G. Ebtehaj pise " Pitanje da li Bosnjak moze biti budist ili ateista
suvislo je koliko i pitanje da li Srbin moze biti budist ili ateista. Tako
i Hrvat."
Odgovaram: Svaki Srbin ne mora biti pravoslavne vjere da bi se osjecao kao
Srbin. Isto tako ni Hrvat ne mora biti katolicke vjere da bi se osjecao kao
Hrvat. Srbin moze biti katolik, musliman, budist i t.d. pa da se opet licno
osjeca kao Srbin. Istovjetan zakljucak vazi i za Hrvate. U tom smislu se
mogu naci relevantni dokazi. Medjutim, kada umjesto multireligijskih Srba i
Hrvata na politicku scenu iz razlicitih razloga i sticajem odredjenih
istorijskih okolnosti stupe oni "pravi" Srbi i "pravi" Hrvati, tada imamo
poistovecivanje nacije i vjere, pa isticanje bilo kakvih relevantnih dokaza
o multireligijskoj strukturi nacije postaje opasno po zivot. Ali, kada se
radi o Bosnjacima takav multireligijski pristup jos nisam ni cuo ni vidio,
ali sam i cuo i vidio da onaj ko nije musliman ne moze biti ni Bosnjak.
Prema tome nisam ja poistovjetio bosnjastvo sa islamom, nego protagonisti
bosnjacke nacije. Medjutim, to nije bila okosnica onoga sto cini zabludu g.
Vesterndorpa, jer, na kraju krajeva, bilo cija nacionalna pripadnost je
stvar osjecaja i odnosa pojedinca prema konkretnim istorijskim cinjenicama,
a ti osjecaji i odnosi nisu ni jednoznacni ni nepromjenjljivi. Zabluda G.
Vesterndorpa je u tome sto vjeruje ili zeli vjerovati da je multietnicnost
Sarajevske sredine imala nacionalni predznak, sto nije istina pa radi toga
i predstavlja opasnu zabludu.
Nekadasnja sarajevska i ne samo sarajevska nego na pr. mostarska ili
stolacka gradjanska multietnicka, multikulturna i multicivilizacijska
sredina se ne moze niti smije svesti na bosnjacko-srpsko-hrvatsku,
muslimansko-pravoslavnu-katolicku, ili bilo koju drugu ili drugacije
definisanu sredinu, jer se time unistava sustina te nekadasnje sredine koju
karakterisu bezbrojni valeri medjusobne izmijesanosti bracnih parova,
rodbinskih veza, umjetnickih afiniteta, sportskih klubova i t.d. Radi toga
nema nikakvog smisla takvoj gradjanskoj sredini nametati
muslimansko-pravoslavno-katolicku vlast posredstvom nacionalnih kljuceva u
raspodjeli te vlasti. Zato sam i napisao "da je Bosna i Hercegovina moguca
kao drzava, a Sarajevo kao multidimenzionaln zajednica gradjana, samo
ukoliko njeni organi vlasti ni bilo koji drugi organi nisu niti moraju biti
konstituisani po etnickom ili nacionalnom kljucu. Gospodin Vesterndorp
sigurno zna kako takva (gradjanska) vlast treba i mora da funkcionise, i
treba ga ohrabriti da djeluje u tom pravcu." Time sam zelio reci da
evidentan nesupjeh u tim nastojanjima ne treba da trazi u strukturi
stanovnistva, nego u glavama onih koji "drze vlast", a takvih ima "na sve
cetiri strane".
Sto se mene licno tice, a i najnovija istorija to potvrdjuje, misljenja sam
da je rasturanje prethodne Jugoslavije kao drzave bila najveca greska (ili
zla namjera) Evrope i SAD, pa brojne granice novih drzava i entiteta
dozivljavam kao licnu nesrecu, a prisustvo stranih trupa kao sramotu koju
najveci dio gradjana BiH nije zasluzilo. Strahovita sila i vojni angazmani
Nato-a koji su bili angazovani prema BiH, Srbiji i Crnoj gori mogli su biti
s istim ciljem angazovani i prema prethodnoj Jugoslaviji. Bilo bi manje
zrtava i razaranja. Ali, ocito je da se radi o razlicitim arsinima. Svaki
rat je nekom brat, kako to lijepo objasnjava nasa narodna poslovica. Ljudi
bi morali prestati biti braca, da bi mogli zivjeti kao obicni gradjani.
Sarajlija s pedigreom.