; a kome predane najvis"e najvis"e c'e iskati od njega.
|r49. Ja sam dos"ao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htjelo da se vec' zapalio!
|r50. Ali se meni valja krstiti krs"tenjem, i kako mi je tes"ko dok se ne svrs"i!
|r51. Mislite li da sam ja dos"ao da dam mir na zemlju? Ne, kaz"em vam, nego razdor.
|r52. Jer c'e odsele pet u jednoj kuc'i biti razdijeljeni, ustac'e tri na dva, i dva na tri.
|r53. Ustac'e otac na sina i sin na oca; mati na kc'er i kc'i pa mater; svekrva na snahu svoju i snaha iz svekrvu svoju.
|r54. A narodu govoras"e: kad vidite oblak gdje se diz"e od zapada odmah kaz"ete: bic'e daz"d; i biva tako.
|r55. I kad vidite jug gdje duva kaz"ete: bic'e vruc'ina; i biva.
|r56. Licemjeri! lice neba i zemlje umijete poznavati. a vremena ovoga kako ne poznajete?
|r57. Za s"to pak i sami od sebe ne sudite pravedno?
|r58. Jer kad ides" sa svojijem suparnikom knezu, gledaj ne bi li se na putu s njim poravnao da te ne pritegne sudiji, i sudija da te nepreda sluzi, i sluga date ne baci u tamnicu.
|r59. Kaz"em ti: nec'es" odande izic'i dok ne das" i pos"ljednjega dinara.

|p13 |r0 Glava 13

|r1. U to vrijeme pak dodjos"e peki i kazas"e za Galilejce kojijeh krv pomijes"a Pilat sa z"rtvama njihovijem.
|r2. I odgovarajuc'i Isus rec"e im: Mislite li da su ti Galilejci bili najgres"niji od sviju Galilejaca, jer tako postradas"e?
|r3. Ne, kaz"em vam, nego ako se ne pokajete, svi c'ete tako izginuti.
|r4. Ili oni osamnaest s"to na njih pade kula Siloamska i pobi ih mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana?
|r5. Ne, kaz"em vam, nego ako se ne pokajete, svi c'ete tako izginuti.
|r6. Kaza im pak ovu pric"u: Jedan c"ovjek imadijas"e smokvu usadjenu u svome vinogradu, i dodje da traz"i roda na njoj, i ne nadje.
|r7. Onda rec"e vinogradaru: evo trec'a godina kako.dolazim i traz"im roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci je dakle, za s"to zemlji da smeta?
|r8. A on odgovarajuc'i rec"e mu: Gospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem;
|r9. Pa da ako rodi; ako li ne, posjec'i c'es" je na godinu
|r10. A kad uc"as"e u jednoj zbornici u subotu,
|r11. I gle, bjes"e ondje z"ena bolesna od duha osamnaest godina, i bjes"e zgrc"ena, i ne mogas"e se ispraviti.
|r12. A kad je vidje, dozvaje Isus i rec"e joj : z"eno! opros"tena si od bolesti svoje.
|r13. I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljas"e Boga.
|r14. A starjes"ina od zbornice srdjas"e se s"to je Isus iscijeli u subotu, i odgovarajuc'i rec"e narodu: s"est je dana u koje treba raditi, u one dakle dolazite te se lijec"ite, a ne u dan subotni.
|r15. A Gospod mu odgovori i rec"e: Licemjere! svaki od vas u subotu ne odrjes"uje li svojega vola ili magarca od jasala, i ne vodi da napoji?
|r16. A ovu kc'er Avramovu koju sveza sotona evo osamnaesta godina, ne trebas"e li je odrijes"iti iz ove sveze u dan subotni?
|r17. I kad on ovo govoras"e stidjahu se svi koji mu se protivljahu; i sav narod radovas"e se za sva njegova slavna djela.
|r18. A on im rec"e: Kakvo je carstvo Boz"ije? i kakvo c'u kazati da je?
|r19. Ono je kao zrno gorus"ic"no, koje uzevs"i c"ovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske uselis"e se u grane njegove.
|r20. Opet rec"e: Kakvo c'u kazati da je carstvo Boz"ije?
|r21. Ono je kao kvasac koji uzevs"i z"ena metnu u trp kopanje bras"na, dok ne uskise sve.
|r22. I prolaz"as"e po gradovima i selima uc"ec'i i putujuc'i u Jerusalim.
|r23. Rec"e mu pak neko: Gospode! jeli malo onijeh koji c'e biti spaseni? A on im rec"e:
|r24. Navalite da udjete na tijesna vrata; jer vam kaz"em: mnogi c'e traz"iti da udju i ne c'e moc'i:
|r25. Kad ustane domac'in i zatvori vrata, i stanete na polju stajati i kucati u vrata govorec'i: Gospode! Gospode! otvori nam; i odgovarajuc'i rec'i c'e vam: ne poznajem vas otkuda ste.
|r26. Tada c'ete stati govoriti: mi jedosmo pred tobom i pismo, i po ulicama nas"ijem uc"io si.
|r27. A on c'e rec'i: kaz"em vam: ne poznajem vas otkuda ste; odstupite od mene svi koji nepravdu c"inite.
|r28. Ondje c'e biti plac" i s"krgut zuba, kad vidite Avrama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Boz"ijemu, a sebe na polje istjerane.
|r29. I doc'i c'e od istoka i zapada i sjeverai juga i sjes"c'e za trpezu u carstvu Boz"ijemu.
|r30. I gle, ima pos"ljednjijeh koji c'e biti prvi, i ima prvijeh koji c'e biti pos"ljednji.
|r31. u taj dan pristupis"e neki od fariseja govorec'i mu: Izidji i idi odavde, jer Irod hoc'e da te ubije.
|r32. I rec"e im: Idite i kaz"ite onoj lisici: evo izgonim djavole i iscjeljujem danas i sjutra, a trec'i dan svrs"ic'u.
|r33. Ali danas i sjutra i prekosjutra treba mi ic'i; jer prorok ne moz"e poginuti izvan Jerusalima.
|r34. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijas" proroke, i zasipas" kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim c"eda tvoja kao kokos" gnijezdo svoje pod krila, i ne htjeste!
|r35. Eto c'e vam se ostaviti kuc'a vas"a pusta; a ja vam kaz"em: ne c'ete mene vidjeti dok ne dodje da rec"ete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.

