Nedelja, 16. oktobar 1997.

Predsednik hrvatskog Helsinskog odbora u tekstu napisanom za "Feral tribjun" opisuje sadrzaj svojih razgovora s predstavnicima Haskog tribunala

Djavo u sistemu

Cinjenica da se nedavno i ministar odbrane Gojko Susak izjasnio kako je potrebno da se za ratne zlocine sudi u Hrvatskoj mozda je novi politicki mejkap da se andjeoskim prividom prikrije djavolska dusa sistema

Ivan Zvonimir Cicak

Nedavno smo kolega Cedo Prodanovic, clan Predsednistva HHO-a, i ja posjetili Haski tribunal. Taj je posjet izazvao medijsku pozornost koja zasigurno visestruko nadmasuje stvarno znacenje posjeta. Razlog tomu vjerojatno treba traziti u cinjenici sto mnogi imaju nemirnu savjest te osjecaju strah od svake raspave o Haskome sudu i sudistu opcenito. Bez obzira na cinjenicu sto je nas Odbor vec odavno imao kontakte i razgovore s predstavnicima Tribunala, nas je posjet zapravo rezultat tek puke slucajnosti. Razgovori u zgradi Tribunala u Hagu trajali su ukupno dva dana, i tom smo se prilikom susreli sa dvadestak osoba, cija imena necu navoditi.

Boravak dvojice "obicnih" hrvatskih gradjana u Hagu i njihov razgovor sa predstavnicima Tribunala provokativna je cinjenica sama po sebi. Ni kolega Prodanovic ni ja ne pripadamo strukturama hrvatske vlasti, pa stoga i nismo mogli govoriti s tih pozicija, vec smo govorili s pozicija organizacije koja se, objektivno, bavi prikupljanjem gradje o masovnim krsenjima ljudskih prava. A tu bi gradju sudske institucije mogle upotrijebiti kao dokazni materijal u postupku. No, unatoc tome, po povratku smo - za sada - postedjeni javnoga medijskog linca, kakvom je, primjerice, bio izlozen Stipe Mesic nakon objavljivanja njegova razgovora s haskim istraziteljima. Jos gore su prosli Milan Levar i Zdenko Bando nakon sto je javnost informirana da su i oni dali izjave istraziteljima Haskog tribunala. Reakcije na to saznanje bile su vrlo zestoke. Pojedinci, koji se ocito osjecaju ugrozenima, cak su uzeli (hrvatsku) "pravdu u svoje ruke, pokusavajuci, u svoje ime ili u ime odredjenih struktura unutar vlasti, presudjivati mogucim svjedocima bombama i mecima! Ocito je to bila jos jedna poruka svim potencijalnim svjedocima u Haagu sto ih ocekuje ako se drznu biti hrabri i progovoriti o onome sto znaju.

Slucaj Hrastov

Hrvatska javnost s pravom je ocekivala da ce nakon objavljivanja ovih nekoliko svjedocenja ljudi koji su o svojim saznanjima govorili pred haskim istraziteljima, reagirati i Drzavno odvjetnistvo Hrvatske, no ta je reakcija, kao i u dosadasnjim slicnim slucajevima, izostala. Bilo bi, naime normalno, i u skladu s hrvatskim pravnim sustavom, da drzavni odvjetnik pokrene ili postupak protiv osoba koje su u javnosti optuzivale jednog aktivnog generala Hrvatske vojske (Norca) ili pak gradonacelnika jednoga hrvatskoga grada (Oreskovica), ili bi tuzitelj bio obvezan pokrenuti postupak protiv Levara i Bande. Ovakvom sutnjom tuziteljstvo ocito nastoji prikriti istinu o zlocinima. S druge se strane i te kako zuri s pokretanjem postupaka za verbalni delikt protiv osoba kao sto smo Paraga i ja.

