Ne znam podatke za druge bratske republike.
Matematicki, knjigovodstveno i dinamicki gledano
skoro sve u raznotezi.
Ali, malo dublje gledano;
- djeca nasljedjuju dugove ali i imovinu;
- sam porodjaj svagdje u svijetu kosta realno bar
5.000 dolara kada se uzmu u obzir svi stvarni troskovi.
Znaci sa te strane smo mirni.
Ali da pogledamo sta bi sa nasom djecom i nama
sto se razbacasmo po globusu kao polenov prah.
Suocen sa neprijatnostima/najbolje rjesenje u datim
okolnostima/ izbjeglickog zivota i naseg opterecenja
tudjih budzeta i "zrtava koje podnose poreski obveznici",
poceh nesto da racunam.
Izracunah: podizanje dvoje djece do starosti od 18 godina
kostalo nas je izmedju 125.000- 150.00 dolara x 2
odnosno 250.000-300.000 dolara ili 400.000-500.000
maraka.
I zapitah se koliko se toga rasulo po globusu na radost
zemalja ciji gradjani ulazu pare u fondove i ulaganja a ne
u djecu (fizikanerski posao ostavljaju drugima). Jer i pomoc
koja se dobiva nije u u finansijskoj srazmjeri / 10% p.a./ sa
dobitkom nacionalne statistike ljudskih resursa za zdravu,
pametnu, obrazovanu i ljepu djecu.
A danasnji fondovi i ulaganja, poznato je, bez sutrasnje
radne snage su nula/ ili teze nuli/, sto je Marks tako fino
obradio i prikazao.
Nisam procitao a niti ce me ko ubjediti da ce se moci praviti
i uzivati "informaticka hrana"; ako "da", toga se jezim, bolje
"ne". Bice isuvise pacijenata od raka.
Ovo je jedno sazeto razmatranje mimo balkanskih uobicajenih
tema ali ipak krajnje neophodno i korisno, jer kada se sve
slegne i kada pogledamo gdje smo bili i gdje smo, uhvatice
nas muka. Neko ce imati mrtve fondove, neko radnu snagu
sa svim epitetima a mi nista.
I sta nam je buducnost ? Izgubljena i prokockana !
Sem ako nasa djeca, kojim cudom. nasljede te "mrtve fondove".