Kosovski Srbi i dr`ava Srbija

Taoci bezna|a i besmisla

Da li }e Kosovo biti pod upravom OUN, ili }e biti samostalno, ili pak u sastavu neke druge dr`ave, to ovakvu Srbiju niko ne}e da pita. Ostaju, na Kosovu, one dve stvari o kojima ~esto pi{em, a to su Srbi i srpski istorijski spomenici. O njima dr`ava Srbija treba da brine, njihovoj za{titi da prilagodi svoju politiku, a ne da neodgovornim i neodmerenim izjavama ljuti one koje mora da moli

To, da srpska dr`ava, otkad postoje ona i Kosovo, nikada nije imala suvislu dr`avnu politiku prema toj regiji nije nikakva tajna. Iako pri~aju da imaju, srpski politi~ari ni danas nemaju jasnu i zaokru`enu dr`avnu i nacionalnu politiku prema Kosovu. Nemaju ~ak ni pogre{nu politiku. Imaju samo, kao ovih dana, ~udnu potrebu da, kao njihov prethodnik, koriste kosovske Srbe za o~uvanje vlasti ili podizanje rejtinga sopstvene partije. U svakom slu~aju, za ciljeve koji su sve samo ne ~asni.
Po~eci ne~ega {to se mo`da mo`e nazvati politikom prema Kosovu datiraju sa po~etka dvadesetog veka. Jo{ mi je u virtuelnom se}anju nezapam}ena nacionalisti~ka euforija stvorena u Srbiji polovinom 1912. godine. Prvi postulat te euforije i politike je Prvi balkanski rat u kojem su jedinice 3. srpske armije |enerala Bo`e Jankovi}a u~inile isto ono {to i jedinice Slobodana Milo{evi}a devedeset godina kasnije. Ubile su, zapalile i oplja~kale sve {to je na Kosovu moglo da se ubije, zapali i oplja~ka. Prema pisanju Lava D. Trockog, potonjeg komandanta Crvene armije, a tada, 1912, novinara i ratnog dopisnika lista Kijevskaja mislj, u tome im je zdu{no pomagao i kralj Petar, kod nas poznat kao dobrodu{ni ^i~a-Pera. Tako "mudra" politika nastavljena je tokom celog veka, da bi njegov kraj doneo kulminaciju koja je broj Srba na Kosovu, sa nekada{njih vi{e od pedeset, smanjila na dana{njih jedva pet odsto.
Na ovim stranama sam vi{e puta pisao o nekoliko centara mo}i koji odlu~uju o `ivotu Srba na Kosovu. Prva dva su svakako u vrhu establi{menta Jugoslavije i Srbije. Ko{tunica je, koriste}i logistiku svoje partije i Vojsku, delovao u "desetercu", sa nacionalisti~kih pozicija, rukovo|en tradicionalnim srpskim sevapom i inatom, dok je \in|i} delovao uglavnom preko me|unarodne zajednice i svog poznanika Mihaela [tajnera poku{avaju}i da re{avanje kona~nog statusa Kosova odlo`i dok Srbija ne izraste u dobru, autoritativnu i respektabilnu dr`avu. Svakodnevne poslove oko Kosova prepustio je tre}em centru, Neboj{i ^ovi}u, koji je, zanesen uspehom koji je postigao na jugu Srbije, krenuo na UNMIK i neposlu{ne Srbe onako kako je nau~io - sa pozicije vlasti. Naravno, po{to vlast na Kosovu nije imao, izgubio je. I kod UNMIK-a, odnosno me|unarodne zajednice, i kod Srba. ^etvrti centar mo}i predstavljaju ostaci Milo{evi}evog aparata okupljeni oko kosovskomitrova~kih Ivanovi}a. Oslanjaju}i se na respektabilne postrojbe srpske tajne policije, vojne slu`be bezbednosti i nekoliko stotina srpskih policajaca, predstavljaju snagu koja fakti~ki vlada severnim Kosovom. Na kraju, peti centar koji odlu~uje, ali se za njega ne mo`e re}i da je centar mo}i, predstavljaju legitimni i svi drugi predstavnici kosovskih Srba koji pre `ivotare nego {to `ive izvan op{tina severnog Kosova.
Pri tom, postoje samo dva interesa i dva cilja koja poku{avaju da ostvare svih pet centara. Jedan je `elja Srba koji `ive na Kosovu da `ive kao sav normalan svet a drugi je interes politi~ara iz Beograda i Mitrovice da `elje onih prvih iskoriste za svoje politi~ke ciljeve ili privatni "crni" biznis.
Srbi na Kosovu zaista ne `ive, ve} `ivotare, i do besmisla im je te{ko. Za{to je to tako bi}e predmet nekog drugog teksta, ali ne mogu da se otmem utisku da je njihov polo`aj dodatno ote`an onda kad su njihovi predstavnici po~eli intenzivno da dolaze u Beograd, i kad su u beogradskim kabinetima po~eli da ih u~e {ta je najbolje za njih, tamo u Gra~anici, Gnjilanu, Pri{tini. To neodoljivo podse}a na ista takva hodo~a{}a u Beograd Babi}a, Marti}a, Had`i}a, Karad`i}a...
