subota - ponedeljak,
29. novembar - 1. decembar 1997.

DR SVETOZAR LIVADA, PREDSEDNIK ZAGREBACKOG GRADJANSKOG ODBORA "POVRATAK KUCI" I "IZBEGLICA U DUSI"

Posledice dogovorenog zlocina

Ovaj zlocin pociva na dogovoru i najtragicnije je sto oktroisani mir ide u pravcu ostvarenja ciljeva rata, zbog same cinjenice da bogovi mira koji su nastali od bogova rata medjusobno pregovaraju, po tpisuju sporazume, a nema slobode, kretanja robe, ideja, kapitala i - najtragicnije - nema povratka izbjeglica

Ljiljana Gogic

- Na sve sam se vec navikao, posto imam toliko godina i toliko kumuliranih problema, da mi se ne moze vise dogoditi sto vec nije, kaze dr Svetozar Livada, penzionisani profesor Sveucilista u Zagrebu. Drzeci se teme prve medjunarodne regionalne konferencije "Nevladine organizacije" i izbeglice, na kojoj je ucestvovao kao predsednik zagrebackog Gradjanskog odbora "Povratak kuci" u razgovoru za "Na su Nedeljnu Borbu", samo kaze da se oseca kao izbeglica u dusi, i kao stranac u vlastitoj domovini iako nije izbeglica. Osecanje stranca pratilo ga je u vreme dok je u Hrvatskoj bio predsednik Strank e Jugoslovena, kao Srbin u Hrvatskoj u svojoj sredini nije mogao biti omiljen, a danas, kada se svom svojom energijom bori da se zaustavi etnicko ciscenje na prostoru eks Jugoslavije, opet se ne ukla pa u sliku vlastodrzaca kojima su, prirodno, miliji oni koji ih podrzavaju.

- To je gore nego egzil ili azil jer gledas zlocin u procesu. Ne mozes ga sprijeciti, a vrlo tesko ga mozes lijeciti jer se radi o zlocinu stoljeca, zlocinu pandemicnih razmjera, koji je zahvatio lju de i sve ljudske, takozvane antropogene sadrzaje. I nema izgleda da se iz njega izadje. Jer, bogovi rata postadose, oktroiranjem, bogovi mira. Ali nit' hoce da se mire u dusi, niti se mire sa svojim vlastitim narodom. Stvorili su drzave koje su napale drustvo i jure kastar, hoce titulara i da budu vlasnici zivota i smrti svojih gradjana. Zato oni sklapaju mir, kad ih prisile, a u dusi ratuju sa svima. Svojim sljedbenicima daju materijalna dobra da slijede ostvarivanje ciljeva rata. Svi su ratovi pljackaski i, fakticki, bratoubilacki, ali je ovaj pokazao jedan apsurd. Zasnovan je mitomanski na metodoligiji mrznje drugog etniciteta, ali sa ovom sustinom - ne mrze se drugi etniciteti toliko koliko se vole njihova opljackana dobra. Zato nema milosti u toj mrznji.

Rezimi u Srbiji i Hrvatskoj su jedan drugom nalik, kako kazete, kao jaje jajetu. Da li su takvi "bogovi mira" uopste mogli i zeleli da sve to izbegnu?

- Izmedju ova dva rezima nema nikakve razlike. To se vidi u cinjenici da nema ekonomije rasta, vode rigidnu monetarnu politiku, nema socijalne politike kao drugog pola ekonomskog rasta i razvoja, neg o ima oktroiranja privilegija, nepotizma, oruzja, droga, pravih organiziranih mafija. Ove su drzave policijske drzave, drzave elita vlasti kompradorske zavjere protiv sudbine svojih sunarodnjaka. Pos ljedice toga cemo imati decenijama. Jer, istjeruju se sposobni, jednakom mjerom se progone drugomisleci ili oni koji ne podrzavaju rezim. To je zato sto je kolijevka rezimima ista, dakle, zbog nasled ja, ali i zato sto su to ideoloska drustva, a drugo - jer u strategiji konflikta postoje dogovoreni ciljevi rata. A to nije etnicko ciscenje nego su usmjereni na pomjeranje populacije, sto je, u sust ini, etnobanditizam. Dakle, primjenjuju se sve norme protiv drugog etniciteta na banditski nacin, zbog opce cinjenice da hoce imperijalno povecati svoj prostor - podjelom Bosne. Zbog toga su lansiran e sintagme da Bosna nikad nije bila drzava, da su etniciteti krivo rasporedjeni, da nema suzivota. Ide se tako daleko da se govore antibioloske cinjenice da su jedni najstariji, da su drugi inferiorn i. Ja sam u jednom svom tekstu naveo paradigmatican primjer Tudjmanove teorije, gdje on kaze da je genocid utilitaran kao oblik poboljsanja historije, da bi smanjio i smirio latenciju konflikata. To je apsurd nad apsurdima, jer svi su evropski narodi mjesavina etniciteta, a Amerika se kao mjesavina nacija zbog toga i zove "melting pot". Prema tome, ovaj zlocin pociva na dogovoru i najtragicnije je sto oktroirani mir ide u pravcu ostvarenja ciljeva rata, zbog same cinjenice da bogovi mira koji su nastali od bogova rata medjusobno pregovaraju, potpisuju sporazume, a nema slobode, kretanja rob e, ideja, kapitala i - najtragicnije - nema povratka izbjeglica. Svi podrzavaju nacela humanosti, ljudska prava, spajanje porodica, itd, a u Srbiji zivi desetine hiljada ljudi iz Bosne i Hrvatske koj i ne uzivaju svoja stecena prava, penzije, invalidnine. U hrvatskom zakonodavstvu sam nasao oko 20 zakona koji diskriminiraju druge etnicitete. Na srpske posjede koloniziraju Hrvate, a srpska, odnosn o jugoslovenska vlada ne protestira. Zlocin je dogovoren, zbog toga funkcionira.

