Crna Gora
Srdjan Darmanovic, direktor CEDEM-a, o reperkusiji
lokalnih
izbora na partije i blokove u Crnoj Gori
O dobitnicima i gubitnicima
Lokalni izbori u Podgorici Herceg Novom u sustini su, prema mom sudu,
zavrseni neresenim rezultatom, zato sto su i koalicija Da zivimo bolje
i koalicija Jugoslavija ponesto dobile i ponesto izgubile i mogu iz tog
rezultata da izvlace i pluseve i minuse.
Detaljniju analizu ko je sta izgubio, a ko sta dobio pocnimo sa koalicijom
Da zivimo bolje koja je ostvarila pobjedu u Podgorici, a pobjeda u glavnom
gradu je rezultat koji je u svakoj zemlji znacajan. U crnogorskom slucaju
Podgorica je ne samo politicki, kulturni i administrativni centar, nego
i cetvrtina birackog tijela Crne Gore, pa rezultat u njoj predstavlja u
neku ruku i presjek crnogorske politicke scene. U tom smislu se moze reci
da Djukanoviceva koalicija pokazuje kontinuirani rast od predsjednickih
izbora 1997. do danas. U oktobru 1997. Djukanovicev protivkandidat Momir
Bulatovic dobio je u Podgorici oko 45 000 glasova, dok je sam Djukanovic
dobio oko 41 000. Do danas se situacija obrnula. Politicke snage koje predvodi
Bulatovic, bilo da je to Socijalisticka narodna partija ili neka koalicija,
izgubile su od tada oko 10 000 glasova i danas je njihova snaga oko 35
000 glasova. Djukanovic je od vremena predsjednickih izbora do danas zabiljezio
rast od oko 13 000 glasova. Biracko tijelo u Podgorici inace broji oko
112 000 biraca.
U odnosu na posljednje parlamentarne i lokalne izbore odrzane 1998.
Bulatoviceva koalicija je izgubila oko 3000 glasova, dok je Djukanoviceva
koalicija zabiljezila rast od oko 3000 glasova. To i cinjenica da su ovog
puta u Podgorici osvojili apsolutnu vlast su aduti koalicije Da zivimo
bolje.
Elementi uspjeha SNP-a Momira Bulatovica su drugacije mjereni. Oni
su izgubili glavni grad, odnosno mogucnost da u Podgorici ozbiljnije ugroze
koaliciju Da zivimo bolje. Poraz u glavnom gradu je neprijatna cinjenica,
ali, za uzvrat, njihov izvor zadovoljstva se moze traziti u tome sto ce
upravljati jednom opstinom vise. Do sada su upravljali u sest opstina uglavnom
na sjeveru i ovo je prvi put da ce upravljati na jugu, odnosno na primorju.
SNP bi mogla da shvati ove izbore kao izbore na kojima je sasvim politicki
prezivjela, ostala je u igri i nije dozivjela nikakav dramatican poraz.
Slabljenje o kojem sam govorio u totalnim brojkama jeste vidljivo, ali
nije osjetno. Tako oni mogu da izvuku zakljucak da, osim sto imaju jednu
opstinu vise u kojoj upravljaju, ostaju apsolutno relevantan faktor na
crnogorskoj politickoj sceni dotle dok je Milosevic na vlasti u Srbiji.
A kasnije je stvar neizvjesna i pitanje je kako ce se oni kao partija uopste
transformisati.
Najveci gubitnik ovih izbora je bez sumnje Liberalni savez koji je
ove izbore izazvao i u obje opstine u kojima je svojim glasovima fakticki
kontrolisao vlast – sad izgubio. U posljednje vrijeme je dosta tesko utvrditi
ko su stvarni protivnici LSCG, cak bi se moglo reci da je njihova ostrica
najvise usmjerena protiv koalicije Da zivimo bolje. Toj partiji ostaje
da najozbiljnije sebi i drugima odgovori sta su oni zapravo, sta hoce na
crnogorskoj politickoj sceni, koja je njihova politicka strategija, ako
je to uopste vise moguce sa ovim vodjstvom.
