Izborne dileme pod Goricom i Lovcenom

Za onoga ko kontrolise vladu, moze se reci da vrsi vlast u Republici. Buduci da vlada proizlazi iz sastava parlamenta, pitanje vlasti resice se na parlamentarnim izborima. Predsednik Republike bice m ocan i vazan ako vladina vecina bude istovremeno i njegova, a nemocan i manje vazan ako vlada bude u rukama politickih oponenata

Pise: Srdjan Darmanovic

Veliko uzbudjenje i komesanje na crnogorskoj politickoj sceni, iako primarno proizvedeno odbijanjem Momira Bulatovica i njegove stranke da priznaju rezultat oktobarskih predsjednickih izbora, postepe no se usmjerava svom jedinom realnom izvoru - cinjenici da pitanje vlasti u Republici jos nije razrijeseno i jedinom realnom pravcu za njegovo razresenje - parlamentarnim izborima.

Pitanje vlasti u Republici jos nije razrijeseno, jer prema crnogorskom ustavu, funkcija predsjednika Republike nije srediste vlasti u Crnoj Gori. Ona moze biti srediste moci ukoliko sef drzave kontro lise vladajucu stranku, a ova drzi jednostranacku vladu, kao sto je to npr. bio slucaj tokom sest godina (1990-96) Bulatovicevog predsjednikovanja. Pokazalo se, medjutim, da je i u tom slucaju predsj ednicka funkcija ozbiljno ranjiva ako dodje do poremecaja u vladajucoj stranci, jer moc i na njoj zasnovana vlast nije izvirala iz ustavne snage drzavne funkcije, vec iz fakticke snage partijske funk cije. Sef drzave je bio mocan kao predsjednik partije, a ne kao predsjednik Republike. U situaciji kada je velika i jedinstvena vladajuca partija vec proslost i kada sef drzave ne moze da nadomjesta nedostatak ustavne snage partijskom snagom, realna vlast nalazi se onamo gdje je odredio Ustav, u sredistu izvrsne vlasti - u vladi. Za onoga ko kontrolise vladu, moze se reci da vrsi vlast u Republi ci. Buduci da vlada proizlazi iz sastava parlamenta, pitanje vlasti rijesice se na parlamentarnim izborima. Predsjednik Republike bice mocan i vazan ako vladina vecina bude istovremeno i njegova, a n emocan i manje vazan ako vlada bude u rukama politickih oponenata. U ovoj jednostavnoj formuli sadrzi se otvorenost, neizvjesnost i napetost tekuceg politickog procesa u Crnoj Gori.

U vezi predstojecih parlamentarnih izbora politicki akteri usredsredjeni su na tri glavna pitanja: a) uslovima pod kojima ce se oni odrzati; b) vremenu njihovog odrzavanja; c) rasporedu snaga pred iz bore, odnosno mogucim koalicijama. U pogledu ovih pitanja razliciti akteri imaju uglavnom i razlicite prioritete. Najmanje sporno izgleda pitanje izbornih uslova. Opsta je saglasnost da izbori moraju biti odrzani pod mnogo postenijim uslovima od dosadasnjih, a mnogi od tih uslova su vec potencirani u Sporazumu o minimumu demokratskih principa, potpisanom jos 1. septembra izmedju Vlade i opozicij e i nalaze se u procesu razrade. Dva druga kljucna pitanja bolje odslikavaju uzburkanost tekuceg politickog procesa u Crnoj Gori. Glavne politicke partije odnose se prema njima na sledeci nacin.

Bulatoviceva DPS - zeli izbore sto prije, cak prije maja mjeseca - roka utvrdjenog kao krajnji u pomenutom Sporazumu vlade i opozicije, i na izbore ce, sasvim sigurno, ici sama bez koalicionih partne ra. I jedno i drugo proizlazi iz cinjenice da je iz predsjednickih izbora ona izasla kao pojedinacno najjaca partija u Republici. U parlamentarnim izborima ona vidi sansu da, osvajanjem skupstinske v ecine, preuzme izvrsnu vlast u Republici. Da li je to realno moguce, drugo je pitanje. Jedinstvena DPS, u naponu snage, novembra 1996. osvojila je manje od oko 45 odsto birackog tijela i povoljnim iz bornim sistemom pretvorila ih u apsolutnu vecinu. Tesko je vjerovati da jedan njen dio, makar i veci, moze da dostigne ono isto sto je ranije ucinjeno zajedno. A, ova partija moze vladati samo ako os voji apsolutnu vecinu, jer je njen kljucni problem na crnogorskoj politickoj sceni slaba koaliciona sposobnost (coalitional capabilitdz). Izuzev nekog, za sada nedefinisanog i, po svemu sudeci, nejak og bloka prosprskih partija, tesko ce se naci akter koji bi sa njima formirao vladu. Nije sporno da ova partija moze biti izuzetno jaka opozicija, ali nju cine dugogodisnji nosioci raznih nivoa vlast i i uloga jake opozicije, veoma cijenjena i perspektivna u svim demokratskim zemljama, u njihovim ocima vjerovatno izgleda kao politicki slom.

