Petar Ladjevic, portparol Srpskog demokratskog foruma u Hrvatskoj o stanju i perspektivi srpskohrvatskih odnosa

Bilo je pokusaja da se pregovorima nesto ucini, ali zahvaljujuci neiskrenosti obe strane, ponekad masovnoj histeriji i medijskom ratu

Dragan Banjac

Petar Ladjevic, profesor filozofije i sociologije jos od studentskih dana aktivan je na polju ljudskih prava, a donekle se bavio i politikom. Krajem sedamdesetih nasao se u grupi onih koji su, kako u Beogradu tako i Zagrebu i Ljubaljani, potpisali brojne zahteve vezane za progon na osnovu verbalnog delikta ("peticionaska inteligencija"), bio je jedan od pokretaca prve peticije zbog krsenja prava Albanaca i potpisnik svih drugih slicnih akata, zajedno sa recimo Vesnom Pesic, Nebojsom Popovom i drugima u Beogradu i istomisljenicima u Zagrebu i Ljubljani. Jedan je od osnivaca UJDI-a (clan Izvr snog odbora), Lige socijaldemokrata Hrvatske, a bio je i medju osnivacima Srpskog demokratskog foruma u Hrvatskoj, ciji je portparol i sekretar.

Srpski demokratski forum formiran je 13. jula 1991. godine u Pakracu, a medju osnivacima su bili profesor dr Jovan Raskovic, dr Milorad Pupovac, dr Svetozar Livada, dr Slobodan Uzelac, Dusan Starevic , Veljko Dzakula i drugi, s ciljem da se "na sve politicke nacine pokusa zaustaviti rat i da se tezi uspostavljanju trajnog sporazumijevanja izmedju srpskog i hrvatskog naroda u RH". Bilo je to vreme velikog razlaza u gledanju na buducnost Hrvatske i Jugoslavije, o cemu je Ladjevic najpre govorio ovih dana prilikom posete Beogradu.

- Moze se reci da je kakvom-takvom demokratizacijom u Jugoslaviji nacionalno pitanje, koje je dugo gurano pod tepih, izaslo na povrsinu. Tako se medju inim pitanjima naslo i pitanje Srba u Hrvatskoj, koje je imalo visestruki znacaj. To posebno zbog toga sto su odnosi izmedju Srba i Hrvata bili odnosi na kojima se, zapravo, temeljila ta zajednica. Pojavom visestranacja dolazi do jedne stvari koja je za neke bila vrlo ocekivana, a za neke neocekivana - da stranacka artikulacija novonastalih stranaka postaje u stvari artikulacija nacionalnih interesa kroz novostvorene politicke grupacije. Sind rom nacionalnog stranackog organiziranja nisu izbjegli niti Srbi, niti Hrvati i nacionalne politike progovaraju kroz razlicite nacionalne stranke, a stranke drugacijih opcija padaju na marginu. ovo p odsjecanje ne dotice uzroke zbog cega se to desilo vec samo konstatira cinjenice iz kojih uveliko proizilaze sva buduca dogadjanja.

Srpsko se pitanje potenciralo koliko i hrvatsko?

- U najkracem, pobjeda Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) 1990. godine, ali i zahvaljujuci sveukupnoj situaciji u Jugoslaviji i Hrvatskoj srpsko pitanje postaje dominantno u Hrvatskoj, a odnosi izm edju dva naroda se zaostravaju. Kao na traci pocinju se smjenjivati razliciti politicki dogadjaji - izbacivanje Srba iz Ustava RH, prve masovne demonstracije Srba, incident u hrvatskom Saboru, prve b arikade... U svim tim dogadjanjima prevladavao je emocionalno-politicki naboj, a manje racionalno politicko rasudjivanje za rjesenje problema. I upravo zato grupa intelektualaca okupila se oko projek ta kasnije poznat kao SDF i krenula sa idejom "trajnog mira prije pocetka rata".

Ipak, nije bilo jedinstva i na startu su se pojavila dva potpuno suprotna gledanja na resenje srpskog pitanja u Hrvatskoj?

