Klikni na prazno polje
Sa djecom:
Belma
Moje prijateljice su stanovale u ulici neke veoma slavne majevicke brigade u
Tuzli. Imale su divne susjede. Cesto smo odlazili u njihovo dvoriste i dugo
se igrali sa njihovom djecom. Belma je imala pet a Semir "tli" godine.
Proslo je vec mnogo godina. Protutnjao je rat kroz Bosnu, nase kuce,
prijateljstva, duse i srca. I sta tu ima jos da se kaze?!
Jednom mi je Belma dala sapun. Jos uvijek ga cuvam. Izgleda kao sasvim
obican sapun za bebe.
Marina
U Djurdjeviku je zivjela jedna Marina. Upoznali smo se kada sam odlazio kod
mojih dragih prijatelja u Djurdjevik. Marina je imala pet godina. Sjedila mi
je u krilu a ja sam joj pricao price. Ali sam glup i nestrpljiv da naucim
cestitu pricu. Obicno joj nedostaje sredina ili kraj. Tada moram izmisljati
detalje ili pricati istu pricu iz pocetka.
A Marina je tĖ veceri bila nevjerovatna! Slusala me je i ocima i ustima...
Ponekad me zagrli i poljubi. To djeca vole.
Kada sam ispricao po pedeseti put Crvenkapicu Marina je zaspala.Zurio sam pa
sam ujutro otisao, prije nego sto se probudila. Poslije nekoliko dana
ispricali su mi sljedeci razgovor:
Marina: Mama?!
Mama: Molim ,sreco!
Marina: Hoces li se naljutiti ako ti nesto kazem?!
Mama: Naravno da necu!
Marina: Ja volim Marinka!
Pitam se kako li bi tek tekao razgovor da sam
joj ispricao bar tri price tĖ veceri!
Rodjen s bradom
Moj rodjak ima kcerkicu. Zove se Marija. Kad je bila mala (beba) odlazio sam
kod njih skoro svakodnevno. Marija mi je postavljala "nemoguca"
pitanja i ja sam davao "nemoguce" odgovore.
"Marinko!" -doceka me Marijina mama jos sa vrata. "Sta mi to ucis
dijete?!"
"Sta?!" - zacudih se.
"Pita me Marija kako se mogu bebe roditi sa bradom. Pa i ne mogu, kazem
ja, a ona meni:
A KAKO SE MARINKO RODIO SA BRADOM?!"
Tada dosepesa Marija.
"Jesi li se ti rodio sa bradom?" - i skoci mi u zarljaj.
"Jesam, ali mi je bila mala, jer sam bio mala beba."
Ali, vise mi nije vjerovala. Moj autoritet je bio ozbiljno poljuljan.
<- ->
|
|