Dogadjanja
Cuda i spasioci
U Kremnama je, krajem jula, kako pise u Zoni sumraka (20. avgust),
pred oko 300 zvanica odrzan "parastos proroku Milosu Tarabicu".
Usred obreda, docarano je na istom mestu, "crni i teski oblaci
se razmaknuse i snop sunceve svetlosti pade prvo na grob proroka Milosa,
zatim na novi spomenik, a potom i na sve prisutne" medju kojima
krene sapat: "Cudo, cudo! Sve je ovo blagosloveno i od Boga dato,
cudo pravo!" Neposredno nakon obreda, na svecanom rucku, Dragan
Pjevic, predsednik Mesne kancelarije, "urucio je njegovom kraljevskom
visocanstvu knezu Dusanu Karadjordjevicu tajanstveni kremanski kamen
i to isto onako, kao sto je kamen urucio i sadasnjem predsedniku Jugoslavije
Vojislavu Kostunici 12. septembra 2000. godine".
I, kao da nije dovoljno "svedocenje o cudu" i ranijem spasiocu,
u istom listu objavljeno je i sire tumacenje cuda, s pretenzijom da
se ono i naucno utemelji, pa je objavljen i opsirniji intervju, kako
je istaknuto u nadnaslovu rubrike "Senzacionalno", s naucnikom
profesorom doktorom Todorom Jovanovicem koji "prenosi posthumne
poruke velikog kremanskog proroka Milosa Tarabica", a pod naslovom
"Balkan ponovo pred potresima, Makedonija i Crna Gora u opasnosti,
Srbija i Bosna se ujedinjuju". Kada se ove "poruke" malo
pazljivije procitaju namece se utisak o reciklazi vec poznate ideologije
i projekata "Velike Srbije" kao "spasonosnog resenja"
usred neprekidnog meteza, kao da iz prethodnih i ovog potonjeg bas niko
nista nije shvatio, razumeo, naucio.
Ostavljajuci po strani inace umesna pitanja o vitalnosti paganskih obreda
i o njihovoj "tranziciji" kroz crkvu i laicko, sujeverno,
javno mnenje, izvesna je politicka usmerenost ciklicnog ponavljanja
prica o cudesima i spasiocima. I to ne samo u liku Gospe, na katolickim
svetilistima (Fatima, Lurd i Medjugorje), nego i u liku spasioca "na
belom konju i plavih ociju", kako je svojevremeno u brojnim izdanjima
"Kremanskog prorocanstva" asocirano na Tita, tako i na nove
spasioce, poput Kostunice, do spasilaca "plave krvi", iz ove
ili one grane dinastije. A za to ce se uvek naci proroci, mrtvi ili
zivi, kao i tumaci i dopisivaci prorocanstava.
Ana Ilic
Dogadjanja: Malo
novog, mnogo starog «
» Dogadjanja:
O
politicarima i ekspertima
|