- Nazalost protivnici opcije koju je zastupao SDF postojali su i na jednoj i na drugoj strani. Pogotovo je to interesantno u slucaju Srba u Hrvatskoj. Pojavile su se dvije politicke opcije. Jedni sa teznjom za teritorijalizacijom, a drugi sa teznjom za pregovaranjem i vodjenjem brige o cjelini srpskog naroda u Hrvatskoj. Kao sto je poznato Srbi su u Hrvatskoj u pojedinim dijelovima cinili vecinu , ali su svojim vecim dijelom bili disperzirani po urbanim sredinama. Forum je od samog svog pocetka inzistirao na povezivanju i zajednickom rjesenju problema, ali je oruzani sukob sprijecio da takov a opcija prodje.

Je li za to, mozda, kriva dugo mocna Srpska demokratska stranka?

- Po odlasku profesora Raskovica iz njenog vodjstva, u SDS prevladava struja koja misli da je kljuc rjesenja srpskohrvatskog spora - sila. Nazalost, pristalice takove metode postojale su i na hrvatsk oj strani, sto je uticalo na mirno razrijesenje problema.

Pregovora sa Hrvatskom je, ipak, bilo a neki akteri tvrde da je hrvatska nova vlast nudila i vise od - u pocetku trazene - kulturne autonomije. Kako Vam sada izgleda to vreme?

- Bilo je pokusaja da se razgovorima nesto postigne, ali nazalost to ni u jednom trenutku nije uspjelo. Kako zahvaljujuci neiskrenosti obje strane tako i zahvaljujuci nadolazecem raspadu zajednice, p onekad obostrano masovnoj histeriji, ali i tada vec uspostavljenom medijskom ratu koji je zapoceo jos prije nego su krenuli oruzani sukobi. Izbijanjem rata situacija se radikalizira jos vise i to na obje strane. Dolazi veoma brzo do progona Hrvata iz dijelova Hrvatske pod srpskom kontrolom i takodjer i do progona Srba koji su zivjeli na teritoriji pod kontrolom nove hrvatske vlasti. To je vrijem e kada se SDF fakticki profilira u ono sto danas jeste - organizacija za zastitu ljudskih prava i to ne ikskluzivno prava Srba u Hrvatskoj nego svih gradjana kojima su ta prava uskracena.

Kada se govori o sporazumima akcenat se stavlja na Z-4, koji je po misljenju mnogih najbolji. Ipak, nije prihvacen?

- Problem autonomije Srba u Hrvatskoj bio je prisutan citavo vrijeme od otvaranja srpskog pitanja. Cak je i SDF preko svojih predstavnika na Haskoj konferenciji donio jedan prijedlog koji u mnogo ce mu predstavlja nacrt za srpsku autonomiju, kako politicku tako i kulturnu. Cini mi se da je jedno od rjesenja srpskog pitanja u Hrvatskoj, u stvari najbolje rjesenje, bila uspostava autonomije. Nazal ost otpori na tom konceptu bili su veliki. Od neprihvatanja od strane rukovodstva Krajine do hrvatskog odbacivanja takvog plana, a neprihvatanje je rezultiralo srpskom tragedijom.

A da je Z-4 prihvacen?

- Uvijek je lako biti pametan poslije izlaska iz suda. Ali obostrano prihvacanje "plana o autonomiji" sasvim sigurno je moglo sprijeciti nasilno iseljavanje Srba iz Hrvatske, odnosno iseljavanje uopc e.

Sta Srbi danas cine?