Ovo je takodjer trenutak da se sjetimo slucaja Mihaela Hrastova. Da podsjetim, on je 1991, za vrijeme Domovinskog rata, izvrsio ratni zlocin na koranskome mostu u Karlovcu, ubivsi 16 zarobljenika, uglavnom civila, po nacionalnosti Srba. Njih je na brzinu mobilizirala tadasnja JNA. Svi su oni odbili boriti se u njezinim redovima i predali su se hrvatskim vlastima. Iako je nakon napisa u medijima, uhapsen pod optuzbom da je pocinio krivicno djelo protiv covjecnosti i medjunarodnog prava, Veliko vijece Okruznog suda u Karlovcu, na temelju psihijatrijskog nalaza vjestaka, oslobodilo je 1992. godine Mihaela Hrastova krivnje! I ne samo to! On je i dalje ostao zapovjednikom posebnih postrojbi MUP-a u Karlovcu, a u vrijeme "Oluje" bio je, prema nasim spoznajama, i zapovjednik jednog logora za zarobljenike u Ozlju, u staroj skolskoj zgradi, u kojoj je, prema navodima svjedoka, zvjerski mucio zarobljenike. Za posebne zasluge ("junacki cin u ratu"), predsjednik Republike odlikovao ga je visokim ordenom, a grad Karlovac dodijelio mu je, zajedno s Matom Granicem, ministrom vanjskih poslova, titulu pocasnog gradjanina Karlovca.

Vrhovni sud RH je, prema podacima kojima raspolaze HHO, 10. sijecnja 1994. ponistio presudu Zupanijskoga suda u Karlovcu i vratio predmet na ponovo sudjenje, ali sudac karlovackog suda kojemu je spis dodijeljen, do danas nije zakazao raspravu, s obzralozenjem da za to nema vremena. Tako bar pise u obrazlozenju koje nam je (HHO-u) kao odgovor na nas zahtjev, poslalo Ministarstvo pravosudja RH.

Ako, dakle, hrvatsko pravosudje nije voljno suditi (vjerojatno u skladu s maksimom Milana Vukovica, predsjednika Vrhovnog suda, da Hrvat ne moze pociniti ratni zlocin) za takve eklatantne slucajeve, kao sto je slucaj Hrastov, kako onda mozemo ocekivati da bilo tko u Hrvatskoj bude sudjen za bilo koji ratni zlocin?

Prijava zbog huskanja

Odbor kojemu sam predsjedatelj i ja osobno od trenutka osnivanja Odbora zastupali smo tezu da ce Hag utoliko biti manje potreban ukoliko bude bolje funkcioniralo hrvatsko sudstvo. Cinjenica da se nedavno i ministar obrane Gojko Susak izjasnio kako je potrebno da se za ratne zlocine sudi u Hrvatskoj, govori o mogucem radjanju svijesti da su takva sudjenja manje bolna za Hrvatsku. Ili se mozda radi samo o novom kozmetickom pokusaju da se politickim makeupom stvori andjeoski privid lica i prikrije stvarna djavolska dusa sustava?

Upravo zbog ovakvog ponasanja hrvatske vlasti, pred nasom se zemljom nasao i zahtjev subpoene, kao jednoga od sredstava pritiska na hrvatsku vlast da suradjuje s Tribunalom. Do danasnjega dana hrvatska je vlast Haskom tribunalu isporucila 40-ak dokumenata, uglavnom nebitnih za rad Suda. No, kao sto je medjunarodna zajednica u slucaju izrucenja lasvanske skupine primijenila na Hrvatsku mjere koje su nas dovele na rub sankcija, tako ce, vjerojatno, i sada u slucaju isporuke dokumenata primijeniti iste mjere. Stoga drzim da bi hrvatskoj vlasti bilo pametnije (ako tracci umnosti u njoj jos postoje) da sama preda originale dokumenata za koje Sud ocito zna da postoje (ili cak posjeduje njihove kopije), sto se najbolje vidi iz vrlo preciznog popisa subpoene.

Sto se tice brzine sudskoga postupka, glavni krivac za sporost je, prije svega, hrvatska vlast, koja se ustavnim zakonom obvezala na suradnju sa Sudom (sto ukljucuje i isporucivanje optuzenih, ali i pratecih dokumenata), ali taj ustavni zakon ocito ne postuje. Kad bi hrvatska vlast predala dokumente predstavnicima Tribunala, postupak bi, sigurno, bio ubrzan.

