Dzemal Hatibovic

U sjenci dzinovskih promjena na globalnom politickom i vojnom planu kao sto su: kraj hladnog rata, pocetak nuklearnog razoruzavanja dvije nuklearne supersile - SAD i Rusije (i dovrsavanje nuklearnog razoruzavanja Ukrajine, Bjelorusije i Kazahstana), raspad Sovjetskog Saveza i ujedinjenje Njemacke, u svijetu se na pragu DzDzI stoljeca odvijaju dzinovske promjene i u sferi privrede medju kojima su od kljucnog znacaja: velika, istorijska prekretnica u dinamici rasta ukupnog proizvoda velikog broja azijskih zemalja u razvoju, ujednacavanje dinamike ukupnog rasta superindustrijalizovanih zemalja, ubrzana i bolna tranzicija krahiralih ultraetatistickih privreda u trzisne, ubrzana globalizacija tj. mondijalizacija svjetske privrede istovremeno sa procesom megaintegracija i megaregionalizacija, izrastanje novih centara finansijske moci i izvora kapitala i preusmjeravanje znacajnog dijela tokova privatnog kapitala prema zemljama u razvoju i zemljama u tranziciji, dinamiziranje medjunarodne trgovine i izrastanje Pacifika u njenu glavnu zonu.

Privredni uspon Azije

Jednu od najdramaticnijih i najdalekoseznijih promjena na svjetskoj privrednoj sceni u posljednja dva stoljeca predstavlja svakako istorijska prekretnica u dinamici rasta ukupnog proizvoda velikog broja azijskih zemalja u razvoju ukljucujuci tu i svih pet najmnogoljudnijih u kojima zivi skoro polovina ljudskog roda, a do koje je doslo krajem DzDz stoljeca i zahvaljujuci kojoj se Azija ubrzano pretvara u glavnu »radionicu svijeta«. Stavise, najmnogoljudnija zemlja svijeta - Kina - u prvoj polovini devedesetih godina postaje svjetski sampion po dinamici ukupnog rasta, a preostale cetiri najmnogoljudnije zemlje Azije: Indija, Indonezija, Banglades i Pakistan, sredinom devedesetih, pocinju biljeziti stope ukupnog rasta oko ili vece od 6% koje su im sve do nedavno izgledale nedostiznim. Ako se tome doda vec odranije poznata izuzetna dinamika »azijskih tigrova«: Republike Koreje, Tajvana, Hongkonga i Singapura kojima su se vec pridruzile Malezija, Tajland i Vijetnam, a na putu su da im se pridruze Filipini i Sri Lanka, onda se stice jasan utisak o impresivnom privrednom usponu Azije, impresivnijem tj. brzem nego bilo gdje i bilo kada u privrednoj istoriji svijeta.

Ujednacavanje dinamike rasta

Od pocetka industrijalizacije pa sve do sredine devedesetih godina ovog vijeka, superindustrijalizovane zemlje karakterisale su vrlo izrazene razlike u dinamici ukupnog rasta dok ih danas karakterise njena vrlo izrazena ujednacenost koja ce se, po svoj prilici, zadrzati i u doglednoj buducnosti. Ravnomjerniji ukupan rast posljedica je, s jedne strane, »zamora«, tj. ekonomskog i tehnoloskog sazrijevanja ranije vrlo dinamicnih privreda kao sto su to japanska, italijanska i njemacka, a s druge, sposobnosti americke privrede da zadrzi dinamiku rasta iz prethodnih nekoliko desetljeca. Ova tendencija ima krupne posljedice po odnose ekonomskih snaga medju superindustrijalizovanim zemljama tj. ona zakiva na duzi rok postojecu hijerarhiju ekonomske moci u Grupi 7 i u svijetu sa Amerikom kao liderom i Njemackom kao privredno najjacom u Evropi. Kao glavni takmac Amerike u pogledu privredne moci, izrazene vrijednoscu ukupnog proizvoda, ne javlja se vise Japan, nego Kina, a Njemacka sada nema takmaca vec bi se u daljoj buducnosti kao takva mogla pojaviti Rusija.