- Gledano iz srpske perspektive danas kljucna je stvar da Hrvatska postane demokratska pravna drzava. Srbi trenutno stoje pred tri glavna problema - povratkom izbjeglica, pravnom (ne)sigurnoscu i izg radnjom svojih institucija u Hrvatskoj koje ce moci artikulirati najrazlicitije srpske interese. Pogotovo sto se u ovom trenutku svojim bivsim kucama vraca veoma mali broj gradjana Hrvatske koji su z emlju napustili u toku rata. Stupanj sigurnosti jos uvijek nije zadovoljavajuci, iako je situacija osjetno bolja nego sto je bila neposredno poslije vojnih akcija. Inace, Srbi koji sada zive u Hrvats koj cine mnogo na izgradnji svojih kulturnih (SKD "Prosvjeta") i politickih institucija, poput Srpskog nacionalnog vijeca (SNV), krovnog tijela koje je objedinilo vecinu srpskih organizacija od Dubro vnika, preko Istre, Zagreba, Osijeka do istocne Slavonije. Ako govorimo o ljudskim pravima i njihovom krsenju ona se u Hrvatskoj najvise manifestiraju u fizickom nasilju, unistavanju imovine, uskraci vanju prava na povratak, nerijesenom statusu povratnika, nevracanje kuca i stanova. Tu je nekorektno ponasanje upravnih i sudskih organa u predmetima gdje se zahtijeva ostvarivanje razlicitih gradjan skih prava, kao na primjer primitak u hrvatsko drzavljanstvo, ostvarivanje mirovina (penzija), socijalne pomoci, zdravstvene zastite i slicno. Za sve to SDF ima najrazlicitije primjere, a navescu sam o neke. Jedan aktivista Foruma sa Banije prije tri mjeseca zaustavljen je od dvojice ljudi i nakon sto je odgovorio kako se zove rasjekli su mu kosulju nozem ("skakavcem"), oboren je na zemlju i izud aran uz psovanje cetnicke majke i prijetnju da ce biti mrtav ako ga jos jednom vide na hrvatskom tlu. Srbima se ubacuju bombe u dvorista, miniraju im se kuce u slucaju da se cuje da se zele vratiti. Primjera je zaista mnogo.

Uskracivanje prava na povratak se cini najbolnijim?

- Ima mnogo slucajeva da se to ljudima ne dozvoljava iako imaju sve uvjete po propisima RH. Recimo bracni par se zeli vratiti i supruga dobije sve dokumente, a suprug ne. Ili slucaj gdje je zahtjev p odnesen jos prije godinu dana i jos nije rijesen. Mnogi problemi proistjecu i iz zakonske regulative gdje postoje za povratnike cesto nepremostive prepreke. Na primjer u jednom lickom selu porodica s e vratila pocetkom jula ove godine, prijavili su se regionalnom Uredu za izbjeglice u Zagrebu (gdje su bili smjesteni kod kcerke) i ne mogu podnijeti zahtjev za mirovinu jer bez potvrde o planu povra tka ne mogu dobiti potvrdu o boravistu i potvrdu da se protiv njih ne vodi i nije pokrenut istrazni postupak.

Kako stoji sa (raznim) optuznicama?

- To je posebno pitanje jer se ne zna broj niti na koje je osobe primijenjen Zakon o oprostu, kao sto se ne zna ni broj onih koji su pravomocno osudjeni u odsustvu, sto je takodjer prepreka povratku. Desava se da po povratku ljudi pozivaju na razlicite (informativne) razgovore u policijske uprave gdje tek dobivaju informaciju da se protiv njih vodi postupak. Sve to izaziva dodatne strahove kod o nih koji bi se htjeli vratiti. Svi ovi primjeri govore da je stanje ljudskih prava jos uvijek lose, iako trend opadanja najgrubljeg krsenja moze biti mali pomak koji treba da pospjesi povratak izbjeg lica. Situacija naravno nije ista u svim dijelovima. Niti su oblici krsenja isti. U velikim gradovima samom logikom stvari stupanj je manji pogotovo u odnosu na podrucja pogodjena vojnim operacijama. SDF se upravo trudi da razvija svoje mreze podruznica za pravnu pomoc kako bi sto vise gradjana ostvarilo svoja prava i uspostavilo normalan dijalog i povjerenje.

Jugoslaviju, cija se krivica i u slucaju hrvatskih Srba ne moze zaobici, ne spominjete?

- Nije problem optuziti Srbiju, Jugoslaviju, Milosevica. Ali to nije dovoljno, spisak je duzi i treba sve nabrojati i neka to urade zaduzeni za to. Ono sto bih istakao je OHRABRENJE, koje je stiglo n akon uspostave diplomatskih odnosa izmedju Srbije i Hrvatske. To ce u mnogome pomoci uspostavi povjerenja i pomirenja medju narodima, ali isto tako to znaci da je to moguce ostvariti jedino demokrats kim putem i garancijom da ce drzave doista primjenjivati postovanje ljudskih prava i pravnu drzavu. Samo demokratski ustrojene drzave mogu svim svojim gradjanima omoguciti normalnu egzistenciju. Prav a manjina ostvariva su samo u demokraciji i manjine moraju biti zajednicka briga, a ne moneta za potkusurivanje. Jer sve ostalo ne rijesava problem dugorocno vec ga vraca nazad. Kako je bilo svima je poznato.