Alternativa

Ono sto na drzavnom nivou nije ucinjeno svih ovih godina, vec su na samom pocetku ucinili predstavnici nove vlasti u opstinama kojima oni upravljaju

Otkako se drzava Srbija bavi problemom izbjeglistva, odrzani su mnogi razgovori, sastanci, skupovi, emitovane emisije, napisani tekstovi, u kojima se govorilo o ovom problemu.

Fokusiranje javnosti na problem islo je paralelno sa izbjeglickim talasima, nakon kojih bi se interesovanje smanjivalo. U svom tom javno-mnenjskom bavljenju izbjeglicama, najvise se govorilo o njihovoj nesreci, saosjecanju, smjestaju i slicnim stvarima, a najmanje o uzrocima i mogucnostima njihovog trajnog rjesenja. Ovakav odnos prema izbjeglicama je najprisutniji od strane vlasti, ali u toj mjeri i svakako najznacajniji. Izbjegavanje vlasti da se hvata u kostac sa ovim problemom bilo je prisutno svih ovih godina, jer je vjesto izbjegavala da donese prava rjesenja i politicke odluke koje bi bitno olaksale izbjeglicke probleme i time im omogucila smireniju i izvjesniju buducnost.

To pokazuju i podaci o skupovima koji su organizovani proteklih godina. Uostalom, ni parlament se ovim problemom nije bavio, pa tako ni do danas nema drzavnog programa o rjesavanju izbjeglickog problema. Dakle, oni koji su glavni krivci i uzrocnici izbjeglistva, i koji su tu najvise trebali i mogli pomoci, najmanje su ucinili, iako se u javnosti hvale da su ucinili mnogo, jer su, kazu, oni »zbrinuli blizu milion izbjeglica«. Pri tom presucuju da se preko 90% tih ljudi smjestilo privatno, a da je samo oko 10% (a mozda cak i manje) smjesteno u kolektivne centre, o kojima se brine ova vlast. Tako, ipak kao cinjenica stoji da su o ovim ljudima svih ovih godina najvise brinuli gradjani ove zemlje. Oni su cinili vise od same vlasti, i svih ovih godina nastojali su da kroz razne skupove, tribine, razgovore i lobiranje kroz medije, pomognu oko trajnijeg rjesavanja ovog problema. O tome govore i podaci o skupovima koje su opet organizovale razlicite nevladine organizacije.

Zakljucci sa ovih skupova su se odnosili najvise na pitanja problema izbjeglistva (ostati, otici, koja im prava pripadaju, drzavljanstvo, dokumenta, imovina). I pored tih razgovora, humanitarna pomoc je organizovana i dalje, ali glavni problemi su i dalje ostajali, jer se rezultati i zakljucci nisu mogli provesti. Oni koji su zeljeli da pomognu nisu vise i znacajnije mogli pomoci od onog sto su vec ucinili, jer nisu imali vece moci. Tako je bilo sve do nedavno, dok u 41 opstini u Srbiji nije doslo do smjene vlasti i pobjede koalicije Zajedno.

U subotu 5. aprila 1997. godine, u Somboru je Savez slobodnih gradova i opstina Srbije uz ucesce nevladinih organizacija, organizovao skup o rjesavanju problema izbjeglica u gradovima i opstinama u kojima je pobjedila koalicija Zajedno.

Za pocetak je velika stvar da netko u ovoj zemlji napravi plan za izbjeglice, pa makar i na lokalnom nivou.

Zarko Paunovic