|p14 |r0 Glava 14

|r1. I dogodi mu se da dodje u subotu u kuc'u jednoga kneza farisejekoga da jede hljeb; i oni motrahu na njega.
|r2. I gle, bjes"e pred njim nekakav c"ovjek na kome bjes"e debela bolest.
|r3. I odgovarajuc'i Isus rec"e zakonicima i farisejima govorec'i: Jeli slobodno u subotu iscjeljivati?.
|r4. A oni oc'utjes"e. I dohvativs"i ga se iscijeli ga i otpusti.
|r5. I odgovarajuc'i rec"e im: Koji od vas ne bi svojega magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni?
|r6. I ne mogas"e mu odgovoriti na to.
|r7. A gostima kaza pric"u, kad opazi kako izbirahu zac"elja, i rec"e im:
|r8. Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u zac"elje, da ne bude medju gostima ko stariji od tebe;
|r9. I da ne bi dos"ao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome; i onda c'es" sa stidom sjesti na niz"e mjesto.
|r10. Nego kad te ko pozove, dos"avs"i sjedi na pos"ljednje mjesto. da ti rec"e kad dodje onaj koji te pozva: prijatelju! pomakni se vis"e; tada c'e tebi biti c"ast pred onima koji sjede s tobom za trpezom.
|r11. Jer svaki koji se podiz"e, ponizic'e se; a koji se ponizuje, podignuc'e se.
|r12. A i onome s"to ih je pozvao rec"e: kad dajes" objed ili vec"eru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni brac'e svoje, ni rodjaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi oni tebe kad pozvali i vratili ti;
|r13. Nego kad c"inis" gozbu zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe;
|r14. I blago c'e ti biti s"to ti oni ne mogu vratiti; nego c'e ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh.
|r15. A kad c"u to neki od onijeh s"to sjedjahu s njim za trpezom rec"e mu: Blago onome koji jede hljeba u carstvu Boz"ijeu!
|r16. A on mu rec"e: Jedan c"ovjek zgotovi veliku vec"eru, i pozva mnoge;
|r17. I kad bi vrijeme vec"eri, posla slugu svojega da kaz"e zvanima: hajdete, jer je vec' sve gotovo.
|r18. I poc"es"e se izgovarati svi redom; prvi mu rec"e: kupih njivu, i valja mi ic'i da je vidim; molim te izgovori me.
|r19. I drugi rec"e: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te izgovori me.
|r20. I trec'i rec"e: oz"enih se, i za to ne mogu doc'i.
|r21. I dos"avs"i sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domac'in i rec"e sluzi svome: idi brzo na raskrs"c'a i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe.
|r22. I rec"e sluga: Gospodaru. uc"inio sam kako si zapovjedio, i jos" mjesta ima.
|r23. I rec"e gospodar sluzi: Izidji na putove i medju ograde, te natjeraj da dodju da mi se napuni kuc'a.
|r24. Jer vam kaz"em da ni jedan od onijeh zvanijeh ljudi ne c'e okusiti moje vec"ere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh.
|r25. Idjane pak s njim mnos"tvo naroda, i obazrevs"i se rec"e im:
|r26. Ako ko dodje k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na z"enu, i na djecu, i na brac'u, i na sestre, i na samu dus"u svoju, ne moz"e biti moj uc"enik.
|r27. I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne moz"e biti moj uc"enik.
|r28. I koji od vas kad hoc'e da zida kulu ne sjede najprije i ne prorac"uni s"ta c'e ga stati, da vidi ima li da moz"e dovrs"iti?
|r29. Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmoz"e dovrs"iti, svi koji gledaju stali mu se rugati
|r30. Govorec'i: ovaj c"ovjek poc"e zidati, i ne moz"e da dovrs"i.
|r31. Ili koji car kad podje s vojskom da se pobije s drugijem carem ne sjede najprije i ne drz"i vijec'u moz"e li s deset hiljada sresti onoga s"to ide na njega sa dvadeset hiljada?
|r32. Ako li ne moz"e, a on pos"lje poslanike dok je onaj jos" daeko i moli da se pomire.
|r33. Tako dakle svaki od vas koji se ne odrec"e svega s"to ima ne moz"e biti moj uc"enik.
|r34. So je dobra, ali ako so obljutavi, c"im c'e se osoliti?
|r35. Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu na polje. Ko ima us"i da c"uje neka c"uje.

|p15 |r0 Glava 15

|r1. I pribliz"avahu se k njemu svi carinici i grjes"nici da ga c"uju.
|r2. I vikahu na njega fariseji i knjiz"evnici govorec'i: Ovaj prima grjes"nike i jede s njima.
|r3. A on im kaza pric"u ovu govorec'i:
|r4. Koji c"ovjek od vas imajuc'i sto ovaca i izgubivs"i jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nadje?
|r5. I nas"avs"i digne je na ramo svoje radujuc'i se,
|r6. I dos"avs"i kuc'i sazove prijatelje i susjede govorec'i im: radujte se sa mnom: ja nadjoh svoju ovcu izgubljenu.
|r7. Kaz"em vam da c'e tako biti vec'a radost na nebu za jednoga grjes"nika koji se kaje, nego li za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.
|r8. Ili koja z"ena imajuc'i deset dinara, ako izgubi jedan dinar, ne zapali svijec'u, i ne pomete kuc'e, i ne traz"i dobro dok ne nadje?
|r9. I nas"avs"i sazove drugarice i susjede govorec'i: radujte se sa mnom: ja nadjoh dinar izgubljeni.
|r10. Tako, kaz"em vam, biva radost pred andjelima Boz"ijima za jednoga grjes"nika koji se kaje.
|r11. I rec"e: Jedan c"ovjek imas"e dva sina,
|r12. I rec"e mladji od njihocu: oc"e! daj mi dio od imanja s"to pripada meni. I otac im podijeli imanje.
|r13. I po tom do nekoliko dana pokupi mladji sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje z"ivec'i besputno.
|r14. A kad potros"i sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se nadje u nevolji.
|r15. I otis"avs"i pribi se kod jednoga c"ovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da c"uva svinje.
|r16. I z"eljas"e napuniti trbuh svoj ros"c"ic'ima koje svinje jedjahu, i niko mu ih ne davas"e.
|r17. A kad dodje k sebi, rec"e: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suvis"e, a ja umirem od gladi!
|r18. Ustac'u i idem ocu svojemu, pa c'u mu rec'i: oc"e! sagrijes"ih nebu i tebi,
|r19. I vec' nijesam dostojan nazvati se sin tvoj : primi me kao jednoga od svojijeh najamnika.
|r20. I ustavs"i otide ocu svojemu. A kad je jos" podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i saz"ai mu se, i potrc"avs"i zagrli ga i cjeliva ga.
|r21. A sin mu rec"e: oc"e! sagrijes"ih nebu i tebi, i vec' nijesam dostojan nazvati se sin tvoj.
|r22. A otac rec"e slugama svojijem: iznesite najljeps"u haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuc'u na noge.
|r23. I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo.
|r24. Jer ovaj moj sin bjes"e mrtav, i oz"ivlje; i izgubljen bjes"e, i nadje se. I stados"e se veseliti.
|r25. A sin njegov stariji bijas"e u polju, i dolazec'i kad se pribliz"i kuc'i c"u pjevanje i podvikivanje.
|r26. I dozvavs"i jednoga od slugu zapita: s"ta je to?
|r27. A on mu rec"e: brat tvoj dodje; a otac tvoj zakla tele ugojeno, s"to ga je zdrava vidio?
|r28. A on se rasrdi i ne s"c'adijas"e da udje. Tada izidje otac njegov i moljas"e ga.
|r29. A on odgovarajuc'i rec"e ocu: eto te sluz"im toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojijem drus"tvom;
|r30. A kad dodje taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno.
|r31. A on mu rec"e: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje.
|r32. Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bjes"e, i oz"ivlje; i izgublnjen bjes"e, i nadje se.

