Profesor dr Dejan Medakovic
Predsednik SANU
25. januar 2001.

Gospodine Medakovic,

Odlucio sam da Vam se obratim nakon procitana »Efemerisa«. Prve dvije knjige, kupljene, procitao sam u Zagrebu na kraju osamdesetih, a ostale tri, poslane iz Beograda, u New Orleansu, gdje zivim i prakticiram kao sveucilisni profesor, radiolog, vec duze od decenije. Palacu pod sjenovitim platanama na Zrinjevcu, koja je dio mojih ranih sjecanja, a sada godisnjih susreta, poceo sam promatrati drukcije, kao da sam u nju i sam zavirio i njome krocio, udisao zrak u sobama visokih stropova. Iz parka oko nase porodicne kurije u Maloj Mlaki motrio sam sfumnato Vukomerickih gorica, na zapadu modrinu Pljesivice i potez tirkiza Zagrebacke gore i pokusavao zamisliti Vase negdasnje ladanje Rakitje. Kroz otvorene prozore u sjecanjima opet cujem pratetku Julijanu Kusevic kako preludira Bacha. Ne zvuci li to poznato?
Posto smo obojica rodjeni Zagrepcani, odlucih Vam pisati ijekavicom, iako mi je ekavica jednako bliska.
Moja pokojna majka, sveucilisni profesor, vec oboljela, s velikim je interesom citala prvi svezak »Efemerisa« koji sam joj poklonio i uvijek me dozivala kad je naisao netko od nasih rodjaka, Vrhovci, Ruvarci, znanci i prijatelji (pamtim zivo, sjedim djedu u krilu i zadivljen sam basom Vaseg rodjaka Fedora Aranickog). Moja tetka Gordana Gojkovic, profesorica u miru, posjetila me proslog decembra u New Orleansu i vecerima redovito je citala drugi tom »Efemerisa«. S velikim zanimanjem pratio sam Vasa vecinom mirna izlaganja, ponekad pomalo odvojena, a pokatkad kako analiticki promatrate, otkrivate i razotkrivate skrivene detalje zivota ljudi oko Vas i polazete ih pod povecalo. Uzivao sam, doista na mnogim mjestima, u Vasem talentu i erudiciji, ostrini opservacija i daru sinteze. Cesto je Vas djed Bogdan setao s mladjim kolegom, mojim djedom Gavrom, oko Cmroka ponad Zagreba. Postoje paralele medju nasim familijama i svakako jedna dodirna tocka, moj ujak Dejan Gojkovic, za kojeg kazete da je »iz osnova izmenio moj zivot«.
Cukununuka Josipa Kusevica, autora »De Municipalibus Iuribus et Statutis Regnorum Dalmatie, Croatie et Slavoniae«, i praunuka dr Livija Radivojevica, predsjednika Stola sedmorice, unuka Marcela Kusevica, diplomanda Politehnike u Zürichu i jednog od graditelja tunela Kupjak, pominjete u trecoj knjizi. Volio bih znati kojim ste se izvorima sluzili. Jesu li bili arhivski? Ako bijahu oralni, jeste li sigurni u njihovu vjerodostojnost i dobronamjernost? Nazalost, prikazan je netko koga ja ne prepoznajem, a nema covjeka koji mi je blizi od Dejana Gojkovica. Moj ujak ne zna da Vam se obracam. Ne cinim to da obranim dignitet ujakov ili porodice, nije to potrebno. Radim to zbog istine, da se isprave greske i ukloni ljaga.
Dobro ste uocili, neobican, odista neobican je covjek moj ujak, samozatajan, kulturan iznad granica skolskih znanja i drila, diplomirani pravnik u mirovini, pazljiv prema drugima, pravi humanista, gotovo ekstingviran species, covjek kojem ne treba apologeta.