Dokle tako?

- Ako je medjunarodna zajednica oktroirala mir on, sam po sebi, ne znaci nista ako se ne ostvare interesi zrtava - da se vrate na svoj posjed i da slobodno i mirno zive. A povratka nema. Jos uvijek v eci broj ljudi bjezi iz etnicki nacetih prostora, nego sto se vraca. Po pravilu se vracaju osamdesetgodisnjaci u pratnji roditelja, da nadju groba. To zovu "povratakom iz humanih razloga"! To je zloc in nad zlocinima u kome ucestvuju svi oni koji protiv toga ne protestiraju. Cutati o tome znaci odobravati. Mnogima se u nas moze postaviti konkretno pitanje, inteligenciji posebno: sto ste ucinili d a do rata ne dodje? U postsocijalistickom razvoju je nastalo 26 zemalja, a nije bilo rata, dok su ovdje sve zemlje nastale kao posljedica rata. Drugo, sto je napravio svaki od nas da cim prije dodje do mira i, trece, sto radi da se ne ostvare ciljevi rata? To su fundamentalna pitanja za svakog gradjanina nekad zajednickog prostora. Dok god na to ne odgovori svaki u sebi, nece biti mira i povratk a izbjeglica.

Suceljavanje zlocinaca i zrtava

Koji je Vas konkretan predlog da se zaustavi ostvarivanje ciljeva rata?

- Medjunarodna organizacija sada treba da sprijeci ostvarivanje ciljeva etnobanditizma. Da bi to realizirala, potrebna je medjunarodna konferencija koja mora imati ovaj sastav: NVO sa prostora koji s u ocisceni, upravljaci, odnosno vladini predstavnici; protjerani, izbjeglice i medjunarodna zajednica, pa da se suoce licem u lice. NVO raspolazu svim cinjenicama krsenja ljudskih, humanitarnih i dru gih oblika prava, krsenja normi, ustava, a medjunarodna zajednica moze onda traziti, ombudsmanima, ciljanim pravnim arbitrazama, da se taj zlocin zaustavi.

U dve drzave slican je i polozaj nevladinih organizacija, kako komentarisete cinjenicu da se i dalje tretiraju kao neprijatelji da im nisu dostupni najuticajniji mediji.

- Ja sam NVO nazvao martirima - zrtvama zrtava, jer su clanovi NVO gotovo nemocni. Vlade ih smatraju neprijateljima, iako su oni u sustini obrazovani, kvalificirani, humanisti, filantropi, spremni na svaku zrtvu. Posto je ova katastrofa inicirana politickim zlocinackim sadrzajem, vladajuce elite sprecavaju u radu sve humanitrane i filantropske NVO, da im ne kvare, optuzuju ih, ne daju im supsidi je, kanale, sprecavaju u radu cak i medjunarodne organizacije, tako da se pokazalo kako je medjunarodna zajednica solidarnija prema nama nego sto smo mi medju sobom. To se moze tocno numericki iskaza ti, po materijalnim sredstvima, po broju organizacija, po institucijama.

Deset Vukovara za tri dana

Kako tumacite da je u ovom ratu bilo vise civilnih nego vojnih zrtava, da su unistena ogromna materijalna dobra?

- Kad je rat poceo sa Istoka, u Vukovaru i okolini, bio je to zlocin bez presedana. Ali, kazemo, to su napravili paradrzavni strukturalni odnosi. Kad se rat vratio sa Zapada, onda su drzave, oponasaj uci paradrzave, multiplicirale zlocin. Tako je, padom Krajine u tri dana napravljeno deset Vukovara, sa istim sadrzajem razaranja, ubijanja, unistavanja stocnog fonda, razaranja stambenog prostora i gospodarskih objekata. U ovom ratu jeste poginulo vise djece i zena nego vojnika, ponajvise staraca, zbog cinjenice sto su osim kanibalizma, primjenjeni svi oblici ubistava koje povijest poznaje, val jda zato sto smo se evolucijski od toga odmakli. Po svojoj okrutnosti, ovaj rat je nadmasio sve nase hajducije. Taj zlocin ni ekonomski, ni socijalno, a narocito moralno nikad necemo moci okajati.

Insistirate na odgovornosti intelektualaca i ulozi gradjanina, a i dalje uglavnom nailazite na cutanje?