|p16 |r0 Glava 16

|r1. A uc"enicima svojijem govoras"e: Bijas"e jedan c"ovjek bogat koji imas"e pristava, i toga oblagas"e kod njega da mu prosipa imanje.
|r2. I dozvavs"i ga rec"e mu: s"ta ovo ja c"ujem za tebe? Daj rac"un kako si kuc'io kuc'u; jer vis"e ne moz"es" kuc'om upravljati.
|r3. A pristav od kuc'e rec"e u sebi: s"ta c'u c"initi? gospodar moj uzima od mene upravljanje kuc'e: kopati ne mogu, prositi stidim se.
|r4. Znam s"ta c'u c"initi da bi me primili u kuc'e svoje kad mi se oduzme upravljanje kuc'e.
|r5. I dozvavs"i redom duz"nike gospodara svojega rec"e prvome: koliko si duz"an gospodaru mojemu?
|r6. A on rec"e: sto oka ulja. I rec"e mu: uzmi pijemo svoje i sjedi brzo te napis"i pedeset.
|r7. A potom rec"e drugome: a ti koliko si duz"an? A on rec"e: sto oka ps"enice. I rec"e mu:uzmi pismo svoje i napis"i osamdeset.
|r8. I pohvali gospodar nevjernoga pristava s"to mudro uc"ini; jer su sinovi ovoga vijeka mudriji od sinova vidjela u svojemu naras"taju.
|r9 I ja vama kaz"em: nac"inite sebi prijatelje nepravednijem bogastvom, da bi vas kad osiromas"ite primili u vjec"ne kuc'e.
|r10. Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran.
|r11. Ako dakle u nepravednom bogastvu vjerni ne biste, ko c'e vam u istinom vjerovati?
|r12. I ako u tudjem ne biste vjerni,ko c'e vam dati vas"e?
|r13. Nikakav pak sluga ne moz"e dva gospodara sluz"iti; jer ili c'e na jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili c'e jednome voljeti a za drugoga ne mariti. Ne moz"ete sluz"iti Bogu i bogastvu.
|r14. A ovo sve slus"ahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se.
|r15. I rec"e im: Vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vas"a; jer s"to je u ljudi visoko,ono je mrzost pred Bogom.
|r16. Zakon i proroci su do Jovana; odsele se carstvo Boz"ije propovijeda jevandjelijem, i svaki navaljuje da udje. u njega.
|r17 Las"nje je pak nebu i zemlji proc'i nego li jednoj titli iz zakona propasti.
|r18. Svaki koji pus"ta z"enu svoju i uzimadrugu, preljubu c"ini; i koji se z"eni pus"tenicom, preljubu c"ini.
|r19. c"ovjek neki pak bjes"e bogat, koji se oblac"as"e u skerlet i u svilu. i z"ivljas"e svaki dan gospodski i veseljas"e se.
|r20. A bijas"e jedan siromah, po imenu lazar, koji lez"as"e pred njegovijem vratima gnojav,
|r21. I z"eljas"e da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; jos" i psi dolaz"ahu i lizahu gnoj njegov.
|r22. A kad umrije siromah, odnesos"e ga andjeli u naruc"je Avramovo; a umrije i bogati, zakopas"e ga.
|r23. I u paklu kad bjes"e u mukama podiz"e oc"i svoje i ugleda iz daleka Avrama i Lazara u naruc"ju njegovu,
|r24. I povikavs"i rec"e: oc"e Avrame! smiluj se na me i pos"lji mi Lazara neka umoc"i u vodu vrh od prsta svojega, i da mi rashladi jezik; jer se muc"im u ovome plamenu.
|r25. A Avram rec"e: sinko! opomeni se da si ti primio dobra svoja u z"ivotu svome, i Lazar opet zla; a sad se on tjes"i, a ti se muc"is".
|r26. I preko svega toga postavljena je medju nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vzma prijec'i. ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze.
|r27. Tada rec"e: molim te dakle, oc"e, da ga pos"ljes" kuc'i oca mojega,
|r28. Jer imam pet brac'e: neka im posvjedoc"i da ne bi i oni dos"li na ovo mjesto muc"enja.
|r29. Rec"e mu Avram: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slus"aju.
|r30. A on rec"e: ne, oc"e Avrame! nego ako im dodje ko iz mrtvijeh pokajac'e se.
|r31. A Avram mu rec"e: Ako ne slus"aju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvijeh ustane ne c'e vjerovati.

|p17 |r0 Glava 17

|r1. A uc"enicima rec"e: Nije moguc'e da ne dodju sablazni; ali tes"ko onome s koga dolaze;
|r2. Bolje bi mu bilo da mu se vodenic"ni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.
|r3. c"uvajte se. Ako ti sagrijes"i brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.
|r4. I ako ti sedam puta na dan sagrijes"i, i sedam puta na dan dodje k tebi i rec"e: kajem se, oprosti mu.
|r5. I rekos"e apostoli Gospodu: Dometni nam vjere.
|r6. A Gospod rec"e: Kad biste imali vjere koliko zrno gorus"ic"no, i rekli biste ovome dudu: is"c"upaj se i usadi se u more, i poslus"ao bi vas.
|r7. Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili c"uva stoku pa kad dodje iz polja, rec"e mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?
|r8. Nego ne kaz"e li mu: ugotovi mi da vec"eram, i zapregni se te mi sluz"i dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?
|r9. Eda li c'e on zahvaliti sluzi tome kad svrs"i s"to mu se zapovjedi? Ne vjerujem.
|r10. Tako i vi kad svrs"nte sve s"to vam je zapovjedjeno govorite: mi smo zaludne sluge, jer uc"inismo s"to smo bili duz"ni c"initi.
|r11. I kad idjas"e u Jerusalim, on prolaz"as"e izmedju Samarije i Galileje.
|r12. I kad ulaz"as"e u jedno selo sretos"e ga desst gubavijeh ljudi, koji stas"e izdaleka,
|r13. I podigos"e glas govorec'i: Isuse uc"itelju! pomiluj nas.
|r14. I vidjevs"i ih rec"e im: Idite i nokaz"ite se sves"tenicima. I oni iduc'i oc"istis"e se.
|r15. A jedan od njih vidjevs"i da se iscijeli povrati se hvalec'i Boga iza glasa,
|r16. I pade npc"ice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bjes"e Samarjanin.
|r17. A Isus odgovarajuc'i rec"e: Ne iscijelis"e li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?
|r18. Kako semedju njima koji nenadje da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tudjin?
|r19. I rec"e mu: Ustani, idi; vjera tvoja pomoz"e ti.
|r20. A kad ga upitas"e fariseji: Kad c'e doc'i carstvo Boz"ije? odgovarajuc'i rec"e im: Carstvo Boz"ije ne c'e doc'i da se vidi;
|r24. Niti c'e se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Boz"ije unutra u vama.
|r22. A uc"enicima rec"e: Doc'i c'e vrijeme kad c'ete zaz"eljeti da vidite jedan dan sina c"ovjec"ijega, i ne c'ete vidjeti.
|r23. I rec'i c'e vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti traz"ite.
|r24. Jer kako s"to munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega s"to je pod nebom,tako c'e biti i sin c"ovjec"ij u svoj dan.
|r25. Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda svojega.
|r26. I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako c'e biti u dane sina c"ovjec"ijega.
|r27. Jedjahu, pijahu, z"enjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje udje u kovc"eg, i dodje potop i pogubi sve.
|r28. Tako kao s"to bi u dane Lotove: jedjahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, sadjahu, zidahu;
|r29. A u dan kad izidje Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.
|r30. Tako c'e biti i u onaj dan kad c'e se javiti sin c"ovjec"ij.
|r31. u onaj dan koji se desi na krovu a pokuc'stvo njegovo u kuc'i, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vrac'a natrag.
|r32. Opominjite se z"ene Lotove.
|r33. Koji podje da sac"uva dus"u svoju, izgubic'e je; a koji je izgubi, oz"ivljec'e je.
|r34. Kaz"em vam: u onu noc' bic'e dva na jednome odru, jedan c'e se uzeti a drugi c'e se ostaviti;
|r35. Dvije c'e mljeti zajedno, jedna c'e se uzeti a druga c'e se ostaviti;
|r36. Dva c'e biti na njivi, jedan c'e se uzeti a drugi c'e se ostaviti.
|r37. I odgovarajuc'i rekos"e mu: Gdje, Gospode? A on im rec"e: Gdje je strvina onamo c'e se i orlovi skupiti.

