Predizborno zagrevanje u Crnoj Gori

Mada to nigdje niko nije objavio - izborne predigre u Crnoj Gori su vec pocele. Mada nasi izborni obicaji podrazumijevaju predizborni sprint od petnaest dana, ovog puta su ulozi u igri veci, ozbiljniji, a za neke i pogubniji, pa se nista ne smije prepustiti improvizaciji primjerenoj nasoj poslovicnoj vremenskoj stisci. Mada crnogorski izbori ne bi trebalo suvise da potresaju mocniju republiku-sestru, ona se i te kako petlja u predizborna zagrijevanja na jugozapadu.

Medju prvima su na usku stazu izbornu stupili radikali vojvode Voje Seselja (sto je predstavljalo iznenadjenje samo za neupucene)! Vojvoda je licno posvetio nekoliko nedjelja gostovanja po lokalnim sredstvima javnog informisanja, uz uobicajeno busanje u prsa junacka, ne bi li samog sebe uvjerio u neizbjeznost ulaska crnogorskih radikala u crnogorski parlament, gdje bi legalno mogli da vrbuju Crnogorce u Srbe, Srbe u radikale, a radikale u jurisne odrede za kosovski front.

Mnogo ozbiljnije su se vladajucim DPS/SPD/narodnjacima suprotstavili bivsi partijski drugovi, sada okupljeni oko bivseg Moma i sadasnje Socijalisticke narodne stranke. Oni svoj (novo)opozicioni posao rade na oprobani nacin - plasirajuci glasine, traceve, spletke i poluistine, trudeci se da ocuvaju mrezu poluilegalnih operativaca koji su slican posao radili i proteklih godina. Nepovoljna okolnost za njih je daljina televizije i inih informativnih kuca, pa svoju borbu moraju da vode trckarajuci po kucama. Medjutim, samo bi se poneki zabezeknuti posmatrac iz svijeta razvijene demokratije mogao prevariti pa povjerovati da takav nacin politicke borbe nema blagih sansi! Do sada je palilo - Momo vjeruje da ce opet...

Ima mnogo onih koji su skloni da ustvrde da ce najopasniji protivnik (ali ne i neprijatelj) reformistima biti - liberali Slavka Perovica koji su se tako spremno i energicno ogradili od narodnjaka i DPS, neposredno poslije Milove izborne pobjede, da je to zazvecalo gotovo neprijatno. Iako se liberali jos nisu upustili u bilo kakvu konkretnu predizbornu akciju, malo je vjerovatno da im manjka energije koja bi se dala usmjeriti - u pravo vrijeme, na pravom mjestu, uz malo srece i mnogo politicke vjestine (u sta Slavko Perovic i vjeruje). Uocljivo je, upravo po tihom romorenju liberala, da oni najvise ocekuju od teskog prepucavanja izmedju savezne vlasti iz Beograda i zakletih federalista iz podgoricke vlade. Bar jedan vidljiv poraz bilo koje strane izgurao bi liberale kao »jedine pametne« (»mi smo to govorili od pocetka«) i, mozda, otvorio oci biracima...

Z. Tasic