Zagreb, 17. juni 1998.
E K S K L U Z I V N O * E K S K L U Z I V N O * E K S K L U Z I V N O * E K S K L U Z I V N O * E K S K L U Z I V N O *
http://www.ring.net/isnk/PM170698.htm "GLAS SLAVONIJE", 16. juni 1998.
INTERVIEW: VESELIN PEJNOVIC, NARODNI POSLANIK
SRBI U HRVATSKOJ SU POTROSENO POLITICKO PITANJE
Saborski zastupnik Veselin.Pejnovic politicar je "bez dlake na jeziku". Buduci da nikad nije pokazivao liderske ambicije, to mu je omogucilo da ulazi u beskompromisne polemike sa svojim
neistomisljenicima. Najprije je dosao u "sukob" sa predsjednikom Srpske narodne stranke Milanom Djukicem sto je rezultiralo njegovim istupanjem iz stranke. Nedavno je pokazao da na politickoj sceni ne
kani samo vegetirati, te je uputio i ostru kritiku na racun politickog vodstva Srba iz Podunavlja, posebno pri tome apostrofirajuci predsjednika Samostalne srpske stranke Vojislava Stanimirovica. Zbog
pozicija sa kojih nastupa, Pejnovica su neki vec prozvali "Don Quijot srpske politike u Hrvatskoj".
MOJI SU "NAPADI" SAMO OBJEKTIVNA KRITIKA
* lako je Vojislav Stanimirovic otprilike dvije godine aktivan na hrvatskoj politicko; sceni, Vi ste ga tek nedavno javno prozvali. Zbog cega je do sukoba izmedju vas doslo upravo sada i sto je,
konkretno, razlog tom sukobu?
- Ponajprije, gospodin Stanimirovic nije aktivan dvije, nego sedam ili osam godina. On jeste aktivan u hrvatskom politickom zivotu dvije godine, ali je prije toga bio aktivan u onom politickom zivotu
dok su mislili da to nece biti Hrvatska. Nadalje, nisam prozvao personalno Stanimirovica, nego sam napao rezultate rada jedne politicke strukture koja na tom podrucju treba provoditi politiku u skladu
ss hrvatskim Ustavom i zakonima, te medjunarodnim sporazumima. Moji "napadi" nisu nista drugo nego objektivna kritika ponasanja odredjenih politickih struktura koje se ne snalaze u tumacenju
politickog zivota, Ustava i onoga sto gradjanima RH treba. Kritika je nastala kao rezultat mog rada unatrag osam godina, jer ja nisam samo dvije godine u hrvatskom politickom zivotu, osim toga
nekoliko sam puta izlazio na izbore, a i porijeklom sam Slavonac. Zbog toga tvrdim da bolje poznajem htijenja Slavonaca, bez obzira na nacionalnost, nego sto to razumiju Ijudi iz Knina ili Benkovca.
ZA STANIMIROVICA SU SRBI U ZAGREBU NEPISMENI?!
* Sto politicko vodstvo Srba iz Podunavlja nije ucinilo, a prema Vasem je misljenju moglo i moralo uciniti?
- Brojni su hrvatski politicari, pa i Srbi, predlagali razlicite modalitete da se stvari unaprijede. Tu mislim na povratak, ekonomsku sigurnost, socijalnu stabilnost i slicno. Modaliteti su bili
usmjereni na to da se postigne minimum konsenzusa oko zajednickih pitanja. Ponajprije, trebalo je osnovati prognanicka udruzenja kako bi se moglo pred medjunarodnim faktorom lobirati oko ostvarivanja
ekonomske pretpostavke pomoci za Podunavlje. Nadalje, tzv. srpska strana trebala je promatrati problem gradjanskih i nacionalnih prava Srba u toj regiji jednako sa ostvarivanjem tih prava i u ostalim
regijama. Stoga sam i Stanimirovicu i Vojnovicu predlagao da srpski parlamentarci obidju cijelu Hrvatsku kako bi se upoznali sa problemima i iskustvima gradjana srpske nacionalnosti, te da prikupljena
iskustva sazmemo na jednom mjestu. No, sudeci prema onome kako je radio Stanimirovic, ispada da su Srbi u Zagrebu nepismeni, neobrazovani i nesposobni da budu zamjenici ministara, te da su za to
jedino sposobni Srbi iz Podunavlja. To je, na zalost, situacija u kojoj su Stanimirovic i Zajednicko vijece opcina getoizirali srpsku zajednicu u Podunavlju. Srpska zajednica je ocekivala mnogo, a
dobila je malo, pa je to dovelo do toga da su gradjani sami donosili odluke, jer se nisu imali kome obratiti.
