Ceremonija*

Posle potpisivanja Karlovackog mira (1699)

Konacno su u deset sati poslanici posli vrlo svecano, carski ispred stotinu oklopljenih konjanika, drzavna kola i konji slijedili su ih; turski opunomocenici su bili sa svojim janjicarima i spahijama. Posrednici i poljski poslanik dosli su od Petrovaradina, kuda su otisli otkad je ugovor bio u redu. Venecijanski poslanik je bio tim vise predmetom paznje sto se nije pojavio. Tri ugovora, carski, poljski i venecijanski, procitana su, a onda se cekalo s potpisom do cetvrt prije dvanaest prvoga osmanskoga opunomocenika, reis-efendiju Ramija – da bi mu se dodvorili – jer je izracunao da dugo vremena povezanost zvijezdja nije bila tako povoljna za potpisivanje ugovora kao ovaj ponedeljak u cetvrt do dvanaest. Sa satom u ruci potpisana su ta tri dokumenta, a zatim su otvorena cetvora vrata dvorane prema cetiri strane svijeta, da svatko moze uci i biti svjedok potpisane isprave i da vijest o zakljucenom miru odleti sa sva cetiri vjetra u svijet. Kuriri su s njim pozurili u Bec, Englesku, Poljsku i Veneciju. Poslanici su se medju sobom ljubili poljupcem mira. Trostruki pozdrav oruzja ponovljen je topovima u Petrovaradinu i Beogradu. Tako je u sest puta po dvanaest dana i u tri puta po dvanaest sastanaka sklopljen mir u Karlovcima.

*) Iz: Joseph von Hammer, Historija Turskog/Osmanskog Carstva, 3, Zagreb 1979, 93–94.