- Nasa inteligencija nije se konstituirala kao drustvena grupa iako imamo sjajnih intelektualaca. Inteligencija je izdala svoju sustinu, sustinu profesije, zvanja, zanimanja, jer je vecina u nekim sr edinama asistirala zlocinu ili je cutala. Neki su pobjegli a samo su rijetki, i to je nasa tragedija, javno i spremni pod svaku zrtvu protestirali. Svaki se mora pitati sta je njegov zadatak. U ovom ratu bilo je svih ratnih opcija, zato je rat bio i imperijalan, agresivan, odbrambeni, vjerski, selo protiv gradova, negde grad protiv sela, ali vise selo protiv grada, etnicki, gradjanski. Gradjanin je, naoruzan snajperom, ubijao drugog gradjanina, preko ulice. Sada, kada je vec, kao neki mir, svaki gradjanin pita: sta sam ja to radio, za koga sam ratovao, koji je moj interes? Jer, kada se vrat io, nasao je razbijenu porodicu, unisten dom, onemogucenu njegovu privrednu organizaciju, nemogucnost da putuje, izgubio je prijatelje, rodjake, susjede, skolske drugove, a i dalje se ne pita: sto ne odustanem od takve elite koja je do svega toga dovela? Mi slavimo nase pokojnike koje smo gurnuli u zlocin. Poznajem prostore u kojima je dodjeljeno po 700 odlikovanja. To je manijakalno! Za koju su dbinu!?

Ako ne postavimo pitanje ostvarenja ciljeva rata, generacije o kojima je rijec snose odgovornost za Ovcaru, Srebrenicu, Pakracku poljanu... Jer, zrtve ne mogu da se vrate, one su pod zemljom, one su najblizi rodjaci po sudbini kakva ih je nevine zatekla. Oni koji se ne mogu vratiti u Drvar, Capljinu, Sarajevo, Mostar, Pakrac, Slavonski Brod, Osijek, jesu nasa moralna obaveza. Mi imamo stotine na cina da na to odgovorimo. Imamo zakonsko uporiste u Dejtonskom sporazumu, Aneks 7, u Erdutskom sporazumu, u medjudrzavnim sporazumima, ali iz sredine izgona, iz sredine prijema, ne inzistiraju na pri mjenjenom pravu, nego podrzavaju uzurpativno pravo. Na taj nacin razne struke, profesije, gradjanska javnost, podrzavaju oficijelnu javnost da se ciljevi rata ostvare. To znaci da mi, cutljiva vecina , ucestvujemo u zlocinu. To znaci da nismo sazreli kao gradjani. Svaki je od nas mogao postati izbjeglica. I veliki ucenjak Ajnstajn je bio izbjeglica, Caplin takodjer, kao i desetine drugih najvecih svjetskih umova. Izbjeglica je dostojanstveni covjek kojem je, sticajem okolnosti, oteto sve, i zavicaj, i dostojanstvo i samopostovanje i njemu sada treba pomoc. Tu pomoc mozemo pruziti samo mi koj i nismo izbjeglice, ako ne zelimo da i sami to postanemo ako podrzavamo takve rezime i takvu logiku ponasanja, i u pravu i u moralu. A ovdje se mirno sjedi i sve tece kao da se nista nije dogodilo. K ako mozemo biti tako ravnodusni kad je oko nas masa, toliko golema da je u jednom trenutku svaki sesti gradjanin nekada zajednickog teritorija bio izbjeglica, sada je svaki treci, cvijet iz te strukt ure je otisao u trece zemlje. I reintegracija povratnika ce biti teska, ali neka znaju da ce i asimilacija, bez ostatka, na primjer Srba iz Hrvatske i Bosne, biti bolna i traumaticna, opterecivace as imilante, konkretne ljude, ali i cijelu sredinu. Ukupni kvalitet zivota pada, mi svi cutimo, znaci, i dalje ustrajavamo u ime velikih, patogenih, mitskih ideala. Jedini je nacin da uzurpativne elite vlasti skinemo sa politicke scene, odgovorno i trajno i da razumni narodi obustave klanje naroda. To je jedini nacin.

Obnova trazi mirenje

Vi ste ruralni sociolog, a imali ste priliku da vidite kako nestaju citava sela. Kako ste to doziveli?

- Lepa sela, u ogromnim prostorima, zaista lepo izgorese. Profesionalno, sva su sela moji zavicaji. Imao sam sam priliku da iz helikoptera gledam, to sam cak i snimio, kako sto sela, u istom trenutku , gori. Za mene je to najveca zivotna tragedija, da gledam kako nestaju ogromne materijalne vrijednosti minulih generacija, uz urlike i talambase kasnije odlikovanih zlocinaca. Ja u Hrvatskoj poznaje m brojne konkretne zlocince koji su dosli do parlamenta, dobili rangove, cinove. To vazi i u Srbiji. Taj moralni pad je zgrozio sve oko nas, pored cinjenice sto je medjunarodna zajednica u brojnim do menama asistirala u tome zlocinu. Ali sad, kad smo je pozvali na arbitrazu, i tada ustrajavamo na unistavanju. Najpre se moramo pomiriti medju sobom, a onda ocekivati obnovu.

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /