"U zalaganju za madjarski jezik u sluzbenoj i javnoj upotrebi, SVM je
podvukao da sluzbenu upotrebu ovog jezika valja zagarantovati u svim
naseljima gde Madjari cine deset odsto od ukupnog broja stanovnika, ili ih
ima najmanje 500, te na svim stepenima upravnih i sudskih postupaka.
Kontrolu ostvarivanja zakonskih propisa koji se odnose na upotrebu jezika,
na obrazovanje i na javno informisanje na madjarskom jeziku trebalo bi dati
u nadleznost Pokrajini.
Predsedniku SRJ je delegacija SVM taksativno navela i sta konkretno
podrazumeva pod ravnopravnom upotrebom jezika: mogucnost obracanja drzavnim
organima, sudski i upravni postupak, geografske nazive, sluzbene listove,
slobodnu upotrebu jezika na javnim skupovima, prava na pisane dokumente na
madjarskom jeziku do prednosti prilikom poznavanja tog jezika u
zaposljavanju u odredjenim slucajevima."
Ukoliko se ovakva ravnopravna upotreba jezika garantuje "u svim naseljima
gde Madjari cine deset odsto od ukupnog broja stanovnika, ili ih ima
najmanje 500" tada bi u Beogradu, a da o Novom Sadu i ne govorimo, sve
ulice morale dobiti nazive i na madjarskom jeziku, a da i ne pominjemo
sluzbene listove, sudske odluke i t.d. Imao sam i imam mnogo prijatelja
koje bih mogao oznaciti kao vojvodjanske Madjare. Znam da se najveci broj
njih osjeca nekako stjesnjeno u danasnjoj Srbiji, bas kao sto se stjesnjeno
osjeca i vise od polovine Srba u Srbiji. Znam takodjer da bi se isto tako
ako ne i jos gore osjecali u drustvu kojim bi (samo)upravljao Savez
vojvodjanskih Madjara. Pitam se gdje je stvarni izvor takvih "inicijativa"
i sta je njihov stvarni cilj?
Zivimo u vremenu u kojem mracne sile tjeraju sve ljude u nekakve torove.
Tako je pocelo i u Bosni i Herecegovini, pa je skoro 3.000.000 Bosanaca i
Hercegovaca moralo pobjeci iz te nesretne Republike. Novi
nacional-socijalisticki i socijal-kapitalisticki chobani traze svoje ovce
koje ce shishati i musti po prirodnom pravu chobana da shishaju i muzu
svoje ovce. Nazalost ima dosta ovaca kojima je milije da ih shishaju i muzu
njihovi cobani a ne neki drugi. Kao da je problem u tome ko ce ih shishati
i musti, a ne u shishanju i muzenju kao takvom. Zasto? Zato sto im je
sugerisano s najviseg mjesta svjetske hijerarhije chobana da su ovce ovce,
a chobani chobani, i da svaki choban smije shishati samo svoje ovce, pa
trka za ovcama postaje uslov sine qua non novog ekonomskog poretka na
Balkanu i sire. Dokle? Dotle dok ima ovaca koje nisu nichije, ili koje su
nechije, ali taj neko nije niko, ili dotle dok ljudi shvate da nisu ovce i
da im nikakvi chobani nisu potrebni.
M. Katic