Dalje cu redom Vasim tekstom. Dr Gavra Gojkovic (moj djed, otac Dejanov) bio je podban za Kraljevine Jugoslavije, a ne, kako Vi navodite, Austro-Ugarske. Baka Emilija Kusevic, udana Gojkovic, je od Male, ne Velike Mlake. Moj ujak nije bio niti jednom u Italiji za vrijeme rata i nikad nije u vojnom avionu nadlijetao Beograd. Sa zebnjom se pitam, implicira li taj navodni let i moguc krimen odabiranja ciljeva u nesretnom »otvorenom gradu«? Kako je Dejan Gojkovic »po kazni« mogao biti prebacen iz Grcke u Albaniju, kad je u ambasadi u Albaniji sluzbovao prije nego u Grckoj? Kunove mape nije Gojkovic niti vidjeo, kako tvrdite, a kamoli spalio. Nikad ne bijase tenisac, niti kod kuce niti u diplomatici.
Do ovog mjesta sve su moguce efemeride, aljkavo sakupljeni, netocni podaci, ut figura docet. Onaj strasni i sramotni dio u kojem navodite da je moj ujak Gestapou denuncirao neke ljude (»... a zatim je dezurnom agentu Gestapoa saopstio neka njihova imena«), bez obzira na njegov navodni motiv, valjalo bi da potkrijepite podacima, da podastrete dokaze. Bila bi to sigurna smrt za te nesretnike. S nevjericom sam citao te redove. Takve pausalne, neodgovorne tvrdnje bacaju dugu, mracnu sjenu na Vase djelo i Vasu kredibilnost. Uklapa se to u netocnost ostalih podataka o mojoj porodici i mojem ujaku. Jedna su kategorija bracna nevjera Vasih najblizih, strpljivost, mudrost i sarm tetaka i baka, o kojima slobodno kazujete, a posve je druga krivica za smrt bliznjih. Nastavljate potom: »... iscezao je Dejan Gojkovic iz Ministarstva«. Ne bi to zbog »nezadovoljstva njegovim ponasanjem« vec zbog provokacije i denuncijacije unutar institucije u kojoj ste obojica radili. Ne »na novu duznost« nego na godine golgote i martirija otisao je moj ujak. Pocinio je to rezim prema kojem, cini se, dijelimo slicne sentimente i u kojem ste Vi brzo napredovali gradeci uspjesnu karijeru.
Gospodine Predsednice Akademije, moralni je imperativ, ako je vec mozda dockan za errata corrige, da u sljedecem izdanju, bude li ga, ispravite optuzbe prema Dejanu Gojkovicu ili dokazete Vase tvrdnje. Pozivam Vas da, prije toga, s javnoscu podijelite Vase argumente i dokaze ako ih imate, kao sto ste smelo prezentirali objede. Nitko ne zasluzuje da nenamjernom greskom ili hotice bude difamiran. Pokusavao sam sebe uvjeriti da su neistine slucajne ili posljedica netocnih informacija. Ipak, uz sav napor, ne mogu prihvatiti da autor djela kroz koje kontinuirano implicite transpirira ideja »kategorickog imperativa«, i koji se trajno prikazuje eticki cist, gotovo moralno uzvisen vec u pubertetu, onako usput, iskaze najteze optuzbe bez dokaza. Provlaci se kroz Vas tekst tuga zbog zle kobi, tragicne nase historije. Kako da povjerujem u Vasu iskrenost, u Vasu trajnu tihu bol zbog pocinjenih nepravdi kad ne prezate da ocrnite znanca bez dokaza, osim leprsavog kazivanja u tonu salonskog traca. Nije li postenije, vaznije i obazrivije biti iskren i pravedan prema zivim suvremenicima, nego tugovati zbog katastrofa proslosti na koju nemamo utjecaja? Nepoznati su mi Vasi motivi da tako oslikate mojeg ujaka. Ma kakvi bili, apeliram na Vas da se nepravda koju ste pocinili ispravi.