|p18 |r0 Glava 18

|r1. Kaza im pak i pric"u kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuz"i,
|r2. Govorec'i: u jednome gradu bijas"e jedan sudija koji se Boga ne bojas"e i ljudi ne stidjas"e.
|r3. A u onome gradu bijas"e jedna udovica i dolaz"as"e k njemu govorec'i: ne daj me mojemu suparniku.
|r4. I ne s"c'adijas"e za dugo. A najposlije rec"e u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim,
|r5. No buduc'i da mi dosadjuje ova udovica, odbranic'u je, da mi jednako ne dolazi i ne dosadjuje.
|r6. Tada rec"e Gospod: c"ujte s"ta govori nepravedni sudija.
|r7. A kamo li Bog ne c'e odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noc'?
|r8. Kaz"em vam da c'e ih odbraniti brzo. Ali sin c"ovjec"ij kad dodje hoc'e li nac'i vjeru na zemlji?
|r9. A i drugima koji mis"ljahu za sebe da su pravednici i druge unis"tavahu kaza pric"u ovu:
|r10. Dva c"ovjeka udjos"e u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik.
|r11. Farisej stade i moljas"e se u sebi ovako: Boz"e! hvaim te s"to ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljuboc"nici, ili kao ovaj carinik.
|r12. Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega s"to imam.
|r13. A carinik izdaleka stajas"e, i ne s"c'as"e mi oc"iju podignuti na nebo, nego bijas"e prsi svoje govorec'i: Boz"e! milostiv budi meni grjes"nome!
|r14. Kaz"em vam da ovaj otide opravdan kuc'i svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiz"e ponizic'e se; a koji se sam poniz"uje podignuc'e se.
|r15. Donos"ahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidjes"e uc"enici, zaprijetis"e im.
|r16. A Isus dozvavs"i ih rec"e: Pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Boz"ije.
|r17. I kaz"em vam zaista: koji ne primi carstva Boz"ijega kao dijete, ne c'e uc'i u njega.
|r18. I zapita ga jedan knez govorec'i: Uc"itelju blagi! s"ta da uc"inim da naslijedim z"ivot vjec"ni?
|r19. A Isus rec"e mu: s"to me zoves" blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
|r20. Zapovijesti znas": ne c"ini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoc"i laz"no; pos"tuj oca svojega i mater svoju.
|r21. A on rec"e: Sve sam ovo sac"uvao od mladosti svoje.
|r22. A kad to c"u Isus rec"e mu: Jos" ti jedno ne dostaje: prodaj sve s"to imas" i razdaj siromasima; i imac'es" blago na nebu; i hajde za mnom.
|r23. A kad on c"u to postade z"alostan, jer bjes"e vrlo bogat.
|r24. A kad ga vidje Isus gdje postade z"aostan, rec"e: Kako je tes"ko uc'i u carstvo Boz"ije onima koji imaju bogastvo!
|r25. Laks"e je kamili proc'i kroz iglene us"i nego li bogatome uc'i u carstvo Boz"ije.
|r26. A oni koji slus"ahu rekos"e: Ko se dakle moz"e spasti?
|r27. A on rec"e: s"to je u ljudi nemoguc'e u Boga je moguc'e.
|r28. A Petar rec"e: Eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo.
|r29. A on im rec"e: Zaista vam kaz"em: nema ni jednoga koji bi ostavio kuc'u, ili roditelje, ili brac'u, ili sestre, ili z"enu, ili djecu carstva radi Boz"ijega,
|r30. Koji ne c'e primiti vis"e u ovo vrijeme, i na onome svijetu z"ivot vjec"ni.
|r31. Uze pak dvanaestoricu i rec"e im: Evo idemo gore u Jerusalim, i sve c'e se svrs"iti s"to su proroci pisali za sina c"ovjec"ijega.
|r32. Jer c'e ga predati neznabos"cima, i narugac'e mu se. i ruz"ic'e ga, i popljuvac'e ga,
|r33. I bic'e ga, i ubic'e ga; i trec'i dan ustac'e.
|r34. I oni nis"ta od toga ne razumjes"e, i besjeda ova bjes"e od njih sakrivena, i ne razumjes"e s"to im se kaza.
|r35. A kad se pribliz"i k Jerihonu, jedan slijepac sjedjas"e kraj puta prosec'i.
|r36. A kad c"u narod gdje prolazi zapita: s"ta je to?
|r37. I kazas"e mu da Isus Nazarec'anin prolazi.
|r38. I povika govorec'i: Isuse, sine Davidov! pomiluj me.
|r39. I prijec'ahu mu oni s"to idjahu naprijed da uc'uti; a on jos" vis"e vikas"e: Sine Davidov! pomiluj me.
|r40. A Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se pribliz"i, zapita ga
|r41. Govorec'i: s"ta hoc'es" da ti uc"inim? A on rec"e: Gospode! da progledam.
|r42. A Isus mu rec"e: Progledaj; vjera tvoja pomoz"e ti.
|r43. I odmah progleda, i podje za njim hvalec'i Boga. I svi ljudi koji vidjes"e hvaljahu Boga.

|p19 |r0 Glava 19

|r1. I kad udje u Jerihon i prolaz"as"e krozanj,
|r2. I gle, c"ovjek po imenu Zakhej, koji bjes"e starjes"ina carinic"ki, i bjes"e bogat,
|r3. I iskas"e da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogas"e od naroda, jer bjes"e maloga rasta;
|r4. I potrc"avs"i naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebao proc'i.
|r5. I kad dodje Isus na ovo mjesto, pogledas"vi gore vidje ga, i rec"e mu: Zakheju! sidji brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuc'i.
|r6. I sidje brzo; i primi ga radujuc'i se.
|r7. I svi, kad vidjes"e, vikahu na njega govorec'i da grjes"nome c"ovjeku dodje u kuc'u.
|r8. A Zakhej stade i rec"e Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega dac'u siromasima, i ako sam koga zanio vratic'u onoliko c"etvoro.
|r9. A Isus mu rec"e: Danas dodje spasenije kuc'i ovoj; jer je i ovo sin Avramov.
|r10. Jer je sin c"ovjec"ij dos"ao da nadje i spase s"to je izgubljeno.
|r11. A kad oni to sluvas"u nastavi kazivati pric"u; jer bjes"e blizu Jerusalima, i mis"ljahu da c'e se odmah javiti carstvo Boz"ije.
|r12. Rec"e dakle: Jedan c"ovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.
|r13. Dozvavs"i pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i rec"e im: trgujte dok se ja vratim.
|r14. I gradjani njegovi mrz"ahu na njega, i poslas"e za njim poslanike govorec'i: ne c'eo da on caruje nad nama.
|r15. I kad se on vrati, pos"to primi carstvo, rec"e da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi s"ta je koji dobio.
|r16. Tada dodje prvi govorec'i: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.
|r17. I rec"e mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.
|r18. I dodje drugi govorec'i: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.
|r19. A on rec"e i onome: i ti budi nad pet gradova.
|r20. I trec'n dodje govorec'i: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i c"uvao.
|r21. Jer sam se bojao tebe: jer si c"ovjek tvrd: uzimas" s"to nijesi ostavio, i z"njes" s"to nijesi sijao.
|r22. A gospodar mu rec"e: po tvojijem c'u ti rijec"ima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd c"ovjek, uzimam s"to nijesam ostavio, i z"njem s"to nijesam sijao:
|r23. Pa za s"to nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja dos"avs"i primio bih ga s dobitkom?
|r24. I rec"e onima s"to stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome s"to ima deset kesa.
|r25. I rekos"e mu: gospodaru! on ima deset kesa.
|r26. A on im odgovori: jer vam kaz"e da c'e se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzec'e se od njega i ono s"to ima.
|r27. A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.
|r28. I kazavs"i ovo podje naprijed, i idjos"e gore u Jerusalim.
|r29. I kad se pribliz"i Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvas"e Maslinska, posla dva od uc"enika svojijeh
|r30. Govorec'i: Idite u to selo prema vama, i kad udjete u njega nac'ic'ete magare privezano na koje nikakav c"ovjek nikad nije usjedao; odrijes"ite ga i dovedite.
|r31. I ako vas ko upita: za s"to drijes"ite? ovako mu kaz"ite: ono Gospod treba.
|r32. A kad otidos"e poslani, nadjos"e kao s"to im kaza.
|r33. A kad oni drijes"ahu magare rekos"e im gospodari od njega: Za s"to drijes"ite magare?
|r34. A oni rekos"e: Ono Gospodu treba.
|r35. I dovedos"e ga k Isusu, i bacis"e haljine svoje na magare, i posadis"e Isusa.
|r36. A kad idjas"e, prostirahu haljine svoje po putu.
|r37. A kad se pribliz"i vec' da sidje s gore Maslinske, poc"e sve mnos"tvo uc"enika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva c"udesa s"to su vidjeli,
|r38. Govorec'i: Blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!
|r39. I neki fariseji iz naroda rekos"e mu: uc"itelju! zaprijeti uc"enicima svojijem.
|r40. I.odgovarajuc'i rec"e im: Kaz"em vam: ako oni uc'ute, kamenje c'e povikati.
|r41. I kad se pribliz"i, ugleda grad i zaplaka za njim
|r42. Govorec'i: Kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan s"to je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od oc"iju tvojijeh.
|r43. Jer c'e doc'i dani na tebe, i okruz"ic'e te neprijatelji tvoji opkopima, i opkolic'e te, i obuzec'e te sa sviju strana;
|r44. I razbic'e tebe i djecu tvoju u tebi, i ne c'e ostaviti u tebi kamena na kamenu, za to s"to nijesi poznao vremena u kojemu si pohodjev.
|r45. I unavs"i u crkvu stade izgoniti one s"to prodavahu u njoj i kupovahu,
|r46. Govorec'i im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi nac"iniste od njega pec'inu hajduc"ku.
|r47. I uc"as"e svaki dan u crkvi. A glavari sves"tenic"ki i knjiz"evnici i starjes"ine narodne gledahu da ga pogube.
|r48. I ne naaz"ahu s"ta bi mu uc"inili; jer sav narod idjas"e za njim, i slus"ahu ga.

