Vanredni lokalni izbori u Podgorici i Herceg Novom protekli su u znaku osjetnog napredovanja u politickom marketingu, pojacanog interesovanja medjunarodnih organizacija (ali i novinara) i tragikomicnog iskliznuca Liberalnog saveza iz kolosijeka. A narodu... Ni iz dzepa ni u dzep!

Verbalni sukobi

Pola Evrope, tri cetvrt (takozvane) Savezne Republike i 99,9% Crne Gore kroz proljece 2000. prolazilo je u lakoj groznici iscekivanja vanrednih lokalnih izbora u dvije crnogorske opstine (Podgorica i Herceg Novi), sa ubjedjenjem da od ishoda tih tricavih izborcica moze da zavisi buducnost Balkana. Najgore je bilo to sto se cinilo da su svi u pravu – podgoricki i novljanski izbori su uistinu bili test snage ne Mila Djukanovica a niti DZB (Da zivimo bolje) koalicije, vec energije koja se posljednjih godina u malenoj Crnoj Gori skuplja ne bi li virusom normalnosti zarazila ostatak juznoslovenskih poludivljih plemena (onih koja se vec desetak godina sistematski medjusobno istrebljuju motivisani apsurdnim bastardom ideja crnpurastog kvazireligioznog nacionalizma i vaseljenskog komunizma).
Ucesnici u izborima su se primjerno potrudili da odmjere svoje moci, rentabilnost (politickog) ulaganja i vaznost mogucih rezultata. DZB nije krio da je spreman da plati visok racun samo da bi barem potvrdio visok rejting medju biracima (stecen na prethodna dva megdana sa lokalnom opozicijom) i ulozio je sve sto se moglo smatrati prihvatljivim, pazeci pri tom da ne predje granicu ukusa. Dio predizborne kampanje koji je podrazumijevao izgradnju novih infrastrukturalnih objekata, e da bi se aktuelna vlast dodvorila Novljanima i Podgoricanima, ostavio je birace hladnima, ali je dodao ponesto porastu kolektivnog standarda – dobrodoslo uoci turisticke sezone. Sa druge strane, verbalna politicka artiljerija kojom su se sluzili glavni i sporedni karakteri iz ovog filma svakom natprosjecno inteligentnom ucesniku u javnom informisanju morala je izgledati kao pijacarenje sa neizvjesnim ishodom (plus sto je ista aktivnost zasluzila da se nadje u enciklopediji kica).
U verbalnim aktivnostima primjerenijim preprodavcima malina i konzumnih jaja nego ozbiljnim celnicima politickih partija prednjacili su serdari iz crnogorske opozicije – SNP jastrebovi i liberalni zastupnici novokomponovanog (suverenog) crnogorskog nacionalizma. Cilj im je bio zajednicki – vladajuca koalicija personalizovana u Milu Djukanovicu, s tim sto su jedni zastupali crveno-crni »patriotizam«, a drugi bezuslovno i slijepo samostalnu Crnu Goru. I jedni i drugi su se nadali da ce privuci onaj tanki i malobrojni neodlucni dio birackog tijela (veci dio se vec ostro, nepokolebljivo i cvrsto odlucio mnogo prije ovih izbora). I jednima i drugima su se nade izjalovile, sa tom razlikom sto su SNP–Jugosloveni sticajem cudnih okolnosti trijumfovali u Herceg Novom, a liberali izgubili i ono sto su prije toga imali.

