Broj 204-205 

Sta citate

U ime novog svjetskog poretka

Amnon Reuveni, »In the Name of the ‘New World Order’ – Manifestations of Decadent Powers in World Politics«, Temple Lodge, London 1996.

Izgradnji i oblikovanju slobodnog individualiteta protive se snage proslosti, sacuvane u zastarjelim kulturno-religijskim obrascima. Na politickom, ekonomskom i kulturnom planu covjecanstvo se suocava sa narastajucom, totalnom krizom. Cjelokupni ljudski svijet, sa svojom moralnom nadgradnjom, ukljucujuci svakog pojedinca, zahtijeva promjenu i obnovu. Ljudi pokusavaju, tragaju da nadju odgovore; ali, rjesenja koja nudi prirodna nauka jesu razarajuca – filozofija i drustvene nauke gube se na pucinama apstraktnog misljenja. Goetheove rijeci odzvanjaju jace nego ikada: »Sta je najteze od svega? Ono sto ti se cini najlakse. Ocima vidjeti sto pred njima lezi«.
Na pragu treceg milenijuma, nakon Hristovog zivota na zemlji, covjecanstvo treba da shvati znacaj te tri godine Isusa Hristosa, u vezi sa Svetim Trojstvom, osnovom sveg postojanja uopste – culnog i natculnog – koja se na mikroplanu, u pojedincu, objelodanjuje kao snage misljenja, snage osjecaja i snage volje. Na makroplanu covjecanstva, to su sfere privrednog, kulturnog i pravnog zivota. Golemi prevrat se desio za covjecanstvo kroz Francusku revoluciju, dovodeci ga pred prag realizacije troclanog drustvenog uredjenja, kroz ideal: Bratstvo, Sloboda, Jednakost. Na ovoj tacki evolucije mi ljudi ima da ucimo lekciju u tri nezavisna, samoupravna, zaokruzenja – kako na individualnom tako i na opstecovjecanskom planu.
Upravo o ovom drugom, drustvenom, aspektu naseg covjeskog razvoja govori ova knjiga, bazirana na znanjima savremene duhovne znanosti, antropozofije. Reuvenijeva istrazivanja nam pokazuju kako se snage koje stoje iza svjetske politike, ekonomije i kulture, svjesno izopacuju i mijesaju, dovodeci do globalnih poremecaja.
I jos nesto znacajno nam biva osvijetljeno: moc ovih antiljudskih snaga prestaje onda kada upoznamo njihovu prirodu. Zato se jedno novo obrazovanje ljudi – koje se nastavlja na najbolje, egzaktne dosezke prirodnonaucnog misljenja izgradjenog u proteklih nekoliko stoljeca – sada namece kao nuznost. Tako, pojava antropozofije na pocetku ovoga stoljeca nije nista drugo do uspostavljanje kontrabalansa snagama obmane i destrukcije – u politici, umjetnostima, ekonomiji – kroz obnovu i preporod ova tri glavna podrucja ljudskog zivota. Svjetski rasiren waldorfski pedagoski pokret, novi pristup medicini, arhitekturi, biodinamicka poljoprivreda, umjetnost euritmije... daju nam nadu da bitka iz XX stoljeca jos nije izgubljena, i da ce covjecanstvo, preko onih koji to vec osjecaju i znaju, pronaci put, suprotan ovome materijalistickom koji ga vodi sve blize ponoru.
Mi ljudi imamo danas zadatak da iskustveno ucimo o postojanju i djelovanju dva kusaca – dvije prepreke covjeske evolucije, cija moc ogranicava ljude u dvoclano uredjenim drzavama – koje ezoterna religija naziva Lucifer i Ahriman. U nasem narodnom govoru to su djavo i sotona. Njihovo posvemasnje djelovanje je prepoznatljivo u binalnim podjelama savremenog svijeta. A zrtve su neznalacka i zaspana ljudska bica.

Stoga, o »novom svjetskom poretku« ne mogu istinito, niti djelatno, govoriti samoimenovani narodni tribuni – M. Beckovic, prorocica Milja, Milic od Macve, ili paroh iz Bogatica – jer njihove rijeci izazivaju krvolocne nagone kod publike; ali, ni savremeni intelektualci, jer njihovo obracanje masama kod ovih proizvodi resantimanski, kolektivni nihilizam. Takvo znanje mora danas biti zasnovano na najdubljem, misterijskom, inicijacijskom nivou – koja nauka, slijedeci zahtjeve vremena, postaje sve vise javna. To jest, opstecovjecanska.
Reuvenijeva temeljna nakana jeste da dadne doprinos dubljem razumijevanju posthladnoratovske situacije u svijetu. On polazi od tri pretpostavke: sadasnjost ne treba jedino posmatrati kao posljedicu proslosti; spoljasnji politicki potezi i odluke treba da budu razmatrani u svjetlu duhovnih snaga koje rade u pozadini, kroz grupe koje nastoje da vrse uticaj, preko politicara, na svjetska zbivanja i tok planetarne civilizacije; takve grupe imaju dugorocne strategije, koje politicari, pod njihovim uticajem, manje ili vise svjesno, sprovode vani. Ako hocemo da u potpunosti razumijemo haos u koji sve dublje tone savremeno covjecanstvo, mi moramo prisvojiti simptomatoloski pristup historiji; naime, to, da sva pojavna dogadjanja jednostavno ukazuju na duhovne (culno nevidljive) uzroke sadasnjih svjetskih kriza. No, ovdje trebamo razlikovati: postoje snage zavodjenja i snage razaranja. Reuvenijeva knjiga se prvenstveno bavi snagama zavodjenja, koje stoje iza svjetske politike i ekonomije, ciji je osnovni interes da predvode tok nove, svjetske civilizacije.
Studije koje su ukljucene u ovu knjigu – na primjer, kako je B. Clinton izabran za predsjednika, i njegovo prethodno skolovanje i njegovi mentori, formiranje anglo-americkog saveza i pozadina djelovanja Cecila Rhodesa i tzv. Milnerove grupe, intencije NATO-a za novu kartu Evrope, planovi tajnih bratstava Zapada oko nadomjestanja »hladnog rata«, ustanovljavanje nove Svete alijanse u Evropi – ne mogu se ispravno i u cijelosti razumjeti bez uvida u osnovne pisane radove Rudolfa Stajnera, zacetnika antropozofije, i njegova predavanja o savremenoj historiji, osobito ona odrzana izmedju 1914. i 1924. godine.
Pisanje i pojavljivanje ove knjige pocetkom 90-ih godina nije nimalo slucajno; njezina je nakana da onima koji su vec zreli za to dadne smjernice ka znanjima koja se djelatno i efektno suprotstavljaju plimi zla, sada pri kraju XX stoljeca, presudnoj raskrsnici za daljnju evoluciju ljudske civilizacije.

Slobodan Zalica

 


© 1996 - 1998 Republika & Yurope - Sva prava zadrzana 
Posaljite nam vas komentar