U citiranom tekstu stoji i slijedeca konstatacija: "U mogucnost da se u
ispraznjenom drzavnom budzetu nadju znacajnije pare za stimulisanje izvoza
niko ne veruje, a mere poput poreskih olaksica i povracaja izvoznicima i
slicno u postojecim okolnostima su "sitna boranija". Nijedan od stvarnih
podsticaja - atraktivniji devizni kurs ili pristup izvoznika domacem
obrtnom kapitalu - trenutno izgleda nije izvodljiv, a to znaci da se vrtimo
u zacaranom krugu i, kako rece jedan ekonomista - ko bi znao kako da ga
presece bio bi kandidat za Nobelovu nagradu".
Problem ovog zacaranog kruga je u njemu samom. Prvo se izmisli teorija
stabilnog kursa domace valute, a zatim se traze nacini za njenu
operacionalizaciju. Na slican nacin su postupali i srednjevjekovni
alhemicari trazeci kamen mudrosti koji bi im omogucio da obicne metale
pretvore u zlato, jer je u to vrijeme zlato igralo ulogu novca. Po istom
osnovu bi mogli reci da bi onaj ko pronadje kamen mudrosti bio kandidat za
Nobelovu nagradu. Medjutim, objektivno gledajuci, pravi kandidat za
Nobelovu nagradu bi bio onaj koji bi u slucaju da je kamen mudrosti zaista
bio pronadjen, uspio sprijeciti inflaciju robnih cijena i sacuvati
stabilnost kursa domace valute.
Citava teorija stabilnog kursa domace valute je stvarno usmjerena ka
ocuvanju tudjih interesa na domacem trzistu. Radi se, naime o tome, da se
operacionalizacija te ideje svodi na sprjecavanje PORASTA cijena stranih
valuta na domacem deviznom trzistu, umjesto da se svodi na sprjecavanje
njihovog pada ipod neke minimalne granice. Nize cijene stranih valuta
stimulisu uvoz tudje robe, a destimulisu izvoz sopstvene, sto znaci da
destimulisu razvoj domace proizvodnje, pa takva politika deviznih kurseva u
stvari stiti tudje interese, ukljucivo i interese stranog finansijskog
kapitala na domacem trzistu zemalja uvoznica. Osim toga, veoma su
ogranicene mogucnosti centralne banke da svojim intervencijama na njenom
domicilnom trzistu sprijeci rast cijena stranih valuta, pa se pozajmice od
MMF i stranih banaka javljaju kao uslov sine qua non takve monetarne i
devizne politike.
Kada bi intervencija centralne banke bila usmjerena na sprjecavanje PADA
cijena stranih valuta na njenom domicilnom trzistu ispod nekog unaprijed
definisanog nivoa, intervencija Centralne banke bila bi uvijek moguca, jer
joj za otkup ne bi trebale pozajamice iz inostranstva. Ovakva politika
Centralne banke stiti interese domace privrede. Osim toga, ovakva politika
Centralne banke implicitno predpostavlja koristenje domace valute za
placanje uvoza roba, t.j. predpostavlja ukidanje svih domacih zakonskih
barijera koje domacem novcu na tom putu stoje. Sasvim je logicno da se pri
takvoj politici Centralne banke tekuci kursevi stranih valuta na njenom
domicilnom trzistu formiraju slobodno pod uticajem tekuce ponude i platezno
sposobne traznje. To ni u kojem slucaju ne znaci da ce tako formirani
kursevi biti nestabilni. Naprotiv, bice mnogo stabilniji nego danas, jer
ce njihova sidrista biti disperzirana preko cijele zemaljske kugle, a ne
koncentrisana samo u jednoj tacki unutar MMF. Pri takvoj monetarnoj
politici Centralne banke ne moze se desiti da domaca privreda pati od
nedostatka domace valute.
I na kraju, jos jedna napomena. Nije nikakvo cudo da jugoslovenska privreda
"moze uspesno da izveze samo maline i jagodicasto voce". Izlazeci na t.zv.
inostrano trziste jugoslovenski izvoznici se ne sudaraju sa konkurencijom
domacih proizvodjaca zemalja uvoznica, nego sa konkurencijom koja dolazi iz
zemalja izvoznica gdje nadnice od jednog dalara dnevno predstavljaju pravo
bogatstvo u poredjenju sa siromastvom onih koji ne mogu naci posao cak ni
pri takvim nadnicama. Ove cjenovne barijere se ne mogu preci bilo kakvom
politikom realnih deviznih kurseva. Pravi odgovor za takvo stanje svjetske
privrede jeste razvoj domace proizvodnje za domace trziste, a taj razvoj
nije moguc ukoliko se iz temelja ne promijeni politika Centralne banke
prema deviznoj vrijednosti novca njene sopstvene proizvodnje. Drugim
rijecima, ukoliko se ne odbaci monetarni mazohizam u korist monetarnog
realizma i domaceg privrednog razvoja.
M. Katic
P.S. Da ne bi bilo zabune zelim reci da na prakticnim prmjerima mogu
odbraniti tezu koju sam iznio u prethodnom tekstu. Na isti nacin mogu
dokazati njenu sprovodljivost u praksi. Dakle, nije rijec o kritici radi
kritike, nego radi unapredjenja ekonomske nauke ka jednoj egzaktnoj nauci.