U ocekivanju odgovora sa Dedinja

Istini za volju, liberali su i bili inicijatori vanrednih lokalnih izbora u Podgorici i Herceg Novom. Pogresno procijenivsi sopstvene snage i izglede oni su istupili iz lokalnih koalicija u pomenutim opstinama, vjerujuci da se u mutnoj vodi moze upecati mnogo. Na liberalnu zalost, sve kredite koje su sticali godinama vatreno promovisuci ideju o suverenoj, samostalnoj, nacionalnoj Crnoj Gori (sa blagim primjesama prepoznatljive ksenofobije, u pokusaju) liberali su pogubili usput, u haoticnim autoreorganizacijama i ocajnom marketingu, sto je, uz nejasne politicke ciljeve, bilo odlucujuce. Iako ce jos dugo biti na crnogorskoj politickoj sceni liberali su ovim eksperimentom definitivno izgubili bilo kakvu mogucnost da se nametnu kao treci partner (ili element stabilizacije) u buducim politickim igrama u Republici. Crna Gora je (p)ostala grubo podijeljena na dva vrlo suprotstavljena politicka tabora – svi ostali su samo sitan folklorni ukras...
Ocjena je (i Mila Djukanovica, izmedju ostalih) da je pobjeda na vanrednim lokalnim izborima u Podgorici za koaliciju DZB – vjetar u jedro ka oslobodjenju od dedinjskih okova. Gotovo cijela polovina (49,9%) podgorickog izbornog tijela na strani Mila i drugova zna i, izgleda, da je ipak pocelo da se zivi bolje. Cvrsta vlast u Podgorici znaci i cvrstu vlast nad trecinom Crne Gore. I sve ostale brojke i procenti pokazuju, u stvari, da navijaci beogradskog rezima otelotvorenom u SNP-u lagano, ali sigurno, gube podrsku, no ni izdaleka toliko da ne bi mogli, koliko na sljedecim izborima, zagorcati trenutni optimizam DPS-u (Narodna stranka i socijaldemokrati su vec vidjeni kao buduci kolektivni clan Milove grupacije).
Tesko je predvidjeti kakve bi posljedice mogao imati ovaj eksperiment (ima ih koji tvrde da su svi politicki faktori u Crnoj Gori, ali ne samo u njoj, Podgoricu i Herceg Novi shvatili kao eksperiment) na razvoj okolnosti u kojima Crna Gora pokusava da izadje iz zacaranog beogradskog kruga, a savezni rezim, istovremeno, insistira na zadrzavanju ucjenjivacko-talackog odnosa sa manjom od dvije preostale federalne jedinice. No, sada je bar jasnije da se dedinjsko drustvo za odbranu Srba od cijelog svijeta, bar u Crnoj Gori, oslanja na prostu fizicku silu olicenu u vojsci i tajanstvene i neuhvatljive podzemne majstore uznemiravanja javnosti (u sta spada sve, od komsijskog traca o svercu droga do ubistva predsjednika Republike Crne Gore).
Bas kao sto je sasvim jasno da se podgoricka vlast sve vise, otvorenije i prisnije oslanja na tek iznikle faktore civilnog drustva, podrzavane iz inostranstva (sto je grijeh samo u ocima umisljenika koji su pojam patriotizma vec toliko izlizali i uprljali da je »ljubav i odanost prema domovini« postala sinonim za mrznju prema svima koji nisu ONI). Ne treba biti prorok pa pretpostaviti da je samo pitanje vremena kada ce definitivno prevagnuti razum, ali je (na nesrecu) za tako nesto potrebno da se i Srbija probudi, opameti i upristoji. Crnoj Gori se dogadja ono za sta politicki faktori, a narocito opozicija, u Srbiji nije spremna, niti ce (avaj!) zadugo biti – ona ima dovoljno strpljenja, opreza i mudrosti da izbjegne sve plicake i sprudove na plovidbi balkanske dereglije u (kakvu-takvu) buducnost.
U stvari, ako se malo bolje razmisli, opipljivi rezultati testa sa vanrednim lokalnim izborima u Podgorici i Herceg Novom su izostali, ali je ipak ispisana upadljiva poruka beogradskom rezimu: SVE VAS JE MANJE U CRNOJ GORI! Sada se jednostavno mora ocekivati odgovor sa Dedinja... Strahuje se da taj odgovor moze biti grublji i svakako neocekivaniji nego sto se moze zdravim razumom pretpostaviti. Istorija nas, barem posljednjih desetak godina, uci da balkansku igru zivota i smrti vodi majstor za iznenadjenja.