RASELJENA LICA OPTERECUJU I HRVATE I SRBE U RH
* Mogu li se, unatoc Vasim kritikama nekim srpskim politicarima pripisati zasluge za uspjesnu provedbu procesa mirne reintegracije. Tu ponajprije mislim na aktivnosti Stanimirovica i Pupovca u
Nacionalnom odboru za uspostavu povjerenja
- U svakom slucaju treba razdvojiti poziciju Pupovca od pozicije Stanimirovica. Nemam potrebe nekoga dijeliti ali Pupovac je legitimno i legalno izabran predstavnik Srba u RH. On je isao na izbore i
zna koga predstavlja. Dakle, te dvije politicke persone treba razdvojiti od toga ciji je kakav identitet. Prema svemu sudcci, Stanimirovic je koristeci Pupovcevu poziciju poceo govoriti o sebi i
identificirati se sa njim. Ne pobijam cinjenicu da se u Podunavlju morao pronaci konstruktivan faktor, ali imam razloga osporavati koliko su ta kooperativnost i konstruktivnost pridonijeli dobrim
buducim odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj kao i na podrucjima izvan RH. Apsurdno je da se u ovako znacajnom politickom trenutku Stanimirovic bori za 2.500 Srba koji se trebaju vratiti u neka podrucja
RH, a samo sporadicno kaze da bi se i neki drugi Srbi trebali vratiti u Hrvatsku iz SRJ i RS. Licno to ne gledam imanentno u nacionalnom okruzenju, nego samo i jedino u problemu raseljenih lica.
Raseljena lica su u ovom trenutku mnogo znacajniji moment od srpskog pitanja u Hrvatskoj, jer je to pitanje koje opterecuje i Hrvate i Srbe u RH. Dakle, to je sukus cijele politike koja je morala biti
fokusirana.
Sumirajuci rezultate naseg politickog postojanja od 1990. godine, ne mogu zaboraviti cinjenicu da sam gotovo sedam godina bio na suprotnim pozicijama od gospodina Stanimirovica i Ijudi iz njegovog
okruzenja. Takodje ne mogu zaboraviti da su ti isti Ijudi radili o glavi ne samo Srba u ovom dijelu Hrvatske nego i svih gradjana RH. Ne predbacujem im ono sto su mozda radili, a nisu znali sto rade,
ali cu im svakako prigovoriti ako se pokusaju kititi tudjim perjem. Oni sada tvrde da se vise brinu za neke gradane Hrvatske nego sto smo se mi brinuli sedam godina o tim gradjanima. Prije cetiri
godine rekao sam da ce Hrvati doci na red kada Srbi budu potroseni, ne u nacionalnom smislu, nego u ekonomskim pravima. Srbi su potroseno politicko pitanje, a u uvjetima u kojima se sada nalazi
Hrvatska, krivo je jos jednom upotrebljavati srpsku manjinu kao batinu za utjerivanje demokracije u Hrvatskoj. A upravo to radi Stanimirovic. Onog trenulka kada se poboljsa status Hrvata, sigurno je
da ce se poboljsati i status Srba.
NEKI SU SRPSKI POLITICARI U RH INSTRUMENTALIZIRANI
* Moze li paboljsanju statusa srpske manjine u Hrvatskoj pridonijeti ova javna prepirka izmedju Vas i gospodina Stanimirovica? Nije li za lakse i brze ostvarivanje prava potrebno jedinstvo srpskih
predstavnika?
- Apsolutno ne. Nema jedinstva Srba u Hrvatskoj samo zato sto su Srbi. Jcdinstva moze biti na minimumu konsenzusa, a on ne postoji zbog dva razloga. Prvi je razlog taj sto su neki srpski politicari u
Hrvatskoj instrumentalizirani, a drugi je razlog u razilazenju u konceptu kako pomoci gradjanima
* Kako komentirate podatak objavljen u jednom tjedniku, a prema kojem se u veleposlanstvu RH u Beogradu za povratak prijavilo samo 225 Srba?
