Licnosti i ideje
Muhamed, hriscani i Jevreji
Poslije seobe iz Meke u Medinu (hidzre, 622. godine), Muhamed je stvarao
i ustrojavao drzavu koja je morala da bude primjer i uzor (buducim) narastajima
i narodima.
Prvo naredjenje koje je (javno) predstavio svima stanovnicima Medine
i blize okoline glasi:
»Islam je na cudoredju osnovana vjera. Ona priznaje samo covjecnost
i prema svakom ko bio-bio, postupa jednako. Islam ne priznaje redove ni
plemstvo. Pred njim su svi stvorovi boziji jednaki. Iz tih razloga zabranjuje
se svakom, da se ma i jedna kap krvi prolije.
Vijekovima je uznemiravano ljudstvo i vodjene krvave medjusobne borbe,
koje su nastajale iz povrede raznih rdjavih obicaja, radi neznanja i ruznih
tradicija, koje se proglasuju nevaljalim i zabranjuju se, a koje su u protimbi
s islamskim moralom.
Islam ne priznaje nikakve iznimke, jer sve ljude smatra jednakopravnim
i bracom, pa medju tom bracom ne smije vise biti ni prestupaka ni zlocina.
Sve ono, sto je ostalo iz prastarih vremena netacno i ruzno ima prestati,
a ljudi treba da zive u bratstvu i slozi! Krvna osveta, njezini uzroci
i posljedice smatrat ce se kao zlocin. I svi drugi prestupci i zlocini
kaznit ce se, kako pocinitelji, tako i pomagaci najtezom kaznom, koja odgovara
pocinjenom djelu.
I druga ih kazna ceka od Boga, koji je pravedan, velik i mocan i vidi
dobro i zlo.«
Resululah je bio svjestan opasnosti od mnogobozaca; i, kada je napustio
rodnu Meku i presao u Medinu, i te kako je saradjivao sa narodima Knjige
(Jevrejima i hriscanima).
Ocekivao je nasrtaj pagana, posebno Kurejsa iz Meke. I savjetovao se
sa zidovskim starjesinama Medine o odbrani grada.
Prije toga, susreo se sa uglednim prvacima Medine bez Jevreja i saopstio
im namjeru da utanaci uslove zivota s njima.
Ugovor izmedju Muslimana i Jevreja u Medini, u dvije tacke, prepisali
smo iz knjige Muhamed A. Hifzi Bjelovca (Zagreb 1970, str. 142):
»1. Zidovi postaju jednakopravni s ostalim stanovnicima grada.
2. U slucaju kakvog napada na grad sa trece strane, Zidovi ce se prikljuciti
stanovnicima i sa svima raspolozivim silama braniti grad od napadaca«.
Svi su bili zadovoljni. Sljedbenici Jehove su stekli ravnopravnost.
A gradjani Medine su bili uvjereni da ih Zidovi nece napustiti u slucaju
sukoba.
U Medinu je prispjelo i hriscansko izaslanstvo iz Nedzrana, iz manastira
u sinajskim brdima, pod vodjstvom velikog i postovanog svestenika Mesiha.
Dosli su da srede odnose sa hriscanskim vjernicima u Arabiji i da priznaju
Muhameda kao vladara.
Dugo su raspravljali o mnogim i raznim pitanjima i potrebama hriscana.
Sklopljen je sporazum koji prenosimo u cjelini, opet iz knjige Muhamed
A. Hifzi Bjelovca (str. 239–240):
»1. Krscani nastanjeni u mjestima i gradovima, koji se nalaze
pod islamskom vlascu, bit ce potpuno zasticeni. Ukoliko im se dogodi kakva
nepravda bilo od strane Muslimana, bilo od Zidova, i neznabozaca, pocinitelji
ce biti strogo kaznjeni.
2. Crkve i nastambe svecenika bit ce pod muslimanskom zastitom u slucaju
kakvog napadaja.
3. Nikakvi izvanredni porezi nece se traziti od krscana, a niti takvi,
koji bi ugrozili njihovu i njihove obitelji opskrbu.
4. Ni jedan svecenik ne moze biti odstranjen iz svog boravista osim
u slucaju prestupa vjerskog, cudorednog ili u slucaju zlocinstva.
5. Ni jednom krscaninu nece se silom traziti promjena vjere.
6. Ne moze se porusiti crkva radi gradjenja dzamije ili kuce.
7. Kod gradnje ili obnove manastira i Muslimani ce pruziti svoju pomoc.
8. Krscanka, koja se uda za Muslimana, zadrzat ce svoju vjeru.
9. Krscani mogu slobodno u svojim kucama vrsiti obrede. U casovima,
kad se molitva vrsi u crkvi ili blagdanima, krscanima je slobodno posjecivanje
bogomolje i vrsenje vjerskih obreda«.
Sporazum je saopsten svim namjesnicima gradova i naselja, svim starjesinama
i poglavicama plemena i naredjeno im da se tacno i strogo po njemu postupa.
Danasnjem citaocu i vjerniku – koji je premetnuo preko glave uzase
Drugog svjetskog rata i pogotovo grozote rata od 1991. do 1995. godine
u Bosni i Hercegovini – sporazumi djeluju kao nestvarnost, cak i kao nadrealisticki
prizori i rijeci.
Sporazumi izmedju islamskih sljeditelja i hriscana i Jevreja, sacinjeni
u prvoj polovini sedmog stoljeca, mogu da sluze i kao primjer i ovovremenskim
narastajima i njihovim potomcima.
|