Mjesoviti oblik drustva

Jedan od kljucnih globalnih megatrendova je ubrzan proces prelaska iz ultraetatizma u jedno mjesovito kapitalisticko-socijalisticko drustvo. U svim zemljama u tranziciji, tranzicijom je zahvacena ekonomska sfera dok, na primjer u Kini, politicki sistem nije. Tranzicija u ekonomiji pak sastoji se u pretvaranju, legalnim, polulegalnim i ilegalnim putem, bar veceg dijela drzavne u razne druge oblike svojine: privatnu, licnu, javnu i sl. kao i u uvodjenju, umjesto pretezno ili iskljucivo administrativnog regulisanja privrednih tokova, njihovog preteznog regulisanja kroz djelovanje trzisnih zakona. Tranzicija je u nekim zemljama kao sto su Kina i Vijetnam bila pracena izuzetnim ubrzanjem rasta ukupnog proizvoda, a u drugim, njegovim drasticnim padom - samo u razdoblju 1989-94. ukupan proizvod Kine se udvostrucio, a Rusije prepolovio. Te razlike rezultat su, prije svega, razlike u strategijama ukupne tranzicije. Tajna kineskog uspijeha lezi u usredotocavanju nacionalnog napora na promjene u ekonomskoj sferi i kanalisanju ukupne nacionalne energije u nju, sto je, izgleda, bar kratkorocno, ali mozda i srednjerocno, moguce. Istovremene teske operacije na mnogim, ili svim vitalnim djelovima njegovog organizma, nerazvijeno drustvo, izgleda, tesko podnosi.

Sirenje veza

Nikada do sada nije postojao niti se sve do nedavno mogao predvidjeti takav razmah svestranih privrednih veza tolikog broja zemalja kakav postoji danas. Istina, ni Prvi svjetski rat ni Oktobarska revolucija kao ni Kineska i druge revolucije nisu bile dovele do potpunog raskida privrednih veza medju zaracenim stranama ili izmedju SSSR-a, njegovog bloka i Kine i ostalog svijeta, ali jesu ih bili sveli na rudimentarne oblike i najmanju mjeru. Sa pocetkom kineskih reformi krajem sedamdesetih i prestankom hladnog rata krajem osamdesetih godina i otpocinjanjem tranzicije istocno i centralnoevropskih i centralnoazijskih zemalja, pocetkom devedesetih godina, svijet ulazi u jednu sasvim novu eru tj. mondijalizacija dobija novi zamah koji je bio splasnuo 1914. odnosno 1917. godine.

Medjunarodna trgovina

Glavni instrument mondijalizacije u ekonomskoj sferi tj. glavni nacin integracije svjetske privrede i glavni pokretac privrednog rasta - medjunarodna trgovina - u stalnom je i, u posljednja dva desetljeca, u vrlo brzom usponu. U devedesetim godinama ona raste dvaput brze od svjetskog ukupnog proizvoda. Njena velika neuravnotezenost u vidu dzinovskih americkih deficita trgovinskog i tekuceg bilansa i japanskih, a u novije vrijeme i kineskih, suficita, imala je krupne posljedice na medjunarodnom finansijskom planu ukljucujuci tu i izrastanje Japana vec sredinom osamdesetih godina u finansijsku supersilu a pretvaranje SAD od glavnog svjetskog neto povjerioca u najveceg svjetskog neto duznika. Izrastanje Istocne Azije u najvecu »svjetsku radionicu« odvija se dakle simultano sa pretvaranjem Pacifika u glavnu zonu svjetske i finansijske moci.

