Pricajuci o istoriji i kulturi...
Albert (FAZEKAS@xtra.co.nz)
Sat, 23 Aug 1997 00:04:10 +1200
Prica meni vic moj jaran Sinisa iz Beograda. Kaze:"Kako prica pametan
Srbin sa glupim Srbinom?"
"Kako" pitam ga ja, a on odgovori:"Telefonom iz inostranstva!" i produzi
na posao.
Sad, vic nije bez smisla, ali da li je bas sve tako jednostavno, da li
su svi oni koji su otisli zaista pametni a oni koji su ostali zaista
glupi?
Citajuci pisma citalaca, ponekad se naidje na one koji zamjeraju NB sto
nije vise "pro-srpska", ili sto su njeni linkovi orijentisani manje na
srpsku istoriju/kulturu a vise na neke druge ljude i dogadjaje. Ono sto
na kraju najvise iritira je broj onih koji sjede negdje u inostranstvu i
svima u redakciji drze predavanje o tome kako im je novina anti-srpska,
placenicka, izdajnicka itd. Ne, nije poenta u tome da oni treba da se
vrate u Srbiju pa da tamo budu patrioti. Pitanje je, sta se desava u
domovima tih ljudi, kako oni koji zagovaraju patriotizam po svaku cijenu
(ukljucujuci neistinu i prevaru) zive u stvarnom zivotu?
Poznajem jednu srpsku porodicu koja je stigla u Novi Zeland prije dvije
godine. Imaju dvoje djece, 12 i 15 godina stare. Dok su roditelji
vatrene pristalice Seselja i ideje o Ujedinjenim Srpskim Drzavama,
njihova djeca danas vise ne govore srpski. Kad se igraju sa mojim
klincima, pricaju engleski. Kad pricaju medju sobom, pricaju engleski.
Pisma od babe iz Srbije vise ne umiju da procitaju, jer su cirilicna!
"O kakvoj ti istoriji i kulturi pricas, jado jadna, kad ti djeca nakon
dvije godine pricaju engleski u kuci, a srpski samo kad im priprijetis?"
upitam ja oca, a on ti meni pricu o skoli, o televiziji i svemu drugom
zbog cega njegova djeca zaboravljaju svoj maternji jezik. Poznavajuci
desetine i desetine srba koji su ovamo dosli u zadnjih nekoliko godina,
poceo sam analizirati situaciju. Prebrojavsi nesto oko 40-tak djece iz
28 porodica uzrasta od 5 do 15 godina, kod svih se desava isto, i to bez
obzira na politicko uvjerenje roditelja: djeca zaboravljaju svoj
maternji jezik, i vec nakon 12-18 mjeseci po stizanju u novu zemlju
govore vecinom engleski.
Pitanje je da li ima smisla nekom drugom drzati lekcije o patriotizmu
kad se u sopstvenoj kuci imaju djeca kojima maternji postaje strani
jezik. Gdje se sakrila ta istorija i kultura kad je u pitanju odgoj i
obrazovanje u kuci. Ili mozda svi u inostranstvu i nisu toliko
pametni...
Albert