|p20 |r0 Glava 20

|r1. I kad on u jedan od onijeh dana uc"as"e narod u crkvi i propovijedas"e .jevandjelije, dodjos"e glavari sves"tenic"ki
|r2. I rekos"e mu govorec'i: Kaz"i nam kakvom vlasti to c"inis"? Ili ko ti je dao vlast tu?
|r3. A on odgovarajuc'i rec"e im: I ja c'u vas upitati jednu rijec", i kaz"ite mi:
|r4. Krs"tenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi?
|r5. A oni pomis"ljahu u sebi govorec'i: Ako rec"emo: s neba, rec'i c'e: za s"to mu dakle ne vjerovaste?
|r6. Ako li rec"eo: od ljudi, sav c'e nas narod pobiti kamenjem: jer svi vjerovahu da Jovan bjes"e prorok.
|r7. I odgovoris"e: Ne znamo otkuda.
|r8. A Isus im rec"e: Ni ja vama ne c'u kazati kakvom vlasti ovo c"inim.
|r9. A narodu poc"e kazivati pric"u ovu: Jedan c"ovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na po dugo vremena.
|r10. I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbis"e ga, i poslas"e prazna.
|r11. I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbivs"i i osramotivs"i poslas"e prazna.
|r12. I posla opet trec'eg; a oni i onoga ranis"e, i istjeras"e.
|r13. Onda rec"e gospodar od vinograda: s"ta c'u c"initi? Da pos"ljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega.
|r14. A vinogradari vidjevs"i njega mis"ljahu u sebi govorec'i: ovo je nas"ljednik; hodite da ga ubijemo da nas"e bude dostojanje.
|r15. I iznedos"e ga na polje iz vinograda i ubis"e. s"ta c'e dakle uc"initi njima gospodar od vinograda?
|r16. Doc'i c'e i pogubic'e ove vinogradare, i dac'e vinograd drugima. A oni s"to slus"ahu rekos"e: Ne dao Bog!
|r17. A on pogledavs"i ia njih rec"e: s"ta znac"i dakle ono u pismu: kamen koji odbacis"e zidari onaj posta glava od ugla?
|r18. Svaki koji padne na taj kamen razbic'e se; a na koga on padne satrc'e ga.
|r19. I gledahu glavari sves"tenic"ki i knjiz"evnici u onaj c"as da dignu ruke nanj: ali se pobojas"e naroda, jer razumjes"e da njima ovu pric"u kaza.
|r20. I paz"ahu na njega, i poslas"e vrebac"e, koji se gradjahu kao da su poboz"ni: ne bi li ga uhvatili u rijec"i da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj.
|r21. I upitane ga govorec'i: uc"itelju! znamo da pravo govoris" i uc"is". i ne gledas" ko je ko, nego zaista uc"is" putu Boz"ijem:
|r22. Treba li nam c'esaru davati harac", ili ne?
|r23. A on razumjevs"i njihovo lukavstvo rec"e im: s"ta me kus"ate?
|r24. Pokaz"ite mi dinar; c"ij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuc'i rekos"e: c'esarev.
|r25. A on im rec"e: Podajte dakle s"to je c'esarevo c'esaru, i s"to je Boz"ije Bogu.
|r26. I ne mogos"e rijec"i njegove pokuditi pred narodom; i divis"e se odgovoru njegovu, i umukos"e.
|r27. A pristupis"e neki od sadukeja koji kaz"u da nema vaskrsenija, i pitahu ga
|r28. Govorec'i: uc"itelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima z"enu, i umre bez djece, da brat njegov uzme z"enu, i da podigne sjeme bratu svojemu.
|r29. Bijas"e sedam brac'e, i prvi uze z"enu, i umrije bez djece;
|r30. I uze drugi z"enu, i on umrije bez djece;
|r31. I trec'i je uze; a tako i svi sedam; i ne ostavis"e djece, i pomrijes"e;
|r32. A poslije sviju umrije i z"ena.
|r33. O vaskrseniju dakle koga c'e od njih biti z"ena? jer je ona sedmorici bila z"ena.
|r34. I odgovarajuc'i Isus rec"e im: Djeca ovoga svijeta z"ene se i udaju;
|r35. A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti c'e se z"eniti ni udavati;
|r36. Jer vis"e ne mogu umrijeti; jer su kao andjeli; i sinovi su Boz"iji kad su sinovi vaskrsenija.
|r37. A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avramova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva.
|r38. A Bog nije Bog mrtvijeh nego z"ivijeh; jer su njemu svi z"ivi.
|r39. A neki od knjiz"evnika odgovarajuc'i rekos"e: uc"itelju! dobro si kazao.
|r40. I vec' ne smijahu nis"ta da ga zapitaju. A on im rec"e:
|r41. Kako govore da je Hristos sin Davidov?
|r42. Kad sam David govori u psaltiru: rec"e Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane
|r43. Dok poloz"im neprijatelje tvoje podnoz"je nogama tvojima.
|r44. David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?
|r45. A kad sav narod slus"as"e, rec"e uc"enicima svojijem:
|r46. c"uvajte se od knjiz"evnika, koji hoc'e da idu u dugac"kijem haljinama, i traz"e da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i zac"elja na gozbama;
|r47. Koji jedu kuc'e udovic"ke, i laz"no se mole Bogu dugo. Oni c'e jos" vec'ma biti osudjeni.