Ulaganja u zemlje u razvoju

Poslije medjunarodne trgovine, najvazniji oblik stvarne integracije svjetske privrede - neposredna ulaganja u inostranstvu - pokazuju od pocetka devedesetih godina jednu novu tendenciju tj. sve vise se preusmjeravaju prema zemljama u razvoju ( ZUR). Dok su ove zemlje sredinom osamdesetih godina apsorbovale 23% ukupnih direktnih investicija u inostranstvo, vec u razdoblju 1992-94. njihov udio premasa 40%. Strani kapital u ZUR privlaci sve liberalniji odnos prema njemu i sve povoljnije propise, ali najvazniji su privredni uspjesi pojedinih ZUR (»najbolje uspijeva uspijeh«) i posebno, visoki profiti (u prosjeku 21% prema 8% u Grupi 7) cemu najvise doprinose niski troskovi radne snage (satnica je u Indoneziji 118 puta manja nego u Njemackoj i 44 puta manja u Kini nego u SAD).

Dugovi nerazvijenih

Mlinski kamen oko vrata ZUR - njihovi dugovi, u cjelini gledano, iako i dalje apsolutno rastu, pokazuju tendenciju relativnog pada. Tako, na primjer, u 1995. godini, porastavsi za 8% u odnosu na prethodnu, dostigli su 2064 milijarde dolara sto iznosi 33,7% njihovog ukupnog (nominalnog) proizvoda prema 37,6% u 1994. godini. Regionalno gledano, medjutim, i relativna zaduzenost ZUR pokazuje razlicite tendencije. Koeficijent ukupna dug/vrijednost izvoza pokazuje tendenciju pada kako u Istocnoj tako i u Juznoj Aziji i Latinskoj Americi, a tendenciju porasta u Centralnoj Aziji, Evropi (ZUT), Africi i Bliskom Istoku.

Integracioni procesi

Istovremeno sa mondijalizacijom tj. sve intenzivnijom privrednom saradnjom skoro svih zemalja svijeta odvija se i proces jos brzeg povecanja svih oblika intraregionalne privredne saradnje i sirenja postojecih integracija na nove regione i stvaranje i megaintegracionih cjelina koje ponekad pokrivaju citave kontinente, a ponekad cak imaju tendenciju pretvaranja u visekontinentalne. Evropska unija, nakon sto je apsorbovala EFTA, priprema se za prodor na istok i jug, a carinskom unijom sa Turskom iskoracila je i prema Aziji. Sjevernoamericko udruzenje za slobodnu trgovinu, nakon sto je prijemom Meksika obuhvatilo cio sjevernoamericki kontinent, kroz razne oblike saradnje, pocinje da se siri i na pojedine zemlje Juzne Amerike ukazujuci na tendenciju da se postepeno pretvori u bikontinentalnu integraciju koja moze, ali ne mora, da obuhvati sve latinoamericke zemlje. U Aziji, formalno gledano, nema velikih integracija, ali fakticki gledano, i u njoj se odvijaju snazni integracioni procesi koji se medjusobno preplicu i sudaraju. Prvi predstavlja stvaranje kineskog privrednog komonvelta inkorporisanjem u Kinu Hongkonga (1997) i Makaoa (1999), jacanjem svih oblika privredne saradnje sa Tajvanom i Singapurom, kao i sa zemljama Jugoistocne Azije u kojima kineska manjina kontrolise dobar dio privatnog sektora; drugi, intenzifikacija saradnje u okviru ASEAN-a i njegovo povezivanje sa ostalim zemljama Indokine, i, treci, nastajanje »zone japanskog jena«, tj. zone u kojoj je japanski kapital postao dominantan.

Koordinacija

Snazan impuls visekontinentalnoj saradnji daju i godisnji samiti Sjeverne Amerike, Pacifika i Istocne Azije kao i Evropske unije i Azije, a ne malu koordinirajucu ulogu ima i godisnji »ekonomski« samit Grupe 7+1, kojoj vec danas nedostaje Kina, a sutra ce, mozda, Indija i/ili Indonezija i Brazil.