Djelimicni gubitnik izbora je i Socijaldemokratska partija koja u Podgorici
u okviru koalicije Da zivimo bolje spada u pobjednike. Apsolutno je jasno,
medjutim, da je ukupni motor izborne kampanje bio DPS kao najveca partija
u koaliciji. A u Herceg Novom gdje je SDP izasla samostalno, nije uspjela
da prodje u opstinsku skupstinu i pokazala je da uvijek kad se pojavi samostalno
nastaju problemi sa ulaskom u parlament. Time je pokazala i izvjesnu slabost
u odnosu na koalicione partnere. Ta partija ce ubuduce morati da postupa
vrlo oprezno kada bude odlucivala o samostalnom izlasku na izbore, jer
su oni jos jednom pokazali da je crnogorsko drustvo duboko podijeljeno
izmedju dva bloka – antimilosevicevskog, procrnogorskog i proreformskog,
s jedne, i promilosevicevskog, s druge strane. Ta duboka podjela je izrazena
u ostroj politickoj podjeli i u sudaru dva glavna politicka protivnika
prosto se gutaju male stranke.
I medju politickim liderima postoje dobitnici i gubitnici. U samom
DPS najveci dobitnik je predsjednik Djukanovic koji je tamo gdje je predvodio
kampanju, u Podgorici, dokazao jos jednom svoj kredibilitet. Dobitnik je
i novi gradonacelnik Miomir Mugosa koji je bio neka vrsta operativnog pokretaca
kampanje, jer je u prelaznom periodu od tri mjeseca, dok je bio v. d. gradonacelnika
Podgorice, uspio da pokaze prilicnu operativnost i da izvede gotovo generalnu
rekonstrukciju mnogih stvari u gradu, pogotovo onih koje su vidljive za
biracko tijelo. Relativni gubitnik je, ako se tako moze reci, Svetozar
Marovic, predsjednik republickog parlamenta koji nije uspio da dobije izbore
u Herceg Novom kao lider DPS-a. Interesantno je da je koalicija Da zivimo
bolje u tom gradu povecala broj glasova, mada je izgubila. Marovic i DPS
su se u Herceg Novom susreli sa jednom mnogo drugacijom sredinom nego sto
je Podgorica i mozda je njihov zadatak bio mnogo tezi nego u Podgorici.
U SNP-u bi politicki gubitnik mogao biti njen fakticki lider u samoj
Crnoj Gori, Predrag Bulatovic, potpredsjednik partije i sef poslanickog
kluba, koji je bio kandidat za gradonacelnika Podgorice i koji je izgubio.
On je imao i nekoliko neprijatnih momenata u samoj kampanji sa posjetom
Milosevicu u Beogradu i kasnije objavljenim TV snimcima. Stvarni dobitnik
u partiji je njen predsjednik Momir Bulatovic koji se cvrsto zalagao za
koaliciju sa radikalima, JUL-om i ostalima, sto mu je dalo rezultate i
on je samim tim vjerovatno ojacao svoje pozicije u partiji.
Kad je rijec o sirim efektima prethodnih izbora na Crnu Goru, mislim
da oni nisu imali nekog veceg uticaja, nije doslo ni do kakvih spektakularnih
promjena i rezultat je takav da nijedna strana ne moze da izvlaci zakljucke
kako bi mogli da slijede bilo kakvi novi odlucujuci potezi. Koalicija Da
zivimo bolje bi mogla da izvuce zakljucak da nije doslo ni do kakvog spektakularnog
slabljenja promilosevicevskog bloka, niti do spektakularnog rasta proreformskog
bloka, pa samim tim i da ne moze pretendovati na neke odlucnije poteze
u pravcu referenduma o nezavisnosti ili slicno. A SNP-u bi moglo da bude
jasno da ono sto oni stalno traze – vanredne republicke izbore – bio bi
zahtev apsolutno bez osnova, jer su u totalnom zbiru glasova oni oslabili,
a ne ojacali. Znaci, osnova za vanredne parlamentarne izbore u Crnoj Gori
apsolutno nema.
|