»Od pada Bara i Ulcinja pod tursku vlast 1571. godine, ovi gradovi na danasnjem crnogorskom primorju razvijaju se u izvozne luke, a Ulcinj postaje gusarsko leglo. Ulcinj cesto posjecuju gusari sa sjevernih obala Afrike, a Ulcinjani su bili redovni gosti Tripolisa. U ovo vrijeme bila je razvijena trgovina robljem, pa posto su Romi u masama zivjeli ropskim zivotom u mediteranskim zemljama Afrike i Evrope, ulcinjski gusari su ih kupovali u Tripolisu i drugim mjestima i dovodili u Ulcinj. Ovdje su ih prodavali, jer su korisceni kao tegleca snaga na gusarskim ladjama i za rad na imanjima. Ko je imao vise robova smatran je uglednijim. Po svemu sudeci prisustvo Roma na danasnjoj obali crnogorskog primorja moze se uzeti kao sigurno iz ovog vremena. Inace, Ulcinj kao izvozna luka i gusarsko gnijezdo dozivljava svoj najveci uspjeh u XVIII vijeku. A. Jovicevic nalazi: ‘Cigani se pominju kao robovi na stranim gusarskim brodovima’. Cigani su korisceni pri popravkama i podizanju utvrdjenja. Kada je 1508. godine Herceg Novi pretvaran u turski trgovacki emporijum, bili su u radu angazovani Cigani...
Kao sto je proces naseljavanja Roma u Crnoj Gori bio uslovljen njenim specificnim prirodnim, istorijskim i drustveno-ekonomskim prilikama, tako je i njihovo prilagodjavanje dobrim dijelom teklo zavisno od ovih faktora. Cesti ratovi, medjuplemenske borbe, opsta nesigurnost i glad u Crnoj Gori stavljali su Rome u stanje povremenog boravka ili su napustali crnogorsko tlo. Oni Romi koji su uprkos svemu ostajali u Crnoj Gori prilagodjavali su se datim prilikama, a to je dovodilo do odredjenih promjena u cjelokupnom njihovom zivotu. Bogisic je pocetkom osamdesetih godina XIX vijeka u Crnoj Gori kod Roma zapazio neke promjene nastale procesom prilagodjavanja pod uticajem zivota medju Crnogorcima. On ovdje misli na Rome Kovace, jer su u ovo vrijeme Romi Cergari samo sezonski dolazili u Crnu Goru. Prema Bogisicu, slicnost Roma Kovaca sa Crnogorcima predstavlja njihova stalna nastanjenost, sto ih bitno razlikuje od njihovih sunarodnika koji jos i danas zive po jugoslovenskim i drugim zemljama nomadskim zivotom. Romi Kovaci skoro nikad ne napustaju svoj zavicaj, sem ako ih kao i ostale umjetnicke zanatlije okolnosti ne primoraju da se iseljavaju zbog nezaposlenosti ili hiperprodukcije...
Statistika iz 1953. godine od 17 miliona stanovnika u Jugoslaviji (FNRJ), biljezi 84 713 Roma ili 0,5%. Od tog broja u Crnoj Gori je bilo svega 230 Roma. Ni ovaj popis, kao ni svi naredni, nije dao pravo stanje o broju Roma kako u Crnoj Gori tako i u citavoj zemlji. Potrebno je naglasiti da se ovi elementi kod Roma nijesu ni mogli pratiti prilikom popisa stanovnistva, jer su se oni pretezno deklarisali kao Muslimani ili Crnogorci. Tako popisom od marta 1971. godine od 234 pripadnika Roma (Cergara) u Ivangradu (Berane), izjasnilo se svega 6 za svoju narodnost. Medjutim, iz citave Republike pomenuti popis je registrovao svega 396 Roma, a popisom iz 1981. godine prikazano je 1471 Roma ili 0,25% prema ukupnom broju stanovnika Crne Gore. Medjutim, samo u Titogradu (Podgorica) ih ima (1981. godine) oko 1150 dusa...«

*) Iz knjige Romi u Crnoj Gori, dr Momcilo S. Lutovac, Drustvo prijatelja knjige (posebna izdanja br. 5), Ivangrad, 1987. godine.