Uoci predstojecih izbora
Previranja u Bosni i Hercegovini
Ova ce godina u BiH biti politicki veoma burna, ali se moze ocekivati da ce demokratske snage doci do jaceg uticaja
Septembra ove godine odrzace se opsti izbori u Bosni i Hercegovini (BiH) na svim nivoima.
Iskusenja Dodikove vlade
Novi predsjednik Vlade Republike Srpske (RS), Milorad Dodik, svojim programom oporavka RS i spremnoscu za dosljedno sprovodjenje Dejtonskog sporazuma stekao je, za veoma kratko vrijeme, veliku popularnost kako u zemlji tako i u medjunarodnim okvirima. Medjutim, pred njim i njegovim pristalicama su velika iskusenja. Prvo, s obzirom da je njegova vlada koaliciona, sa licnostima razlicitih ideolosko-politickih opredjeljenja, medju kojima ima i starih tvrdolinijasa, treba savladjivati vjerovatne otpore u realizaciji programskih zadataka.
U globalnim okvirima, Plavsiceva i Dodik imaju podudarna gledista, ali je uocljivo da Dodik ispoljava vecu spremnost za povratak izbjeglica i raseljenih lica na principu - »svako na svoje«, za saradnju sa Haskim tribunalom, za vece otvaranje i povezivanje sa Federacijom BiH (FBiH), dok je Plavsicka u svemu tome tvrdja. Ona je za usporeniji povratak izbjeglica i mogucnost njihovog ostanka razmjenom imovine, za sto veci stepen samostalnosti RS i njeno samostalno povezivanje sa svijetom.
Drugo, treba savladjivati otpore koji se pruzaju u opstinama istocnog dijela RS, u kojima imaju vecinsku vlast SDS i SRS i koje su pod snaznijim uticajem vodecih kadrova starog paljanskog rezima. Medjutim, predstavnici tog rezima su sve ogoljeniji i mogu jos samo manipulisati sa floskulom da su oni jedini zastitnici srpskih nacionalnih interesa, ali ce i to blijediti proporcionalno uspjesima nove vlade u stvaranju boljih zivotnih uslova.
Trece, u centralnim organima vlasti BiH - Predsjednistvu, Savjetu ministara, Parlamentu BiH i dr. nalaze se izabranici starog paljanskog rezima sve do narednih izbora, a oni teze prihvataju kooperativniji odnos nove vlade RS sa FBiH i centralnim institucijama. Uzgred, interesantan je utisak Karlosa Vestendorpa da predstavnici centralnih organa vlasti vise zele da medjunarodna zajednica nametne obavezujuca rjesenja, nego da ih u normalnoj proceduri oni donose, jer na taj nacin skidaju odgovornost sa sebe kao navodnih zastitnika partikularnih nacionalnih interesa.
Cetvrto (po znacaju moze biti i prvo), Milosevic je podrzao novu vladu Milorada Dodika. Veoma je znacajno kakav ce biti njegov uticaj u narednom periodu. Ne treba iskljuciti mogucnost da zbog odredjenih politickih prilika u SRJ i njenih odnosa u okruzenju, ta podrska izostane, odnosno nastupe promjene. Neizvjesno je da li bi nova vlada RS prihvatila uticaj koji bi se negativno odrazio na njenu sadasnju programsku orijentaciju, ili bi se oduprla takvom uticaju.
Zaostravanje izmedju Bosnjaka i Hrvata
Politicka situacija u FBiH je slozenija, sto proizlazi iz cinjenice da su u tom entitetu dva naroda etnicki podjeljena, a njihove vladajuce strukture antagonizirane. Dok nova vlada Milorada Dodika pravi zaokret i uspostavlja odnose sa FBiH i centralnim organima, shodno Dejtonskom sporazumu, dotle se vladajuce strukture bosnjacke i hrvatske strane u poslednje vrijeme medjusobno sve vise konfrontiraju. Hrvatska strana optuzuje bosnjacku stranu za dominaciju, a bosnjacka hrvatsku za separatizam. Poslije nedavnog govora Tudjmana na Saboru HDZ u Zagrebu, odnosi su se jos vise zaostrili. Naime, u tom govoru Tudjman otvoreno priznaje da je podrzavao formiranje hrvatske Republike »Herceg-Bosne«, koja i dalje zivi preimenovanjem u kulturnu zajednicu, da izgradnja novog autoputa Zagreb-Bihac-Drvar-Livno-Mostar-Dubrovnik navodno prolazi kroz hrvatska podrucja odakle je i kralj Tomislav, daje ocjenu da je BiH vjestacka tvorevina i druge ocjene koje jasno ukazuju da se Tudjman nije odrekao podjele BiH i prisvajanja njenog dijela radi stvaranja Velike Hrvatske. Buduci da u praksi vladajuce strukture HDZ u BiH sve vise pokazuju da su instrument drzavne politike Zagreba, a ne Sarajeva, odnosi izmedju vladajucih struktura bosnjacke i hrvatske strane mogu se popraviti samo uz snazan pritisak medjunarodne zajednice na Tudjmana.
Udruzena demokratska opozicija jedina je potencijalna snaga koja bi mogla ugroziti vladajuce stranke SDA i HDZ. Medjutim, pitanje je da li ce i u kojoj mjeri to udruzivanje uspjeti. Do najavljenog ujedinjavanja dvije programski najblize stranke socijaldemokratske orijentacije (SDP i UBSD) nije doslo, pa to nagovjestava da ni sa stvaranjem demokratskog opozicionog koalicionog bloka nece ici bez teskoca.
Pretpostavlja se da ce na narednim izborima jos vise doci do izrazaja visestranacki karakter vlasti na svim nivoima i da sadasnje dvije vodece nacionalne stranke u FBiH nece imati neprikosnoveni vladajuci monopol, kao sto su ga do sada imale.
Kljucna uloga izbjeglica
Izbjeglice i raseljena lica cine oko polovine birackog tijela BiH tako da njihovo ucesce i opredjeljenje na izborima ima ogroman znacaj u oba entiteta.
Kada bi formirali svoju stranku mogli bi osvojiti vlast. Ilustrativan je primjer uspjeh stranke izbjeglica Zajedno koja je na proslim lokalnim izborima osvojila vlast u opstinama jugozapadne Bosne (Bosanski Petrovac, Drvar, Grahovo, Glamoc). U ovoj godini, koja je proglasena godinom povratka izbjeglica u svoja ranija prebivalista, pored svesrdnog angazovanja izbjeglickih nevladinih asocijacija, prije svega »koalicije za povratak«, na pritisak medjunarodne zajednice, angazovace se ovog puta daleko odgovornije i postojeci organi vlasti, pa ce i od njihovog odnosa prema ovom kljucnom zadatku umnogome zavisiti opredjeljenje biraca iz tih redova.
Ova godina ce za BiH biti veoma burna i za ocekivati je da ce se, ipak, proces odvijati u pozitivnom pravcu. Najveca garancija za to je medjunarodna zajednica koja predstavlja glavnu pokretacku snagu i diktira sadrzaj i tempo implementacije Dejtonskog sporazuma, primjenjujuci selektivno, na svim nivoima, mjere pritisaka i prinude, odnosno nagradjivanja, ukljucujuci u to i vladajuce rezime u Beogradu i Zagrebu.
Sead Hadzovic
|