Marinko Stevanovic
Sta me inspirise da pisemInspirise me cvijet svojim strpljenjem da doceka proljece, a ja sve nesto mrmljam i gundjam i psujem sve minuse na ovom svijetu. Onda to napisem, jel.... ili nekom ispricam. Ne o sebi, nego o Cvijetu. I kao da taj nerodjeni cvjetic skriven negdje ispod snijega zamirise u sred zime, kroz nasa sjecanja. To je tajna. Mi izrastamo iz vjecnosti, i bilo sta cinili ispunili smo smisao. Mozda ne nase ciljeve i zelje, ali smo ispunili smosao ZIVOTA. Tu smo da bi i drugi mogli biti tu. Pizda ko izda! ispovijestisamokontrola mi je kao mjehur od sapunice kad ona nestane i ja sam gotov ta potreba je isto toliko besmislena koliko i neizdrziva gdje da projiciram svoje slike ako ne u vas ali samo one vas u koje steknem povjerenje lagao sam se da nisam kukavica lagao sam se jer je to neko od mene ocekivao mnogi su to ocekivali ako bi mi neko uzeo moje strahove i uzbudjenja sta bi mi onda ostalo draze mi je ostati sam dok mogu ipak me boli kada mislis da te ne volim boli me kada to shvatim kada nekoga gledam u oci oduzme mi se razum nikada to nisam mogao nauciti ja sam uzasan slusalac kad bih mogao samo pisati kad bih mogao samo citati sneza kaze da me je sanjala na oblaku tako me je dozivjela ali to je ipak bio andjeo kad mi nesto padne na um zapisem to samo za sebe tako su nastale mnoge pjesme mozak mi ponekad postane superkompjter inace je dosadna vjetrenjaca uvijek sam zelio biti nevidljiv ti su mi stripovi bili najdrazi sad sam postao veliki valjda veliki dovoljno sve moje misli su slike cudne slike koje imaju dusu one zive dalje one stizu opet ne bojim se onih koji me ne razumiju nego onih koji to zloupotrijebe strah ljutnja i uzbudjenja su poplave koje potpuno zaslijepe moj razum tada imam samo jednu potrebu da sve konacno prodje bilo kako ja placem cesto bolje nego da vicem nesto mora vani vremenom sam naucio da se zadrzim na jednoj temi ali kako da naucim da to ne bude samo moja tema ne pisem ovo da bih sebe bolje upoznao ne mogu to sam potrebno mi je izvinjenje i izgovor ali ni to ne mogu sam moj verbalni dio razuma je kao nebo ispunjeno uraganima svaka se misao ponavlja sama od sebe stotine puta i tacno znam da sam zarobljen to ne traje dugo ali onda dodje novi uragan opticki dio je velicanstven tamo se osjecam kod kuce <- |