Rijec Dobrice Cosica na skupu u Sremskim Karlovcima, posvecenom zivotu i djelu
dr Jovana Raskovica, bas kao i besjeda akademika Matije Beckovica prilikom
dodjele Njegoseve nagradena Cetinju, nesumljivo su razmisljanja koja nece ostati
bez odjeka u srpskom narodu. Nadajmo se konstruktivnog. A sto se tice onih koji
evo vec osmu deceniju ovog vijeka rade o glavi citavom jednom narodu - srpskom,
od njih osim uvreda i omalovazavanja ne treba nista drugo ocekivati. Tako nas uci
Istorija i nase sopstveno Iskustvo.
Govorili su i ranije o srpskom narodu i mnogi drugi jednako tako pozvani ljudi, svaki
na svoj nacin i svojim djelom: od Sime Matavulja, preko Jovana Ducica do Nikole
Tesle. Svi su oni ostavili ostavili i nama, ali i nasoj djeci, dio onoga sto Srbe cini
Srbima. Jer pored srpske zemlje, naroda i interesa, postoji i nas srpski identitet.
Zbog toga nas ne vole ni veliki, ni njihovi slugani. Ipak, to nije razlog da racionalno
i uporno ne branimo svoj srpski narod, nacionalni interes i identitet. I u takvoj borbi
se napreduje i ne izdaje.
Srbi se svog srpskog niti trebaju, niti hoce, niti mogu odreci. Barem ne svi. Barem
ne oni koji smisao zivota ne traze iskljucivo u materijalnoj, nego i u duhovnoj
Slobodi. Jer bez ove dvije slobode nema napretka i zdravlja, ni pojedincu, ni
narodu. Bez obzira na fasizam, bez obzira na hrvatsku i muslimansku Ustasiju, ne
treba zaboraviti da istorija ne nudi puno primjera naroda koji su fizicki satrveni -
ponajvise nudi primjere naroda koji su duhovno porazeni i nestali. Kao i pojedinci
uostalom.
Tacno je da je jedan dio srpskog naroda ostao na ledini, ili se trudi po svijetu.
Tacno je da je dio naroda u materijalnoj i duhovnoj krizi; nema samopostovanja i
samopouzdanja, trazi vodju-oca nacije, trazi ideologiju koja ce ga izvesti iz krize
kao iz nekog ruznog sna. Skriva sopstvene i kolektivne greske, zablude, necinjenje,
ili sto je jos gore - "nasadjivanje" drugih Srba od Srba. I toga je u ovom ratu bilo, i
to previse.
Tacno je da nas iz neprijateljskog zagrljaja velikih moze nas spasiti samo nasa
borba za opstanak i pamet. Iz krize naroda - samo narod uz pomoc pojedinaca koji
imaju dara i zdravog uspjeha. Takve tek treba stvoriti, ili ohrabriti. Ali i sa njima,
darovitim, valja pljunuti u sake i zavrnut rukave pa uraditi i poneki posao od kojeg
ce barem dvojici, trojici biti bolje i ljepse. Koliko da se pocnemo medjusobno vise
cijeniti i postovati. U suprotnom spas cemo traziti od pogresnih, od onih koji sene
pred strancima zarad sumnjive pomoci, otrovnih kredita i kolonijalnih investicija.
Nesavrsenosti i defekti u nasoj svijesti ne mogu se prevazici na ideoloskoj ravni.
Toliko kritikovani socijalizam (i socijaldemokratiju) gajili su i gaje i mnogi drugi, pa
nisu dozivjeli ovo sto se nama desava. Vjerovatno su nasli bolju mjeru. Americki
korporativni model drustva i pored reklame i pritiska, pa i priznanja za mnoga
dostignuca u sferi tehnologije i nauke, nije proizveo vjeru u perspektivu cak ni na
Zapadu. Zasto bi amerikanizacija bila vise po nasoj mjeri?
Odgovore za sutra necemo naci ni u polemici a kamoli u medjusobnom pljuvanju
jucerasnjih cetnika i partizana, odnosno njhovog "podmlatka". To su teme za vojni
muzej, koje se moraju prodiskutovati mirnije i ozbiljnije, uz argumente i podatke o
pobjedama i porazima, kao sto prilici vojnicima. Sticajem istorijskih okolnosti i
nase naivnosti naratovali smo se uglavnom u svom dvoristu, manje u komsijskom.
Iz poraza se 50 godina kasnije ne moze napraviti pobjeda ali moze dosta nauciti.
Samo ta i takva diskusija ima smisla, sve ostalo je tuzno i ruzno.
Na kraju i o necem sto se pored solidarnosti, odmjerenosti i pameti, moze smatrati
jednako vaznim za srpski narod obzirom na prilike u kojima zivi. Nama je najvise
zla nanijela ona filozofija koju nam je jedan uvazeni akademik iz Srbije objasnio
citirajuci (njegovu) majku: "Jeb'lo te veslo koje te preko Drine preveslalo".
Odnosno ona koju nam je prezentirala jedna poznata beogradska kriticarka u svom
pismu NIN-u, 1991, protestujuci protiv "balvana" u Krajini rijecima: " ...Ja vec
godinama ljetujem kod svojih prijatelja u Porecu. Sad ne mogu da se da se vidim
sa mojim prijateljima. Molim Vas uklonite te balvane..." I stvarno su nas uklonili.
Tamo nas vise nema.
Jovan Neslani
Balvan, barbar i
grko-istocni sizmatik
Sidnej, Australija