,,Srpskom intelektualcu danas i ovde je mesto na ulici, u masovnoj protestnoj setnji ispunjenoj zestokim zvukovima, jos zescim parolama, u jednom stvaralackom projektu koji je utemeljen na odbrani dostojanstva, pravde, casti, postenja, a protiv vladavine lazi'', pise beogradski istoricar knjizevnosti Gojko Tesic u danasnjoj ,,Demokratiji''. ,,Nije mu (intelektualcu) mesto na ulici da bi se izborio za ma kakvu koaliciju, za ovoga ili onoga pojedinca koji bije bitku za vlast -- vec da bi odbranio elementarna ljudska prava za svakoga ko na ovim prostorima zivi, da bi se konacno, jednom za svagda izborio za sasvim normalnu, civilizovanu promenu svake vlasti koja prerasta u despotsku, diktatorsku, tiransku, kriminalnu, primitivnu'', pise Tesic. On je izrazio ,,cast i postovanje retkim i cestitim izuzecima'' iz Srpske akademije nauka i umetnosti, koji su ,,i u ovome odsutnom vremenu izrazili i stalno manifestuju svoj protest'', ali je optuzio ,,one najpovlascenije, nedodirljive, koji su sebi udelili uloge osionih dusebriznika i staratelja o nacionalnom, duhovnom i egzistencijalnom''.
,,Istih onih koji su stvoritelji najkobnijeg mita o djavolskom vodji/mesiji, da bi potom postali njegove verne sluge koje, kad su upotrebljene, bivaju odbacene na djubriste istorije na kome se zakoprcaju u disidentskim, otpadnickim odorama i zbog sopstvenog, individualnog jada i bede naprecac postaju nepokolebljivi kriticari istorije bescasca, koju su tako strasno stvarali...'', nastavlja Tesic. ,,Istoriji bescasca srpske inteligencije svoj ogroman doprinos su dali i neki srpsko-antisrpski kruzoci koji su okupili brojne intelektualne nesrecnike kojima je mrznja prema sopstvenome poreklu, nacionalnoj kulturi i tradiciji, prema narodu, prerasla u patolosku paradigmu'', navodi Tesic. Te intelektualce Tesic optuzuje da ,,traze nacionalizam i u najcasnijem studentskom protestu koji je ikada manifestovan na ovim prostorima'' i da vide nacionalizam u ,,srpskoj himni, zastavi koja se viori paralelno sa engleskom, americkom, nemackom...''. ,,Razumem i prihvatam zestok govor protiv vlasti -- ali vlast nije ni srpski narod, ni srpska istorija, ni srpska kultura'', istice Tesic i zakljucuje: ,,I zato sa velikim uzbudjenjem pratim studentski protest 96/97 -- stvaralacka raznovrsnost, nemerljiva ubojitost duha i mirne akcije, jedina je ogromna snaga i onaj potencijal koji ce, verujem, radikalno izmeniti intelektualnu mapu Srbije i sa politicke cene ukloniti onu 'intelektualnu elitu' koja trijumfalisticki osiono gazi po dostojanstvu svoga naroda''.