ZIJO ZULJEVIC, PREDSEDNIK SOCIJALDEMOKRATSKE PARTIJE MOSTARA

Mostar ce biti opet Mostar, jer nista drugo ne moze niti treba da bude. Je li to za pola godine, godinu, godinu i po, ali bice. Sve zavisi od nasih sugradjana. Sto prije dodju, zasucu rukave i vrate u Mostaru sve na svoje mjesto - prije ce grad povratiti svoj sjaj

Dragan Banjac

Zijo Zuljevic, Mostarac od rodjenja 1949, ovih dana je posle duze pauze u Beogradu. Nakon svrsetka gimnazije u rodnom gradu, u Beogradu je zapoceo studije na Saobracajnom fakultetu koje je zavrsio u Zagrebu, a potom se vratio u "svoj krs". "Sve do zlih vremena" radio je u kombinatu APRO i "Velmosu". Sada je predsednik Socijaldemokratske partije Mostara.

- Ja sam se zgrazavao svojevremeno nad pojavom nacionalnih stranaka. Te budalastine nisu bile za mene. Potom je doslo do rata i Bosna je, Mostar mozda najvise, platila veliku cijenu i sada sam shvatio da nema nista bolje od ovoga sto mu nudimo - socijaldemokratija bez dogmi, socijaldemokratija pravdi i istih sansi. Za sve ljude, da odaberu sebi mjesto bez obzira na porijeklo i politicka ubijedjenja.

Kako Vam Mostar izgleda danas?

- Polako to prestaju da budu dva grada, ali moram naglasiti da to nije rezultat sadasnjih vlasti vec prije svega velikog pritiska medjunarodnog faktora. Nesto se, dakle, ipak mijenja i mi se vec s punim pravom nadamo da dolaze bolji dani za sve Mostarce, kako one koji su u njemu prozivjeli rat tako i na sve njegove zitelje koji su iz raznih razloga morali da ga napuste. Dosta se i obnovio. Gradi se i pomalo zaboravlja na ono sto je bilo.

Tragovi ratnih podela i dalje su evidentni. Kakva je politicka klima uoci izbora?

- Cini mi se da se transformacija desila i u SDA. Prije toga imali smo klasicnu izdaju kada je ta partija prihvatila Tudjmanov koncept da Hercegovina do Bradine bude hrvatska. U SDA kazu, a ja to nisam vidio, da imaju papir od Alije Izetbegovica da vlast predaju u ruke HVO. Danas imamo u zapadnom dijelu grada cisti fasizam i ja uvijek kazem da su tamo neki ljudi ustase, kako se, uostalom, i sami predstavljaju. Culi ste za incident u Stocu. Na mjestu gdje je nekad bila dzamija pekli su dva krmeta i ruzno pjevali: "Oj, Tudjmane, evo ti vojnika, sve bojovnici Ante Pavelica" i "Kad se udruze Srbi i Hrvati, kuku Muji i njegovoj Fati". To govori da je taj naboj jos i te kako prisutan. Ipak, cini mi se da polako stize otrijeznjenje i dolazi do izrazaja dobro u hrvatskom narodu na drugoj strani, dolaze kod nas, razgovaraju...

Pomenuli ste transformaciju u SDA?

- Mostar je vjerovatno jedna od rijetkih sredina gdje je na vlasti ta partija a da je sloboda izjasnjavanja i svega sto uz to ide veca nego bilo gdje.

Mostar je veliki stradalnik, a napadaci su se smenjivali?

- Mislim da je Momcilo Perisic poceo. Ali na vojnicki nacin. Sve njegove akcije bile su najavljene, kao i ciljevi koje je gadjao.

Gadjao je i porodiliste?

- Jeste, tukao je porodiliste, ali su ga HOS-ovci isprovocirali. Dovukli su top u dvoriste i dobro se sjecam tadasnjeg direktora Ivankovica koji je preko radija molio da se top izvuce ispred zgrade i svi znaju sta im je tada rekao.

Je li i u kojoj meri srpsko-muslimanski problem s pocetka potisnuo kasniji, veci, koji je usledio od strane Hrvata?

- Srbi, koliko znam, imaju dvije mrlje. Jedna je Sutina, kod gradskog groblja gdje su kod murvi dvadeset leseva zatrpali bagerom. Jedan od tih jadnika je prezivio, stigao do Splita gdje mu se kasnije gubi svaki trag. Druga mrlja je Uborak. To je stara deponija smeca iza Vrapcica prema Kutima gdje je zaklano devedeset neduznih Mostaraca od strane cetnickih koljaca. Na zalost, to su nasi mostarski Srbi.

Zovete odbegle i prognane da se vrate?

- Mi smo cudni ljudi. I za nas vazi ona izreka - gdje celjad nisu bijesna, kuca nije tijesna. Ne vidim razloga da se ljudi ne vracaju. Svi. Prije nekoliko dana u Mostaru je bio Budo Koprivica. Kaze kako ne moze u svoju kucu, a ja sam mu rekao da iz Beograda direktno u nju nece nikad. Bujrum, Budo, kod mene pa cemo istjerati stvar. Samo neka odu dodjosi. Mi bismo se s nasim ljudima lako dogovorili, oni znaju sta su im ovaj grad i zajednistvo znacili ranije. Pa nije Brankovac dobio ime po ne znam kome nego po Branku. Imao sam medju Srbima mnogo prijatelja, kumova i vidio sam (nisu ih mnogi razumijeli, ja jesam) strah u njihovim ocima. Cak i kod ljudi koji su inace bili hrabri i jaki na svaki nacin. Tesko im je bilo gledati crne uniforme koje su veoma podsjecale na fasizam i to je bilo presudno za mnoge. Evo pikanterije - sve sam mislio da moze biti, ali da Srbin moze biti ustasa to nisam vjerovao. A bilo je i toga.

Kazete da su poruseni mnogi vazni objekti po kojima je grad bio prepoznatljiv, ali da se poznati duh sacuvao?

- Svojevremeno, kad smo oslobadjali Bijelo Polje, dosli su mi sarajevski novinari Senad Avdic i Sejo Omeragic i ovaj prvi (po tome je i poznat) pita me hoce li Mostar biti muslimanski grad. Rekao sam mu da nece vec da ce biti mostarski, sto znaci i muslimanski, ali i srpski i hrvatski.

Da niste i Vi, poput Jole Muse, "jugonostalgicar?"

- Ne vidim tu nista lose. Mozda sam i ja jedan od onih koji priznaje da je dobro zivio u nasoj lijepoj bivsoj. Imao sam slobodu, bili smo svugdje cijenjeni, radio sam, imao vikendicu, automobile, bavio se dosta skupim sportom (lovom i ribolovom), a bilo je i prijatelja. Svega nabrojanog danas ili imam manje ili vise nemam. A Jole Musa je bio i ostao mostarska legenda.

Mostar u buducnosti?

- Odredjena "idilicna" slika na zapadnoj strani je usminkana. Sta ce biti? Pa Mostar ce biti opet Mostar, jer nista drugo ne moze niti treba da bude. Je li to za pola godine, godinu, godinu i po, ali bice. Sve zavisi od nasih sugradjana. Sto prije dodju, zasucu rukave i vrate u Mostaru sve na svoje mjesto - prije ce grad povratiti svoj sjaj. Neko je rekao da kod nas svjetlost budi ljude, a ja bih dodao da to nije svjetlost sunca vec od ljudskih dusa.