Djukanoviceva DPS - koleba se oko oba kljucna pitanja. Obavezala se na izbore u maju, a radije bi ih bar malo odlozila; na izbore bi najradije izasla sama, ali se plasi da je to nedovoljno, a pri tom e jos nije jasno kakvu bi koaliciju predvodila. NJeno kolebanje proizlazi iz paradoksalne pozicije nakon predsjednickih izbora. Iako pobjednik ovih izbora, ona je tesko pritisnuta saznanjem da je vec ina nekadasnjeg jedinstvenog DPS-ovskog birackog tijela pripala Bulatovicu i da, iako trenutno vladajuca, ona nije najjaca partija u Republici. NJoj treba vremena kako bi pokusala da oslabi Bulatovic a i ojaca na njegov racun, ali s druge strane obavezuje je izborni rok iz potpisanog Sporazuma, ne smije pokazati da se plasi izbora, a za ocekivati je i da ce Djukanovicevi inostrani sagovornici tra ziti da majski rok bude ispostovan, kako bi definitivno znali sudbinu "reformskog kursa" u Crnoj Gori i zbog cinjenice da se slicne politicke krize u njihovim zemljama resavaju upravo vanrednim izbor ima. Ali, za razliku od Bulatoviceve partije, njena koaliciona sposobnost je velika, sto su vec pokazali predsjednicki izbori. Ukoliko Bulatovic, sam ili uz pomoc nekakvog prosrpskog bloka, ne osvoji apsolutnu vecinu, ova partija nece imati problema da formira koalicionu vladu. NJena glavna dilema je druga - koalicija prije ili poslije izbora? Razumljivo je da bi ona radije "koalirala" nakon izb ora, ali se pribojava rasipanja glasova, propadanja njoj naklonjenih manjih partija i otvaranja vrata Bulatovicu da tom aritmetikom mozda i pobijedi. Parlamentarni izbori za Djukanovicevo krilo DPS s u i za nju politicko biti ili ne biti. Ako ne osvoji skupstinsku vecinu, ironiju njene politicke sudbine ne treba bolje opisivati nego scenom u kojoj novi sef drzave urucuje mandat za sastav vlade sv om prethodniku i ogorcenom protivniku na predsjednickim izborima.

Liberalni savez - nije opterecen izbornim dilemama. Insistira na majskom roku kao krajnjem i na izbore ce ici sam. Zeljna potvrde svoga znacaja, ova partija je i ranije trazila sto skorije izbore, pa je i majski rok prihvatila nevoljno, samo zato da se ne bi opteretila hipotekom razbijanja antibulatovicevskog (tj. antimilosevicevskog) fronta u Crnoj Gori. Lider liberala Slavko Perovic uvjeren je da je nastupio poslednji momenat da njegova partija, ako vec ne moze da pobijedi na izborima, postane faktor bez koga se u Crnoj Gori ne moze sastaviti nijedna vlada. Ako se pretpostavi da LSCG tesk o moze pasti ispod 10 posto podrske birackog tijela, ova racunica ne izgleda nerealno. Upravo zbog toga, Perovic je hladnokrvno porucio Kilibardinim narodnjacima koji su slabili uporedo sa emancipaci jom svoje politike, da za razliku od njih, njega bivsa zajednicka koalicija "Narodna sloga" nije kostala stranke, da LS ima cvrsto i vjerno biracko tijelo i da on vise ne zeli da slepa bilo koga. Ova j surovi zakon politike - vodi racuna prvenstveno o svojim interesima i ne obaziri se na druge osim ako si primoran, isplatice se Perovicu i njegovim liberalima i postaviti ih u srediste formiranja v lasti u Crnoj Gori - ako ih prije toga ne upropasti. Ovo bi se desilo ako Bulatovicu eventualno podje za rukom da osvoji apsolutnu vecinu, i to upravo zbog rascjepkanosti ostalih.

Sa partijama Muslimana i Albanaca (SDA, DS, DUA), zavrsava se krug onih kojima su parlamentarni mandati obezbijedjeni. Ovim partijama je svejedno kada ce biti izbori, a nijesu mnogo zabrinute ni oko koalicija. Ako izborni uslovi iz Sporazuma: Crna Gora - jedna izborna jedinica plus tri obezbijedjena poslanicka mjesta za Albance, ostanu na snazi, ove partije ce jednostavno dobiti svoje, u svakom slucaju. U povoljnom sticaju okolnosti one takodje mogu biti dio buduce vlade.

Za ostale politicke subjekte naredni parlamentarni izbori otvaraju pitanje pukog opstanka. Oni direktno zavise od potencijalnih koalicija, jer su bez njih izgubljeni. Odluka Djukanoviceve DPS o samos talnom ili koalicionom izlasku na izbore rijesice politicku sudbinu Kilibardine Narodne stranke i SDP-a, dok ce od mogucnosti ili nemogucnosti izgradnje nekog koalicionog prosrpskog bloka zavisiti st a ce se desiti sa drugom, Bojovicevom NS.

Ovako izgleda crnogorska politicka scena u ovom momentu, u jeku politickih borbi oko postizanja sto povoljnijih uslova i startnih pozicija za parlamentarne izbore. Naravno, do maja mjeseca, kada ce s e oni najvjerovatnije odrzati, sto-sta se moze izmijeniti.