Puno je rijeci prilikom nasih razgovora u Hagu bilo o slucaju zastite svjedoka, a kao primjer spominjan je slucaj Stipe Mesica, koji je u medijima u Hrvatskoj izlozen brojnim ostrim napadima s namjerom da ga se zastrasi kao svjedoka, ali jos vise zbog toga da se zastrase ostali svjedoci. Jer ako Tribunal nije u stanju jamciti sigurnost takvoj osobi kao sto je Stipe Mesic, posljednji predsjednik SR Jugoslavije, bivsi predsjednik Vlade i predsjednik Sabora RH, kako ce moci jamciti sigurnost i zastitu nekim obicnim gradjanima, koji nezasticeni zive diljem Hrvatske, ili pak negdje u inozemstvu? Stoga je Hrvatski helsinski odbor za ljudska prava, na Mesicevu zamolbu, prikupio relevantne podatke, preveo ih, te zajedno s njim srocio tekst prijave protiv osam osoba, novinara, Vladinih duznosnika i drugih koji su organizirali linc Stipe Mesica, po naputku dobivenome iz Predsjednickih dvora. Jasno je da javnost zanima i tekst toga dokumenta, no on ce joj biti dostupan tek onda kad to odluci sam Mesic, nakon sto cijeli materijal bude dovrsen. Novi slucajevi napada na Milana Levara, ali i pritisci i obradjivanja drugih svjedoka, ne samo s podrucja RH, govore o potrebi da se zastite i svjedoci i dokumenti kako bi Tribunal mogao normalno funkcionirati.

Enigma Rajic

Najvecu medijsku paznju pobudio je dakako intervju kolege Prodanovica u Nacionalu, u kojemu je on tek usput spomenuo kako smo negdje izvan kruga Haskog tribunala doznali o mogucoj ekshumaciji Mate Bobana. Oko njegove smrti isprele su se mnogobrojne price i izrekle najrazlicitije spekulacije, pa drzim normalnim da Sud mora naci nacin da te spekulacije otkloni. Konacno, slicne se spekulacije pojavljuju i uz Ivicu Rajica, tj. spominje se mogucnost da je on plasticnom operacijom promijenio identitet, te da je sklonjen u neku stranu drzavu da bi zametnuo trag goniteljima iz Haskog tribunala. Dakako da ovakva komplicirana operacija nije mogla biti izvedena bez pomoci nekoga u visokim strukturama vlasti; ili pak, moguca operacija njegova prebacivanja u Republiku Srpsku, o cemu takodjer postoje brojne informacije, nije mogla biti izvedena bez suradnje dviju vlasti. Kojih - zna se.

Problem onih koji rade u Haskom tribunalu jest i nova psiholoska situacija u kojoj se nalaze tuzitelji i suci. Naime, u civiliziranom svijetu potpuno je jasno da su i sud i tuziteljstvo instrumenti politike, i to prije svega politike drzave koju moraju stititi od nasrtaja organiziranoga ili individualnog kriminala. Ovdje su se, pak, iskusni tuzitelji i suci nasli u situaciji da protiv sebe imaju i organizirani kriminal, ali i drzavu koja radi protiv tuziteljstva i suda, poistovjecujuci se s potencijalnim kriminalcima, i to ponajprije zato da bi zastitila naredbodavce i glavne organizatore ovakvoga organiziranog kriminala.

Stoga su i prigovori o tome da je ovaj Sud politicki instrument, besmisleni. Svaki je sud - pa tako i ovaj - prije svega politicki instrument. Sud u Hagu utemeljili su Ujedinjeni narodi, a u toj organizaciji sjede, prije svega, predstavnici politike, a ne pravosudnih institucija ili nevladinih organizacija. Ovaj sud doista jest instrument medjunarodne politike koji ima zadacu da "nestasne" gradjane svijeta dovede malo u red kad se puno zaborave.

Sto se tice ljudi koji rade u samom Tribunalu, nas je dojam, nakon razgovora s njima, da se radi o skupini vrhunskih profesionalaca, koji polako i pedantno, na temelju pravila o radu Suda, prikupljaju podatke o mogucim ratnim zlocincima, ili pak o ratnim zlocinima, bez obzira na kojoj su strani pocinjeni. Vlast u Hrvatskoj, i njoj skloni pojedinci, danas, dakako, manipuliraju argumentom da se u zatvoru u Hagu trenutno nalazi najvise Hrvata. Medjutim, pri tome se izbjegava reci da su osobe koje su u okvirima onoga sto se zove haskim sudovanjem, osudjene za ratne zlocine, bilo od samog Suda ili pak od sudova u drugim drzavama koje postuju norme i rad Haskog tribunala, sve samo pripadnici srpskih vojnih ili paravojnih postrojba.