|p21 |r0 Glava 21

|r1. Pogledavs"i pak gore vidje bogate gdje mec'u priloge svoje u haznu Boz"iju;
|r2. A vidje i jednu siromas"nu udovicu koja metas"e ondje dvije lepte;
|r3. I rec"e: Zaista vam kaz"em: ova siromas"na udovica metnu vis"e od sviju:
|r4. Jer ovi svi metnus"e u prilog Bogu od suvis"ka svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju s"to imas"e.
|r5. I kad neki govorahu za crkvu da je ukradena lijepijem kamenjem i zakladima, rec"e:
|r6. Doc'i c'e dani u koje od svega s"to vidite ne c'e ostati ni kamen na kamenu koji se ne c'e razmetnuti.
|r7. Zapitas"e ga pak govorec'i: uc"itelju! a kad c'e to biti? i kakav je znak kad c'e se to dogoditi?
|r8. A on rec"e: c"uvajte se da vas ne prevare, jer c'e mnogi doc'i na ime moje govorec'i: ja sam. i vrijeme se pribliz"i. Ne idite dakle za njima.
|r9. A kad c"ujete ratove i bune, ne plas"ite se; jer to sve treba najprije da bude; ali jos" nije tada pos"ljedak.
|r10. Tada im rec"e: Ustac'e narod na narod i carstvo na carstvo;
|r11. I zemlja c'e se tresti vrlo po svijetu, i bic'e gladi i pomori i strahote i veliki znaci bic'e na nebu.
|r12. A prije svega ovoga metnuc'e na vas ruke svoje i gonic'e vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodic'e vas pred careve i kraljeve imena mojega radi.
|r13. A to c'e vam se dogoditi za svjedoc"anstvo.
|r14. Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako c'ete odgovarati:
|r15. Jer c'u vam ja dati usta i premudrost kojoj se ne c'e moc'i protiviti ni odgovoriti svi vas"i protivnici.
|r16. A predavac'e vas i roditelji i brac'a i rodjaci i prijatelji; i pobic'e neke od vas.
|r17. I svi c'e omrznuti na vas imena mojega radi.
|r18. I dlaka s glave vas"e ne c'e poginuti.
|r19. Trpljenjem svojijem spasavajte dus"e svoje.
|r20. A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se pribliz"ilo vrijeme da opusti.
|r21. Tada koji budu u Judeji neka bjez"e u gore, i koji budu u gradu neka izlaze na polje; i koji su na polju neka ne ulaze u njega:
|r22. Jer su ovo dani osvete, da se izvrs"i sve s"to je napisano.
|r23. Ali tes"ko trudnima i dojilicama u te dane! Jer c'e biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu.
|r24. I pas"c'e od os"trica mac"a, i odves"c'e se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim c'e gaziti neznabos"ci dok se ne izvrs"e vremena neznaboz"aca.
|r25. I bic'e znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova.
|r26. Ljudi c'e umirati od straha i od c"ekanja onoga s"to ide na zemlju; jer c'e se i sile nebeske pokrenuti.
|r27. I tada c'e ugledati sina c"ovjec"ijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.
|r28. A kad se poc"ie ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se pribliz"uje izbavljenje vas"e.
|r29. I kaza im pric"u: Gledajte na smokvu i na sva drveta;
|r30. Kad vidite da vec' potjeraju, sami znate da je blizu ljeto.
|r31. Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Boz"ije.
|r32. Zaista vam kaz"em da ovaj naras"taj ne c'e proc'i dok se ovo sve ne zbude.
|r33. Nebo i zemlja proc'i c'e, a rijec"i moje ne c'e proc'i.
|r34. Ali se c"uvajte da kako vas"a srca ne otez"aju z"deranjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne dodje iznenada.
|r35. Jer c'e doc'i kao zamka na sve koji z"ive po svoj zemlji.
|r36. Straz"ite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili utec'i od svega ovoga s"to c'e se zbiti, i stati pred sinom c"ovjec"ijim.
|r37. I danju uc"as"e u crkvi, a noc'u izlaz"as"e i noc'ivas"e na gori koja se zove Maslinska.
|r38. I sav narod dolaz"as"e iz jutra k njemu u crkvu da ga slus"aju.

|p22 |r0 Glava 22

|r1. Pribliz"avaie se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.
|r2. I gledahu glavari sves"tenic"ki i knjiz"evnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
|r3. A sotona udje u Judu, koji se zvas"e Iskariot, i koji bjes"e jedan od dvanaestorice.
|r4. I otis"avs"i govori s glavarima sves"tenic"kijem i sa starjes"inama kako c'e im ga izdati.
|r5. I oni se obradovas"e, i ugovoris"e da mu dadu novce.
|r6. I on se obrec"e, i traz"as"e zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
|r7. A dodje dan prijesnijeh hljebova u koji trebas"e klati pashu;
|r8. I posla Petra i Jovana rekavs"i: Idite ugotovite nam pashu da jedemo.
|r9. A oni mu rekos"e: Gdje hoc'es" da ugotovimo?
|r10. A on im rec"e: Eto kad udjete u grad, sres"c'e vas c"ovjek koji nosi vodu u krc"agu; idite za njim u kuc'u u koju on udje,
|r11. I kaz"ite domac'inu: uc"itelj veli: gdje je gostionica gdje c'u jesti pashu s uc"enicima svojijem?
|r12. I on c'e vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
|r13. A oni otidos"e i nadjos"e kao s"to im kaza; i ugotovis"e pashu.
|r14. I kad dodje c"as, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
|r15. I rec"e im: Vrlo sam z"eljeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
|r16. Jer vam kaz"e da je odsele ne c'u jesti dok se ne svrs"i u carstvu Boz"ijemu.
|r17. I uzevs"i c"as"u dade hvalu, i rec"e: uzmite je i razdjelite medju sobom;
|r18. Jer vam kaz"em da ne c'u piti od roda vinogradskoga dok ne dodje carstvo Boz"ije.
|r19. I uzevs"i hljeb dade hvalu, i prelomivs"i ga dade im govorec'i: Ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo c"inite za moj spomen.
|r20. A tako i c"as"u po vec"eri, govorec'i: Ova je c"as"a novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.
|r21. ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.
|r22. I sin c"ovjec"ij dakle se kao s"to je uredjeno; ali tenko c"ovjeku onome koji ga izdaje!
|r23. I oni stas"e traz"iti medju sobom koji bi dakle od njih bio koji c'e to uc"initi.
|r24. A posta i prepiranje medju njima koji bi se drz"ao medju njima da je najvec'i.
|r25. A on im rec"e: Carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.
|r26. Ali vi nemojte tako; nego koji je najvec'i medju vama neka bude kao najmanji, i koji je starjes"ina neka bude kao sluga.
|r27. Jer koji je vec'i, koji sjedi za trpezom ili koji sluz"i? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam medju vama kao sluga.
|r28. A vi ste oni koji ste se odrz"ali sa mnom u mojijem napastima.
|r29. I ja ostavljam vama carstvo kao s"to je otac moj meni ostavio:
|r30. Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
|r31. Rec"e pak Gospod: Simone! Simone! evo vas is"te sotona da bi vas c"inio kao ps"enicu.
|r32. A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativs"i se utvrdi brac'u svoju.
|r33. A on mu rec"e: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ic'i.
|r34. A on rec"e: Kaz"em ti, Petre! danas ne c'e zapjevati pijetao dok se triput ne odrec"es" da me poznajes".
|r35. I rec"e im: Kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuc'e, eda vam s"to ne dostade? A oni rekos"e: Nis"ta.
|r36. A on im rec"e: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi noz".
|r37. Jer vam kaz"e da jos" i ovo treba na meni da se izvrs"i s"to stoji u pismu: i medju zloc"ince metnus"e ga. Jer s"to je pisano za mene, svrs"uje se.
|r38. A oni rekos"e: Gospode! evo ovdje dva noz"a. A on im rec"e: Dosta je.
|r39. I izis"avs"i otide po obic"aju na goru Maslinsku; a za njim otios"e uc"enici njegovi.
|r40. A kad dodje na mjesto rec"e im: Molite se Bogu da ne padnete u napast.
|r41. I sam otstupi od njih kako se moz"e kamenom dobaciti, i kleknuvs"i na koljena moljas"e se Bogu
|r42. Govorec'i: Oc"e! kad bi hteo da proneses" ovu c"as"u mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.
|r43. A andjeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
|r44. I buduc'i u borenju, moljas"e se bolje; znoj pak njegov bijas"e kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.
|r45. I ustavs"i od molitve dodje k uc"enicima svojijem, i nadje ih a oni spavaju od z"alosti,
|r46. I rec"e im: s"to spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.
|r47. Dok on pak jos" govoras"e, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvas"e Juda, idjas"e pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijas"e dao znak: Koga cjelivam onaj je.
|r48. A Isus mu rec"e: Juda! zar cjelivom izdajes" sina c"ovjec"ijega?
|r49. A kad oni s"to bijahu s njim vidjes"e s"ta c'e biti, rekos"e mu: Gospode! da bijemo noz"em?
|r50. I udari jedan od njih slugu poglavara sves"tenic"koga, i odsijec"e mu desno uho.
|r51. A Isus odgovarajuc'i rec"e: Ostavite to. I dohvativs"i se do uha njegova iscijeli ga.
|r52. A glavarima sves"tenic"kijem i vojvodama crkvenijem i starjes"inama koji bijahu dos"li nanj rec"e Isus: Zar kao na hajduka izidjoste s noz"evima i s koljem da me uhvatite?
|r53. Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vas" c"as i oblast tame.
|r54. A kad ga uhvatis"e, odvedos"e ga i uvedos"e u dvor poglavara sves"tenic"koga. A Petar idjas"e za njim izdaleka.
|r55. A kad oni naloz"is"e oganj nasred dvora i sjedjahu zajedno, i Petar sjedjas"e medju njima.
|r56. Vidjevs"i ga pak jedna slus"kinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavs"i nanj rec"e: I ovaj bjes"e s njim.
|r57. A on ga se odrec"e govorec'i: z"eno! ne poznajem ga.
|r58. I malo za tijem vidje ga drugi i rec"e: I ti si od njih. A Petar rec"e: c"ovjec"e! nijesam.
|r59. I pos"to prodje oko jednoga sahata drugi neko potvrdjivas"e govorec'i: Zaista i ovaj bjes"e s njim; jer je Galilejac.
|r60. A Petar rec"e: c"ovjec"e! ne znam s"ta govoris". I odmah dok on jos" govoras"e zapjeva pijetao.
|r61. I obazrevs"i se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijec"i Gospodnje kako mu rec"e: Prije nego pijetao zapjeva odrec'i c'es" me se triput.
|r62. I izis"avs"i na polje plaka gorko.
|r63. A ljudi koji drz"ahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.
|r64. I pokrivs"i ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govorec'i: Proreci ko te udari?
|r65. I druge mnoge hule govorahu nanj.
|r66. I kad svanu, sabras"e se starjes"ine narodne i glavari sves"tenic"ki i knjiz"evnici, i odvedos"e ga u svoj sud
|r67. Govorec'i: Jesi li ti Hristos? kaz"i nam. A on im rec"e: Ako vam i kaz"em, ne c'ete vjerovati.
|r68. A ako vas i zapitam, ne c'ete mi odgovoriti, niti c'ete me pustiti.
|r69. Odsele c'e sin c"ovjec"ij sjediti s desne strane sile Boz"ije.
|r70. Svi pak rekos"e: Ti li si dakle sin Boz"ij? A on im rec"e: Vi kaz"ete da sam ja.
|r71. A oni rekos"e: s"ta nam trebaju vis"e svjedoc"anstva? jer sami c"usmo iz usta njegovijeh.

