CRNA GORA 5. OKTOBRA BIRA SEFA REPUBLIKE

Glavne megdandzije, Djukanovic i Bulatovic, tuci ce se jedan protiv drugog pred istim partijskim zastavama i znamenjima. Ko od autsajdera odmaze Bulatovicu, a ko Djukanovicu?

Ukoliko se neko samovoljno ne odluci na povlacenje iz izborne trke, 5. oktobra ce gradjani Crne Gore biti u prilici da svog buduceg predsjednika biraju izmedju osmorice pretendenata. Petoricu preporucuju (kandiduju) njihove partije, a preostalu trojicu grupe gradjana. Partije stoje iza Mila Djukanovica, mr Momira Bulatovica, Acima Visnjica, dr Novice Vojinovica i Milana Radulovica, dok su grupe gradjana kandidovale dr Slobodana Vujacica, dr Dragana Hajdukovica i dr Novicu Stanica.

Ovaj posljednji je nezavisni kandidat iz nuzde, jer Narodna stranka, ciji je potpredsjednik, nije uspjela da legalizuje svoje postojanje pod ovim imenom. Za razliku od dr Stanica, mr Momir Bulatovic je uspio da se kandiduje u ime Demokratske partije socijalista CG ciji je predsjednik. Odlucujucu pomoc u tome dobio je od Saveznog ustavnog suda, koji je (da podsjetimo) ponistio kao protivustavnu onu odredbu crnogorskog Zakona o izboru predsjednika Republike kojom su partije ogranicavane da mogu imati samo jednog predsjednickog kandidata.

Neponovljivo, ali istovremeno i apsurdno jeste to sto ce se Momir Bulatovic, aktuelni predsjednik Crne Gore, i Milo Djukanovic, sadasnji crnogorski premijer, na izborima "tuci" jedan protiv drugog pod istim partijskim imenom i znamenjima. Tek ce ishod te "tuce" jedna od polovina nekada jedinstvene Demokratske partije socijalista nagnati da potpuno ili unekoliko promijeni svoj naziv.

Od preostalih pretendenata na predsjednicku funkciju, do sada su se samo dvojica ogledala na predsjednickim izborima - dr Slobodan Vujacic i dr Dragan Hajdukovic. Vujacic je, kao nezavisni kandidat, ucestvovao na izborima 1990. godine za clana Predsjednistva SR Crne Gore, a Hajdukovic, takodje kao nezavisni kandidat, na izborima za predsjednika Republike prije pet godina. Vujacic je imao uspjeha, a Hajdukovic nije. Sa nesto vise od 62.000 osvojenih glasova, Vujacic je dospio u drugi krug, dobio 176.330 glasova, i postao jedini clan Predsjednistva koji nije pripadao vladajucoj partiji. Hajdukovic je na predsjednickim izborima 1992. godine dobio 10.270 glasova (3,6 posto), sto je bilo samo dovoljno za potvrdu olimpijskog mota: "Vazno je ucestvovati".

Raniji izborni uspjeh dr Vujacica, dugogodisnjeg profesora crnogorske knjizevnosti na Filozofskom fakultetu u Niksicu, objasnjavan je koliko njegovom popularnoscu kod "sirokih narodnih masa", toliko i cinjenicom da je uzivao naklonost "mladih, lijepih i pametnih" novih crnogorskih gospodara. Na ovo prvo i sada moze da racuna, a za drugo nije ni mjesto ni vrijeme. Sad je aktuelno pitanje: kome ce Vujacic vise da odmogne - Bulatovicu ili Djukanovicu? Naglasavanjem brige za obicnog covjeka i njegove socijalne probleme, Vujacic ozbiljnije konkurise Bulatovicu nego Djukanovicu, ali, posto ga bije glas da je procrnogorski orijentisan, mogao bi oduzeti dio glasova i Djukanovicu.

Dr Dragan Hajdukovic, fizicar koji vec duze zivi i radi u Cirihu, i za cije se ime vezuje ideja o Crnoj Gori kao ekoloskoj drzavi, na ovim izborima se pojavljuje kao jedini kandidat koji se otvoreno zalaze za suverenu Crnu Goru. Tesko je, medjutim, povjerovati u to da u njemu liberali i socijaldemokrati mogu vidjeti zamjenu za Perovica i Rakcevica. Dio njih, svakako, moze prije njemu dati glas nego Djukanovicu, sto ovome odmaze u odlucujucem nadmetanju sa Bulatovicem.

Imajuci u vidu tvrdu nacionalnu profilisanost svojih stranaka, cak tri kandidata za predsjednika Crne Gore racunaju iskljucivo na glasove onih biraca koji se osjecaju Srbima. U postojecoj politickoj konstelaciji, oni, nesumnjivo, rade protiv Momira Bulatovica, jer oduzimaju dio njegovih potencijalnih glasaca. Rijec je o dr Novici Stanicu, ljekaru iz Pljevalja, koji je nakon cijepanja Narodne stanke izabrao stranu dr Bozidara Bojovica, Acimu Visnjicu, nekada prvom srpskom radikalu u Crnoj Gori, a sada predsjednika Otadzbinske stanke, i dr Novici Vojinovicu, profesoru Pravnog fakulteta u Podgorici, koga je kandidovala Srpska demokratska stranka.

Kandidature Stanica, Visnjica i Vojinovica, prije svega su u funkciji promovisanja stranaka i njihovog opstanka na politickoj sceni. Narodnoj stranci koju predstavlja Stanic predsjednicki izbori su dobra prilika da provjeri svoj rejting nakon razlaza sa dr Novakom Kilibardom, i da, u odsustvu Kilibarde sa predsjednickih izbora, pokusa da se nametne kao jedina stranka "narodnjaka". Da drugih ambicija nijesu imali, pokazuje to sto nije kandidovan predsjednik stranke dr Bozidar Bojovic, nesumnjivo popularnija licnost od Stanica.

Acim Visnjic, nekadasnja Seseljeva uzdanica u Crnoj Gori, poslije iskljucenja iz SRS vraca se u politiku skoro sa gole ledine. Za njega su ovi izbori prilika da provjeri koliko su nekadasnji uspjesi srpskih radikala u Crnoj Gori bili odraz Seseljeve, a koliko njegove vlastite popularnosti. Za njega licno je satisfakcija i to sto njegove nekadasnje optuzbe protiv premijera Djukanovica, zbog kojih je odrobijao pet mjeseci, sada ponavlja i Momir Bulatovic, i to u jos ostrijoj formi.

Srpska demokratska stranka, formirana u Crnoj Gori u vrijeme proboja ideje o ujedinjavanju svih srpskih zemalja, bila je i ostala marginalna politicka snaga. Njen predsjednicki kandidat, dr Novica Vojinovic, Hercegovac koji je svoj radni vijek proveo u Crnoj Gori, nije licnost koja bi mogla da poboljsa nezavidnu poziciju stranke, ali moze posluziti kao dokaz da ona postoji.

Slican je slucaj i sa Milanom Radulovicem, predsjednickim kandidatom Stranke prirodnog zakona. Ovaj anonimni Kotoranin, tesko da ce "uzletjeti" vise od stranke koju predstavlja. Debitujuci na proslogodisnjim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori, Stranka prirodnog zakona osvojila je svega 452 glasa. Zanimljivo je to da su "letaci" imali liste u 12 od 14 izbornih jedinica, i da su najbolje rezultate ostvarili u izbornoj jedinici Pljevlja, Zabljak, gdje su dobili 85 glasova.

Dragoljub Vukovic