Poslije seobe iz Meke u Medinu (hidzre, 622. godine), Muhamed je stvarao i ustrojavao drzavu koja je morala da bude primjer i uzor (buducim) narastajima i narodima.
Prvo naredjenje koje je (javno) predstavio svima stanovnicima Medine i blize okoline glasi:
»Islam je na cudoredju osnovana vjera. Ona priznaje samo covjecnost i prema svakom ko bio-bio, postupa jednako. Islam ne priznaje redove ni plemstvo. Pred njim su svi stvorovi boziji jednaki. Iz tih razloga zabranjuje se svakom, da se ma i jedna kap krvi prolije.
Vijekovima je uznemiravano ljudstvo i vodjene krvave medjusobne borbe, koje su nastajale iz povrede raznih rdjavih obicaja, radi neznanja i ruznih tradicija, koje se proglasuju nevaljalim i zabranjuju se, a koje su u protimbi s islamskim moralom.
Islam ne priznaje nikakve iznimke, jer sve ljude smatra jednakopravnim i bracom, pa medju tom bracom ne smije vise biti ni prestupaka ni zlocina. Sve ono, sto je ostalo iz prastarih vremena netacno i ruzno ima prestati, a ljudi treba da zive u bratstvu i slozi! Krvna osveta, njezini uzroci i posljedice smatrat ce se kao zlocin. I svi drugi prestupci i zlocini kaznit ce se, kako pocinitelji, tako i pomagaci najtezom kaznom, koja odgovara pocinjenom djelu.
I druga ih kazna ceka od Boga, koji je pravedan, velik i mocan i vidi dobro i zlo.«
Resululah je bio svjestan opasnosti od mnogobozaca; i, kada je napustio rodnu Meku i presao u Medinu, i te kako je saradjivao sa narodima Knjige (Jevrejima i hriscanima).
Ocekivao je nasrtaj pagana, posebno Kurejsa iz Meke. I savjetovao se sa zidovskim starjesinama Medine o odbrani grada.
Prije toga, susreo se sa uglednim prvacima Medine bez Jevreja i saopstio im namjeru da utanaci uslove zivota s njima.
Ugovor izmedju Muslimana i Jevreja u Medini, u dvije tacke, prepisali smo iz knjige Muhamed A. Hifzi Bjelovca (Zagreb 1970, str. 142):
»1. Zidovi postaju jednakopravni s ostalim stanovnicima grada.
2. U slucaju kakvog napada na grad sa trece strane, Zidovi ce se prikljuciti stanovnicima i sa svima raspolozivim silama braniti grad od napadaca«.
Svi su bili zadovoljni. Sljedbenici Jehove su stekli ravnopravnost. A gradjani Medine su bili uvjereni da ih Zidovi nece napustiti u slucaju sukoba.
U Medinu je prispjelo i hriscansko izaslanstvo iz Nedzrana, iz manastira u sinajskim brdima, pod vodjstvom velikog i postovanog svestenika Mesiha.