|p23 |r0 Glava 23

|r1. I ustavs"i njih sve mnos"tvo odvedos"e ga k Pilatu.
|r2. I poc"es"e ga tuz"iti govorec'i: Ovoga nadjosmo da otpadjuje narod nas", i zabranjuje davati c'esaru danak,i govori da je on Hristos car.
|r3. A Pilat ga zapita: Ti li si car Judejski? A on odgovarajuc'i rec"e mu: Ti kaz"es".
|r4. A Pilat rec"e glavarima sves"tenic"kijem i narodu: Ja ne nalazim nikakve krivice na ovom c"ovjeku.
|r5. A oni navaljivahu govorec'i: On buni ljude uc"ec'i po svoj Judeji poc"evs"i od Galileje dovde.
|r6. A Pilat c"uvs"i za Galileju zapita: Zar je on Galilejac?
|r7. I razumjevs"i da je iz podruc"ja Irodova posla ga Irod, koji takodjer bijas"e, u Jerusalimu onijeh dana.
|r8. A Irod vidjevs"i Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno z"eljeo da ga vidi, jer je mnogo slus"ao za njega, i nadas"e se da c'e vidjeti od njega kako c"udo.
|r9. I pita ga mnogo koje za s"to; ali mu on nis"ta ne odgovori.
|r10. A glavari sves"tenic"ki i knjiz"evnic"i stajahu, i jednako tuz"ahu ga.
|r11. A Irod osramotivs"i ga sa svojijem vojnicima, i narugavs"i mu se, obuc"e mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu.
|r12. I u taj se dan pomiris"e Pilat i Irod medju sobom; jer prije bijahu u zavadi.
|r13. A Pilat sazvavs"i glavare sves"tenic"ke i knezove i narod
|r14. Rec"e im: Dovedoste mi ovoga c"ovjeka kao koji narod otpudjuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom c"ovjeku ni jedne krivice s"to vi na njega govorite!
|r15. A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi nis"ta da je uc"inio s"to bi zasluz"ivao smrt.
|r16. Daklem da ga izbijem pa da pustim.
|r17. A trebas"e o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga suz"nja.
|r18. Ali narod sav povika govorec'i: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu;
|r19. Koji bijas"e bac"en u tammicu za nekakvu bunu uc"injenu u gradu i za krv.
|r20. A Pilat opet rec"e da bi on htio pustiti Isusa.
|r21. A oni vikahu govorec'i: Raspni ga, raspni.
|r22. A on im trec'i put rec"e: Kakvo je dakle on zlo uc"inio? ja nis"ta na njemu ne nadjoh s"to bi zasluz"ivao smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim.
|r23. A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara sves"tenic"kijeh.
|r24. I Pilat presudi da bude kao s"to oni is"tu.
|r25. I pusti onoga s"to iskahu, koji bjes"e bac"en u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju.
|r26. I kad ga povedos"e, uhvatis"e nekoga Simona Kirinca koji idjas"e iz polja, i metnus"e na njega krst da nosi za Isusom.
|r27. A za njim idjas"e mnos"tvo naroda i z"ena, koje plakahu i naricahu za njim.
|r28. A Isus obazrevs"i se na njih rec"e: Kc'eri Jerusalimske! ne plac"ite za mnom, nego plac"ite za sobom i za djecom svojom.
|r29. Jer gle, idu dani u koje c'e se rec'i: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodis"e, i sisama koje ne dojis"e.
|r30. Tada c'e poc"eti govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas.
|r31. Jer kad se ovako radi od sirova drveta, s"ta c'e biti od suha?
|r32. Vodjahu pak i druga dva zloc"inca da pogube s njim.
|r33. I kad dodjos"e na mjesto koje se zvas"e kos"turnica, ondje razapes"e njega i zloc"ince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.
|r34. A Isus govoras"e: Oc"e! oprosti im; jer ne znadu s"ta c"ine. A dijelec'i njegove haljine bacahu kocke.
|r35. I narod stajas"e te gledas"e, a i knezovi s njima rugahu mu se govorec'i: Drugima pomoz"e, neka pomoz"e i sebi, ako je on Hristos, izbranik Boz"ij.
|r36. A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,
|r37. I govorahu: Ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.
|r38. A bijas"e nad njim i natpis napisan slovima Grc"kijem i Latinskijem i c"ivutskijem: Ovo je car Judejski.
|r39. A jedan od objes"enijeh zloc"inaca hulas"e na njega govorec'i: Ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.
|r40. A drugi odgovarajuc'i s"utkas"e ga i govoras"e: Zar se ti ne bojis" Boga, kad si i sam osudjen tako?
|r41. I mi smo jos" pravedno osudjeni; jer primamo po svojijem djelima kao s"to smo zasluz"ili; ali on nikakva zla nije uc"inio.
|r42. I rec"e Isusu: Opomeni me se, Gospode! kad dodjes" u carstvo svoje.
|r43. I rec"e mu Isus: Zaista ti kaz"em: danas c'es" biti sa mnom u raju.
|r44. A bijas"e oko s"estoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga.
|r45. I pomrc"a sunce, i zavjes crkveni razdrije se na pola.
|r46. I povikavs"i Isus iza glasa rec"e: Oc"e! u ruke tvoje predaje duh svoj. I rekavs"i ovo izdahnu.
|r47. A kad vidje kapetan s"ta bi, stade hvaliti Boga govorec'i: Zaista ovaj c"ovjek bjes"e pravednik.
|r48. I sav narod koji se bijas"e skupio da gleda ovo, kad vidje s"ta biva, vrati se bijuc'i se u prsi svoje.
|r49. A svi njegovi znanci stajahu izdaeka, i z"ene koje bijahu is"le za njim iz Galileje, i gledahu ono.
|r50. I gle, c"ovjek, po imenu Josif. savjetnik, c"ovjek dobar i pravedan,
|r51. (On ne bijas"e pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam c"ekas"e carstva Boz"ijeg,
|r52. On pristupivs"i k Pilatu zaiska tijelo Isusovo.
|r53. I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isjec"en, u kome niko ne bijas"e nikad metnut.
|r54. I dan bijas"e petak, i subota osvitas"e.
|r55. A z"ene koje bijahu dos"le s Isusom iz Galileje, idos"e za Josifom, i vidjes"e grob i kako se tijelo metnu.
|r56. Vrativs"i se pak pripravis"e mirise i miro; i u subotu dakle ostas"e na miru po zakonu.

