Sta je sa Mostarom danas?
Nazalost, Mostar je danas jos uvijek podijeljen grad, paralelizam, dualizam u mnogim funkcijama i sistema i mnogim drugim oblastima. Ono sto je dobro svakako je sloboda gradjana da mogu normalno da idu po cijelom gradu, da obavljaju svoje poslove itd. Ali, daleko je od onog Mostara kakvog zelimo.

Pa, dokle ste stigli?
Nastojimo prije svega da uspostavimo jedan razuman dijalog, da uspostavimo odredjenu strategiju prije svega naseg ekonomskog razvoja, ono od cega nam je zivjeti. I u tom smislu djelujemo na ovim prostorima u okvirima Bosne i Hercegovine da uspostavimo jedan tolerantan zajednicki zivot, jedan jedinstven grad; dakle, u svim segmentima – od skolstva, zdravstva, ekonomije prije svega. I na tom putu djelujemo, ali trebace nam jos dosta vremena, napora i strpljenja. Trebace nam i odgovarajuca finansijska podrska i od medjunarodne zajednice.

Setajuci ulicama Mostara svakim danom citam sve vise umrlica na oglasnim tablama. Ima puno mladih – jesu li to sve posljedice rata?
Za nase gradjane koji su van ovih prostora, za sve one koji su nekada zivjeli u Jugoslaviji vjerojatno mnogo toga nije poznato. Kakve su bile posljedice i dogadjanja i rata na ovim prostorima? Mostar je jako razoren grad. Ono sto je najgore jeste to sto su ljudske duse razorene. Iz Mostara je otislo, protjerano preko 36 000 njegovih gradjana. Tako da su sva ta dogadjanja i te kako morala da ostave posljedice – stresovi i raznovrsne bolesti – tako da nije cudo sto mladi umiru. Danas je Mostar grad koji ima dosta starijih osoba, mladost masovno napusta ovaj grad iz prostog razloga sto mora da trazi svoju egzistenciju vani. Danas mlad covjek kad zavrsi srednju skolu ili fakultet, upitno je naci posao, ekonomija je jednostavno razrusena i borba je za egzistenciju. Svakako je problem smjestaja, objekti su devastirani, razruseni. Za njihovu obnovu treba dosta sredstava i u tom smislu trazimo donatore. Istina, medjunarodna zajednica je jedno vrijeme pomagala intenzivno, danas sve manje, jer su neki drugi prostori otvoreni, gdje se odlivaju finansijska sredstva, tako da je to jedan veliki problem.

Sta Vas najvise brine u ovom nasem sadasnjem trenutku?
Ono sto je za nas svakako uputno i problematicno je nasa briga kako zadrzati mlade ljude, kako im osigurati buducnost. Jedna opsta socijalna karta grada Mostara je jako losa.

Na sta se najvise zale gradjani?
Nazalost, Mostar je jos uvijek podjeljen grad. Mnoge funkcije i mnogi sistemi jednostavno su podjeljeni, a gradjani hoce da vide onaj svoj stari lijepi grad. Hoce jednostavno da zive u zajednici, slozi, toleranciji i ljubavi. Nazalost, ja moram da kazem da je u toku ovih dogadjaja na ovim prostorima u ljudskim dusama stvorena nevjerojatna mrznja. Po mojoj ocjeni trebace jos neke generacije da se to eliminise. Prema tome, kad vide da funkcionisu pojedini sistemi i neki objekti, nekako to gradjanima lakse ide i lakse se zaboravlja i lakse se prevazilaze te traume, te boljke. Recimo, koriscenje zajednickog medicinskog klinickog centra, kojeg smo zajednicki gradili ne samo za grad Mostar nego za cijelu regiju Hercegovine. Danas je problematicno da ga koriste svi gradjani ovog grada. Dalje, koriscenje hitne pomoci na nivou grada. Zatim, koriscenje jedne zajednicke stogodisnje tradicije realne i slavne mostarske gimnazije – da ona danas jos ne moze da bude gimnazija grada – za sve ucenike koji zele da idu u tu gimnaziju. Ili, recimo, gradski stadion, nekada cuveni stadion »Veleza« – danas jednostavno ne moze da se igra na tom stadionu. Mnogo je tih pitanja koja jednostavno zbunjuju nase gradjane i cine veliko nezadovoljstvo, jer Mostarci su bili uvijek poznati nadaleko kao dobri ljudi i po dusi i po ljubavi i po umjetnosti. To je bio kulturni centar Alekse Santica, Hamze Hume i brace Simica.

Zasto je Mostar ovako skup grad, sve je mnogo skuplje nego, recimo, u Sarajevu?
Cesto se i mi pitamo. Mostar i njegova okolina, dolina Neretve, to je bogato podrucje, proizvodi se voce, povrce, snabdjeva se i sarajevska regija, a tako je skup grad, dok je platezna moc stanovnistva jako losa. To je ozbiljan problem. Gradske strukture moraju da se pozabave tim problemima.

Da li se vracaju izbjeglice sa podrucja Bosne i Hercegovine i inostranstva?
Iz ovog podrucja prognano je preko 36 000 gradjana. Mnogi su u Republici Srpskoj, Srbiji, SR Jugoslaviji. Mnogi su vani, medjutim, grad Mostar je postao maksimalno otvoren grad za povratak tih izbjeglica. Kada je u pitanju povratak Srba u Mostar i okolinu – iz istocne Hercegovine otvoren je povratak – problema nema. Medjutim, radi se na delozacijama. Tu ce trebati jos vremena da se maksimalno ispituje. Dalje, treba dosta materijalnih sredstava da se poprave objekti devastiranih kuca i stanova, na tome se intenzivno radi. S druge strane, radi se na povratku Hrvata i Bosnjaka u istocnu Hercegovinu, u sve gradove, od Nevesinja, Gacka, Trebinja, Bilece itd. Tako da nastojimo da realiziramo samo aneks 7 Dejtona. Uz sva uvazavanja i postivanja demokratskih prava da se odluci – ko hoce da se vrati, ostane, ko ce da razmjeni, proda svoju imovinu. Dakle, sve je to u opciji, ali ono – osnovno – sto je najvaznije da svi ljudi shvate da ne mogu ostati na tudjem, moraju da napuste tudje, a oni neka se opredijele za sta su. U tom smislu ulazemo napore da obezbijedimo povratak svima onima koji zele i hoce.

Hocemo li uskoro prestati da govorimo zapadna i istocna strana Mostara? Hoce li se uskoro ovaj nas lijepi Mostar ujediniti u jedan grad?
Nama svima koji istinski zelimo ujedinjeni grad jako tesko pada kad moramo da govorimo istocna i zapadna strana – ali, nazalost, takvo je stanje. Medjutim, na srecu ima progresivnih snaga, civilizovanih i demokratskih koje ulazu velike napore i htenja da povrate taj grad Mostar – da on stvarno bude jedinstven i zajednicki grad i ja mislim da smo mi na putu da to rijesimo i vjerujem da cemo rijesiti.