Srpske politi~ke igre oko Kosova u{le su, poslednjih dana, u novu fazu. Ka`em, "izjave", a ne "politika", jer u nastupima srpskih politi~ara politike i dalje nema. Tako je premijer \in|i}, suprotno stavu me|unarodne zajednice, u neuobi~ajeno o{troj formi dva puta upozorio svet da je "poslednji trenutak da po~nu razgovori o dr`avnom statusu Kosova". To ne bi bilo nimalo ~udno da nije dve stvari. Prva je da je premijer pre manje od dva meseca iz usta Kofi Anana ~uo da }e misija OUN na Kosovu trajati najmanje dvadeset godina, da se u tom vremenu ne}e re{avati kona~ni status Kosova, i da je rukovodstvo Kosova glatko odbilo \in|i}evu ponudu da razgovaraju. Drugo {to pada u o~i je naprasna ko~operna neumerenost predsednika Vlade koji je odjednom napustio politiku tihog lobiranja kod "velikih sila" i sopstveni stav da }e status Kosova najbolje da odredi - vreme. Jer, koliko je meni poznato, a veoma mi je poznato, u Nemanjinoj 11 se jo{ uvek smatra da kosovsko pitanje ne postoji i da je ono definitivno re{eno Kumanovskim sporazumom, i to na "za Srbiju najpovoljniji na~in".
Po dobrom srpskom obi~aju, odmah su usledile izjave podr{ke "{efu". Iako je pre samo mesec dana istakao "da se o statusu Kosova ne mo`e razgovarati dok se ne postignu odre|eni standardi", ^ovi} je kao "pozitivnu" ocenio izjavu premijera \in|i}a da je sada "pravo vreme" za po~etak razgovora o statusu Kosova. Naravno, ^ovi} je dodao da ga ta izjava "raduje i ohrabruje" i daje mu "dodatnu energiju". Podr{ku premijeru dao je i Goran Svilanovi}, koji je pismom Evropskom komesaru poku{ao da uveri Krisa Patena da je srpski premijer u pravu. Prema re~ima Eme Advin, portparola Evropske komisije, Svilanovi} je od Patena ve} dobio "zaslu`en" odgovor.
Premijerova izjava je munjevito stvorila srpsko nacionalisti~ko jedinstvo i pomirila sve ~inioce srpskokosovskog politi~kog `ivota koji su odjednom zaboravili na veoma ozbiljne razmirice, zahteve za ostavkom i pretnje hap{enjem. A, vidite, ja se vi{e od svega bojim srpskog nacionalisti~kog jedinstva. Ono se uvek zavr{avalo krvavo.
Srpski politi~ari nikako da shvate ono {to zapadni politi~ari ne}e da im ka`u javno, ali im time "vuku u{i" kad god se sretnu, da je klju~ ~itave igre oko Kosova u odnosu Srbije prema zlo~inima na Kosovu. Da bi se Srbiji vratilo starateljstvo nad Kosovom, od nje se o~ekuje da javno ka`e: "Jeste, gospodo, pogre{ili smo, dr`ava Srbija je u vreme starog re`ima na Kosovu u~inila sve ono za {ta je u Hagu optu`en vo|a tog re`ima. I za masovna ubistva civila, posebno `ena i dece, i za plja~kanje i paljenje ku}a, i za silovanja, i za brutalno etni~ko ~i{}enje i za genocid. Sve to jeste, ali mi smo taj re`im sru{ili, Milo{evi}a uhapsili i predali vam ga, uhapsi}emo i preda}emo vam sve za koje doka`ete 'osnovanu sumnju' da su u~estvovali u zlo~inima i osramotili Srbiju i ljudski rod uop{te. Uradi}emo sve to ne zato {to nas vi ucenjujete svojim novcem i prijemom u ovu ili onu va{u organizaciju, ve} zato {to nas je sramota nedela sopstvenih gra|ana, i zato {to smo uvereni da tako velikim zlo~incima optu`enim za stra{ne zlo~ine koji su uzdrmali temelje ~ove~anstva treba i mora da sudi sud koji sudi u ime ~ove~anstva".
Dok srpska dr`ava in flagranti ne doka`e me|unarodnoj zajednici da je odstranjivanjem i odvajanjem zlo~inaca od zdravog dela populacije i odijumom koji je ona stvorila oko njih dala kakve-takve garancije da zlo po~injeno u ime Srba na Kosovu nikad vi{e ne}e da se ponovi, Kosovo i prilike na njemu mo}i }emo samo da posmatramo sa ove strane granice, ma koliko se ko~operili i "grdili kralja u potoku".
Kada }e srpski politi~ari da shvate ono {to ceo svet zna: da je Kosovo za Srbiju zauvek izgubljeno? Da li }e ono biti pod upravom OUN, ili }e biti samostalno ili pak u sastavu neke druge dr`ave, to ovakvu Srbiju niko ne}e da pita. Svako ko je samo jednom bio na Kosovu to nesumnjivo i veoma brzo sazna. Ostaju, na Kosovu, one dve stvari o kojima ~esto pi{em, a to su Srbi i srpski istorijski spomenici. O njima dr`ava Srbija treba da brine, njihovoj za{titi da prilagodi svoju politiku, a ne da gubi vreme neodgovornim i neodmerenim izjavama koje ne}e upla{iti zapadne politi~are ali }e svima nama naneti mnogo {tete.

Miroslav Filipovi}