|p14 |r0 Glava 14

|r1. A u prvi dan nedjeljni dodjos"e vrlo rano na grob. i donesos"e mirise s"to pripravis"e, i neke druge z"ene s njima;
|r2. Ali nadjos"e kamen odvaljen od groba.
|r3. I us"avs"i ne nadjos"e tijela Gospoda Isusa.
|r4. I kad se one c"udjahu tome, gle, dva c"ovjeka stane pred njima u sjajnijem haljinama;
|r5. A kad se one uplas"is"e i oboris"e lica k zemlji. rekos"e im: s"to traz"ite z"ivoga medju mrtvima?
|r6. Nije ovdje; nego ustade: opomenite se kako vam kaza kad bjes"e jos" u Galileji,
|r7. Govorec'i da sin c"ovjec"ij treba da se preda u ruke ljudi grjes"nika i da se razapne i trec'i dan da ustane.
|r8. I opomenus"e se rijec"i njegovijeh.
|r9. I vrativs"i se od groba javis"e sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem.
|r10. A to bijas"e Magdaina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale e njima koje kazas"e ovo apostolima.
|r11. I njima se uc"inis"e njihove rijec"i kao laz", i ne vjerovas"e im.
|r12. A Petar ustavs"i otrc"a ka grobu, i natkuc"ivs"i se vidje same haljine gdje lez"e, i otide, c"udec'i se u sebi s"ta bi.
|r13. I gle, dvojica od njih idjahu u onaj dan u selo koje bijas"e daleko od Jerusalima s"eset potrkalis"ta i zvas"e se Emaus.
|r14. I oni govorahu medju sobom o svima ovijem dogadjajima.
|r15. I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus pribliz"i se, i idjas"e s njima.
|r16. A oc"i im se drz"ahu da ga ne poznas"e.
|r17. A on im rec"e: Kakav je to razgovor koji imate medju sobom iduc'i, i s"to ste neveseli?
|r18. A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajuc'i rec"e mu: Zar si ti jedan od crkvara u Jerusaimu koji nijesi c"uo s"ta je u njemu bilo ovijeh dana?
|r19. I rec"e im: s"ta? A oni mu rekos"e: Za Isusa Nazarec'anina, koji bjes"e prorok, silan u djelu i u rijec"i pred Bogom i pred svijem narodom;
|r20. Kako ga predados"e glavari sves"tenic"ki i knezovi nas"i te se osudi na smrt, i razapes"e ga?
|r21. A mi se nadasmo da je on onaj koji c'e izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas trec'i dan kako to bi.
|r22. A uplas"is"e nas i z"ene neke od nas"ijeh koje su bile rano na grobu,
|r23. I ne nas"avs"i tijela njegova dodjos"e govorec'i da su im se andjeli javili koji su kazali da je on z"iv.
|r24. I idos"e jedni od nas"ijeh na grob, i nadjos"e tako kao s"to i z"ene kazas"e, ali njega ne vidjes"e.
|r25. I on im rec"e: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega s"to govoris"e proroci!
|r26. Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da udje u slavu svoju?
|r27. I poc"evs"i od Mojsija i od sviju proroka kazivas"e im s"to je za njega u svemu pismu.
|r28. I pribliz"is"e se k selu u koje idjahu, i on c"injas"e se da hoc'e dalje da ide.
|r29. I oni ga ustavljahu govorec'i: Ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noc'. I udje s njima da noc'i.
|r30. I kad sjedjas"e s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivs"i prelomi ga i dade im.
|r31. Tada se njima otvoris"e oc"i i poznas"e ga. I njega nestade.
|r32. I oni govorahu jedan drugome: Ne goras"e li nas"e srce u nama kad nam govoras"e putem i kad nam kazivas"e pismo?
|r33. I ustavs"i onaj c"as, vratis"e se u Jerusalim, i nadjos"e u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima
|r34. Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
|r35. I oni kazas"e s"to bi na putu, i kako ga poznas"e kad prelomi hljeb.
|r36. A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade medju njima, i rec"e im: Mir vam.
|r37. A oni se uplas"is"e, i poplas"eni buduc'i, mis"ljahu da vide duha.
|r38. I rec"e im: s"ta se plas"ite? I zas"to takove misli ulaze u srca vas"a?
|r39. Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao s"to vidite da ja imam.
|r40. I ovo rekavs"i pokaza im ruke i noge.
|r41. A dok oni jos" ne vjerovahu od radosti i c"udjahu se rec"e im: Imate li ovdje s"to za jelo?
|r42. A oni mu das"e komad ribe pec"ene, i meda u satu.
|r43. I uzevs"i izjede pred njima.
|r44. I rec"e im: Ovo su rijec"i koje sam vam govorio jos" dok sam bio s vama, da sve treba da se svrs"i s"to je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.
|r45. Tada im otvori um da razumiju pismo.
|r46. I rec"e im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh trec'i dan;
|r47. I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i opros"tenje grijeha po svijem narodima poc"evs"i od Jerusalima.
|r48. A vi ste svjedoci ovome.
|r49. I gle, ja c'u poslati obec'anje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obuc"ete u silu s visine.
|r50. I izvede ih na polje do Vitanije, i podignuvs"i ruke svoje blagoslovi ih.
|r51 . I kad ih blagosiljas"e, otstupi od njih, i uznos"as"e se na nebo.
|r52. I oni mu se poklonis"e, i vratis"e se u Jerusalim s velikom rados"c'u.
|r53. I bijahu jednako u crkvi hvalec'i i blagosiljajuc'i Boga. Amin.