(»Verska raskrsca: Demokratija bez boga«, Politika, 2. 07. 2001, str. 9)*

Novinar Mirjana Kuburovic toliko strasno navija za vjersku nastavu da citalac pomisli da je imenovana bozji portparol. Puno je toga cudno u njenom tekstu o verskim raskrscima. Isuvise pristrasno drzi lekciju demokratskim strankama o demokratiji sredstvima vjerske diktature. Njena poruka je demokratiji i demokratski orijentisanim citaocima: ja sam jedini bog tvoj i drugih bogova nemoj imati! Cudno je da profesionalni novinar Politike, a Politika nije vjerski vec demokratski list, cudno je da M. K. svim silama zeli da pomogne vjerskim zajednicama da na silu, vjera kao obavezan predmet, udje u skole. Jos cudnije je da M. K.  to naziva vjeronaukom. To je cinicna podvala vjerskih zajednica vjernicima i gradjanima. Nije to nikakva nauka, vec, kako to obicni ljudi kazu: utjerivanje vjere u tudje glave. A tu nema demokratije. Dozivio sam licno tu surovu skolu crnih mantija kada su mi, samarima, utjerivali vjeru u boga.
Moji roditelji nisu vjerovali u boga, vec u zuljevite ruke i znojna ledja radeci od jutra do sutra na njivi govoreci da ima boga on bi bio tu i radio. Opet danas, ponovo, a masovno, slusam: Podaj gospodi, podaj gospodi! I ulaze stotine maraka u dzepove bozjih izaslanika. Umjesto Kardelja uvode Velimirovica. Cilj je isti: »Zaglupi, pa vladaj!«. 
Dotle i osnovci i srednjoskolci vapiju da ih ministar vec jednom oslobodi nekih suvisnih predmeta, a jos vise gluposti u nekim predmetima. 
Suvise zla nanjeli su i zemaljski bogovi, pa bog Ares, pa bog Mars. Uostalom, u svijetu je registrovano preko pet stotina religija da bismo se mrzili, a ni jedna da bismo se voljeli. Najsvjeziji su primjeri vjersko-zvjerski sukobi na BiH prostorima. Zato ostavimo mlade neka sami biraju hoce li ili ne da vjeruju i da budu religiozni, ali ne dozvolimo da im bilo ko to namece kroz skolske predmete. Bilo bi to pogubno. Neka vjera ostane u vjerskim objektima i neka vjerski sluzbenici ponude atraktivne programe i privuku mlade u svoje okrilje. To im nije branio ni Broz, a zasto bi Djindjic.
Nije suvisno podsjetiti da je velikan svjetske knjizevnosti Viktor Igo odrzao svoj cuveni govor o slobodi nastave. Odrzao ga je 15. januara 1850. godine u francuskoj Ustavotvornoj skupstini. U briljantnom govoru rekao je sta je sve uradjeno, u ime Isusa, Harveju, Galileju, Kolumbu, Paskalu, Molijeru, Montenju, Mariji Antoaneti. Sve je to radjeno da se zapuse usta ljudskom duhu i da se anatemise sve sto je vodilo demokratiji i ljudskim slobodama i pravima. Tim govorom Viktor Igo je pobjedio i Francuska se tada odvojila od crkve i u skolama ukinula vjersku nastavu. Od tada do danas u Francuskoj i vecini evropskih drzava nastava je slobodna i bez dogmi, bez religije, mitomanije i mitologije. A mi i dalje hocemo »Boze pravde« i slavimo poraz kao pobjedu ne znam vec koji po redu.
Zato SOS, sto u prevodu znaci: spasite nase duse, prenesimo to SOS na djecu i spasimo djecje duse od prisile na utjerivanje religije u njihove glave imenom vjeronauka. 
Neka svako svoju vjeru iskazuje u vjerskim zgradama, a nauku u naucnim i strucnim ustanovama. To, uostalom, proklamuju i sve svjetske deklaracije, konvencije i rezolucije o slobodi misli, savjesti i vjeroispovjesti.