INTERVJU: RANKO JOVOVIC O POLITICI, PESNISTVU I CESTITKAMA

Ranko Jovovic, pjesnik i glavni i odgovorni urednik "Stvaranja", napustio je Predsjednistvo Udruzenja knjizevnika Crne Gore zato sto je, u njegovom odsustvu, cestitalo predsjednicku pobjedu Milu Djuk anovicu. On je u tome prepoznao poltronstvo i nemoralnost. U razgovoru za "Nasu Borbu" Jovovic kaze:

- Saopstenje Predsjednistva je kruna poltronerije, kad se zna da u pripremnom periodu, u predizbornoj kampanji, citave falange beogradskih i crnogorsko-srbijanskih intelektualaca i glumaca, sto preko TV Crne Gore koja je nezaboravno obrukala sve cega se dotakla, sto po trgovima crnogorskim, a uz pomoc demokratske opozicije Crne Gore - ostrasceno, moze se reci amoralno sipala crnu mast i glib na dojucerasnjeg predsjednika partije na vlasti i aktuelnog predsjednika, protivnickog kandidata za mjesto predsjednika. Sve da je kampanja bila normalna, bez totalne pristrasnosti crnogorskih medija, s ve da se demokratski radilo i prije i za vrijeme i poslije izbora - Predsjednistvo nema taj moralni integritet i snagu da u ime UKCG, a kao "glava" tog Udruzenja, potrci sa cestitkom. Svaki moze od n as poltronisati, ali u svoje ime.

Isto bih ovako reagovao, da je kampanja i cestitka obrnuta.

Cestitka Djukanovicu je zvucala kurtoazno i cini se bez kvalifikativa kakve ste joj Vi uputili. Zar predsjednik Crne Gore nije i predsjednik crnogorskih knjizevnika ili i tu treba traziti dodatne podjele?

- Opet kazem: jesu Crnogorci prednjacili u cestitkama raznim vlastima sve do 1945, mada su ih mnogi ti kojima su cestitali drzali za ovce i topovsku hranu. Najbolji je tu primjer njihov nepismeni uci telj, pokojni Broz, ali, ni njemu, ta nasa knjizevnicka organizacija, ma koliko ga ljubila, nije, koliko se sjecam, upucivala ovakve poruke-cestitke.

Sto se mene tice, ja sam uvijek bio protiv podjela. Ja se trudim i u ovom razgovoru, da ni jednu grancicu-suvarak ne bacim na vatru koja bi, ne daj Boze, raspirivala podjele.

Politika je uspjela da podijeli i knjizevnike u Crnoj Gori. Kako komentarisete tu cinjenicu?

- Duga je to prica. To je pocelo, pocinjalo u ono vrijeme prije ove "demokratske" nase sudbine. Istina, sa raspadom Jugoslavije raspalo se skoro sve. U stvari, raspali su se ljudi. Nema danas covjeka koji nije u ritama, kao kod Markesa, tumaraju, svaki sa svojom mrtvom zvijezdom u mrtvom srcu. Razbuktali smo se po nacionalnoj, vjerskoj, ludackoj i slicnoj osnovi. Neki su ostali vjerni starim vri jednostima, neki bi dusu prodali za evropske krpe. Interesantno je da su bivsi komunisti danas: separatisti, evropejci i antimarksisti, a mi neki, koji nijesmo mirisali na komunizam - mi smo nesto ka o Njegoseva djeca vaspitavani na tradiciji, ali i na Bodleru i Bibliji. Tako, da ja danas lakse dozivljavam ostatke komunizma u Jugoslaviji i Crnoj Gori, nego oni koji su to bili. Ja i danas postujem one "romanticare komunizma" koji su bili zrtve te svoje romantike.

Mnogi pisci su preoptereceni nacionalnom temom. Sta u stvaralastvu znaci ta nacionalna dimenzija, ako je umjetnost sveobuhvatna i univerzalna?

- Ah, to nacionalno. To je ono za sta nas "progone" postmodernisti i mondijalisti. Njegos je nacionalan, srpski pjesnik. Homer je grcki. Sekspir engleski. Dostojevski ruski... Valjda, ono sto misli D ostojevski, misle Rusi, ruska je dusa i udes. Ono sto misli Njegos, misle Srbi, najtragicniji medju njima Crnogorci. Ono sto je pisao Bodler jeste sinteza genijalnog Parizanina, tog pariskog duha, al i ta univerzalnost se dotakla jednog Francuza. Sad, ono sto je govorila ova genijalna gospoda, ovi plemici duha to je govor cijelog covjecanstva.

Bozidar I. Milicic