- Taj podatak ne bih komentirao prije -nego sto razgovaram sa ambasadorom Markovicem. Nedavno sam sa ambasadorom razgovarao bas o tom pitanju i tom sam mu prilikom predao spisak od stotinjak Ijudi
koji se zele vratiti. Mnogo je preduvjeta koji se moraju ispuniti kako bi doslo do masovnijeg povratka. Da Hrvatska ima pet milijardi dolara za povratak raseljenih lica, vjerujem da ne bi bilo velikih
problema oko povratka i brojka od 200 gradjana bila bi mozda 200 hiljada. Bit problema je da se zastiti imovina i stvori perspektivaza povratak. Nije problem da se raseljeni vrate, nego je problem od
cega oni mogu zivjeti i kako se moze obnoviti zivot. Povratak u Hrvatsku ce biti moguc onda kada Hrvatska bude perspektivna za zivot.
NOVAC JE KLJUCNI FAKTOR ZA USPJESNI POVRATAK
* Trenutacno je u izradi Vladin Program za povratak prognanih i izbjeglih osoba. Imate li informacije sto sadrzi taj dokument?
- Imam dosta informacija, ali sam oko tog pitanja izrazito kritican. Mi mozemo raditi politicke i pragmaticne dokumente, mozemo utvrditi broj povratnika i minimum dokumenata nuznih za povratak, ali
ponajprije trebamo otvoriti financijsku stranu povratka raseljenih osoba. Hrvatska Vlada ne moze sama sa UN-om OESS-om i UNHCR-om donijeti svoj program koji nece, na odredjeni nacin, implementirati
situaciju u Republici Srpskoj i SR Jugoslaviji. Hrvatska ne moze sama dopustiti povratak raseljenih lica ako taj problem ne prihvate i ostali. Zato sam u posljednje vrijeme u inozemstvu lobirao da sto
prije dodje do sastanka na vrhu na kojem bi se analizirali ucinci Daytonskog ugovora. Ne radi redefiniranja ugovora, nego radi toga da bi se vidjelo kolika bi financijska konstrukcija trebala stajati
kako bi se realizirao taj ugovor. Pritisci i instrumentalizacija raseljenih lica poprimili su takve razmjere da se, prema mom misljenju, medjunarodna zajednica direktno umijesala u politicki zivot
zenalja bivse Jugoslavije.
NIKADA NISAM IMAO LIDERSKIH AMBICIJA
* U izjavama za javnost vec ste rekli da suradjujete sa nekim institucijama u SRJugoslaviji i Republici Srpskoj. O kojim je institucjjama rijec i sto podrazumijeva ta suradnja?
- Kao sto gospodin Bela Tonkovic ima pravo prijema na najvisem drzavnom vrhu, tako i mi saborski zastupnici imamo pravo na komunikaciju u okviru protokola i medjusobno utvrdjenih pravila. Licno nisam
bio sudionik potpisivanja medjudrzavnog sporazuma izmedju Hrvatske i SRJ, ali jc cinjenica da je SRJ maticna drzava Srba iz Hrvatske. Nedavno sam na poziv jedne nevladine udruge iz SRJ imao priliku
susresti se sa Vladinim predstavnicima, kao i organizacijama koje vode brigu o raseljenim licima. Ista je stvar i sa Republikom Srpskom. Ja sam parlamentarni zastupnik i ni jednog trenutka necu
prekrsiti pravila parlamentarnog ponasanja, u smislu da postujem Ustav RH, ali i pravila drzave koja me ugoscava. Pod suradnjom se podrazumijeva i niz problema koje imaju raseljena lica u tim
drzavama. Krajem prosle godine bio sam i na regionalnoj konferenciji u SRJ na kojoj su bili prcdstavnici Srba, ali i predstavnici Hrvata i Bosnjaka. Neki su mi, u staroj komunistickoj maniri, htjeli
napakirati da suradjujem sa nekim sluzbama. To je problem sa kojim se neki srpski politicari u Hrvatskoj susrecu. A upravo je to dio njihovog identiteta, njihove autenticnosti i njihovog autoriteta
kada pokusavaju iskoristiti odredjene probleme velicajuci sebe. Nikada nisam imao liderskih ambicija, ali sam uvijek htio konstruktivno djelovati u odredjenoj sredini. Sumnjam da ste ikada mogli cuti
da sam u SRJ ili RS o necemu drugacije govorio nego sto sam govorio u Zagrebu, a to je identitet i odredjeni autoritet koji imam i koji mi daje mogucnost da komuniciram i sa Vladinim i nevladinim
udruzenjima. Ostajem pri tome da i nadalje komuniciram sa svima i izvan RH koji, prema mom misljenju, mogu pridonijeti uspostavi medjusobne suradnje, boljih odnosa izmedu RH, SR Jugoslavije i
Republike Srpske.