Drzavom na sud

Tocno je da je vecina osoba koje se danas nalaze u Hagu pripadala postrojbama HVO u BiH. Medjutim, valja naglasiti da je Republika Hrvatska - za razliku od Srbije, ili pak onih dijelova Bosne koje kontroliraju Srbi - danas u svim medjunarodnim institucijama, kako onim politickim - od UN do Vijeca Europe - tako i financijskim, sportskim, kulturnim i dr. Srbija je, naprotiv, izopcena "na smetliste civilizacije", ona je izvan svih medjunarodnih institucija, i tamo ce biti tako dugo dok ne prihvati one norme koje je pred sve zemlje svijeta postavila svjetska zajednica. I umjesto da se Hrvatska mjeri kriterijima svjetskosti, da joj mjera bude sto brze i sto intenzivnije priblizavanje zapadnim uljudbenim krugovima, ona se neprekidno usporedjuje sa Srbijom i odredjuje spram nje kao spram svom alter egu. Time se, zapravo, pokazuje da "zakon politickih spojenih posuda" jos uvijek i te kako funkcionira, prije svega u glavama politickih vodja, a, na zalost, i u glavama gradjana.

Konacno, na potezu je Tribunal. Ako je vjerovati dobro upucenima, na redu je "srpski dio kontingenta". I to ne samo bosanskih Srba, nego i Milana Martica, koji je nasao utociste u Banjoj Luci, ali je kao politicki irelevantna i neutjecajna osoba ocito najlaksi plijen za Sforove lovce. Kredibilitet cijele medjunarodne operacije vezane uz Bosnu, ali i sudovanje Haskog tribunala, dolazi u pitanje ako se Karadzic i drustvo nastave slobodno vozikati ispred nosa desetaka tisuca Sforovih vojnika.

No, bez obzira na to sto ce uciniti SFOR i medjunarodna zajednica, Hrvatska se konacno treba sama odrediti prema problemu Haskoga tribunala. Slucaj Bajramovic, sada je to jasno, proizveo je u Hrvatskoj lancanu reakciju, koju bismo mogli nazvati pravom nacionalnom katarzom. Radi se tek o pocetku procesa koji samo ukazuje na to da su svi ljudi ljudi, da je svaki rat rat, da nema svetih i nesvetih naroda, niti izabranih i neizabranih.

Hrvatskom svakodnevno krstare haski istrazitelji, a neodmjerena reagiranja pojedinih vladinih duznosnika, osim pomanjkanja kulture i odgoja, pokazuju i strah od njihova djelovanja. Oni su samo one fermentirajuce gljivice koje nas stalno podsjecaju na nas same. Bilo bi stoga bolje da i hrvatske vlasti, a prije svega mediji i intelektualci, sami fermentiraju taj proces, da to ne bi morali ciniti drugi, izvana. Bude li Hrvatska pokazivala vise sluha za svoje vlastite promasaje, imat ce i bolju perspektivu za vlastitu buducnost.

"Jesenje magle"

U tom smislu hrvatski odmak od vlastite bliske proslosti moguc je jedino prevrednovanjem mnogih polazista koja smo do sada smatrali svetinjom. Nema nedodirljivih istina, i samo iz sumnje pocinje nova spoznaja. Zato je Haski tribunal nametnuo sebe hrvatskoj javnosti kao kriterij odredjivanja prema buducnosti. Kad se razidju magle budalastih tlapnji o Hrvatskoj kao zrtvi medjunarodne zajednice, shvatit cemo da su oni koji su organizirali operaciju "Jesenje magle" tocno znali sto rade, a da je RUTH bila samo izvrsni organ. Tek kad se istina o objema do kraja razgoli, saznat cemo da su osim Pakracke Poljane, Gospica, Siska, Karlovca i drugih poznatih i nepoznatih mjesta, postojali jos i Papuci, Virovitice, Osijeci i druga mjesta, gdje su isti naredbodavci provodili iste akcije s razlicitim ljudima, trudeci se da nasi sugradjani srpske nacionalnosti nestanu u jesenskim maglama. Sada, kad se njihove aveti pojavljuju u hrvatskoj javnosti, jasno je da je zadatak prije svega Hrvata da u svojoj drzavi i u svojoj domovini uzmu u zastitu svoje srpske sugradjane, jer to i njima samima jamci miran zivot u pravnoj i demokratskoj drzavi Hrvatskoj - drzavi ljudskih prava. Bez toga, samo je pitanje vremena kada ce isti ili drugi "jesenji operativci" zakucati na moja, tvoja ili susjedova vrata.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /