Kolo igra tamburica svira,
Pisma ječi, ne da noći mira.
Svud’ se čuje, svud’ se širom znade
Da Bunjevac dušu ne izdade.
Veseli se, svaki mu se divi,
nek’ se znade, da Bunjevac živi.
Veseli se, svaki mu se divi,
nek’ se znade, da Bunjevac živi.
Nije majka rodila junaka
K’o što j’ sinak divnih Bunjevaka,
Nit’ će majka roditi junaka
K’o Bunjevca, takvog veseljaka.
Kolo vodi, svaki mu se divi
nek’ se znade, da Bunjevac živi.
Kolo vodi, svaki mu se divi
nek’ se znade, da Bunjevac živi.
Ni divojke ne biše u nane
K’o što j’ ćerka bunjevačke grane.
Svilu nosi, a zlatom se krasi,
Crne oči, crne su joj vlasi.
Kolo igra, svaki joj se divi
nek’ se znade, da Bunjevac živi.
Kolo igra, svaki joj se divi
nek’ se znade, da Bunjevac živi.
Ori pismo, tambur tamburice,
Nek’ se čuju daleko ti žice,
Nek’ se gori a i doli znade
Da Bunjevac dušu ne izdade.
Prelo kupi, svaki mu se divi
nek’ se znade, da Bunjevac živi.
Prelo kupi, svaki mu se divi
nek’ se znade, da Bunjevac živi.