Radostan sam i zbog njegovog doslednog stava
protiv ludaka na polozaju i neposecivanja
usputnih otpadaka civilizicacije(npr da je
vidio ostatke Ko.....vic polja i Vlasenicu,
kao ja 1993 god., sve bi mu bilo jasno), sto
je i itinererom pazljivo predvidjeno i izve
deno, kao i zbog doceka i prijema u Sarajevu
i onih koji su tamo dosli iz daleka, cak iz
Splita.
To daje, kako sto i iz clanka proizlazi, nadu
da nas i stranci nece sve trpati u isti kos,
a i nesto za buducnost.
Osnovni problem ja kako da karavan kulture,
emancipovanosti i tolerancije (medju nomina
lno razlicitim a sustinski-vrednosno istim
ljudima) prolazi a i da psi (sto cine istu
vrstu razlicitih denomincija) laju za svoj
gros, da pocnu da se stide, da cine sto manje
stetu, bruku i opstrukciju.
Na toj linije je bila i poruka i pismima citalaca
o duhu BiH i Sarajeva. Velika, bitna i stvarno
distinktivna osobina je da u tom duhu nema impe
rijalizma i nadmenosti kao u mnogo hvaljenom
beogradskom/frajerskom/ ili zagrebackom/purgerskom/
srbijanskom ili hrvatskom duhu. Ali u sarajevskom
i BiH duhu ima mnogo instinkta.
Ipak i za sarajevski i BiH duh je dobro shvatiti
da pored velikih principa, ideja i slogana postoji
neumitno i mala svakodnevnica/posao, kadrovska
politika, birokratski aspekti, stanovi/ koje tako
dje treba stovati kao elemente koji mogu da se
pohase i da sruse prvo. Ne osloniti se samo na
pomenuti instinkt za pravdu, pravicu u pravi
cnost i jednakost i ravnopravnost. Zato ih je dobro
i izmjestiti i naci im odgovarajuci nacin i nivo
rjesavanja - da svojim trenjem i vibracijama ne
uniste velike principe, ideje i slogane. A i da ovi,
i u trenucima muke, zbog svakodnevnih problema,
ostanu dovoljno sjajni, privlacni, korisni, van
sumnje i dileme oko izbora i opredjeljenja. Da
ljudi sarajevski i BiH duh osjecaju kao svoj dug.
Sarajlija