NEVOLJE ZVANICNE PODGORICE SA ZVANICNIM BEOGRADOM

Nema odjeka na zahteve za smenu saveznih ministara odbrane i pravde, Bulatovica i Knezevica, koji su najrevnosnije pretili da ce obracun sa “djukanovicevcima" biti zestok i u maniru tradicionalne crnogorske borbe protiv neprijatelja

Ponekad se stice utisak da u Crnoj Gori ne bi imalo o cemu da se prica da nije problema na relaciji Podgorica-Beograd, ali onaj zvanicno savezni Beograd, od kojeg zavisi crnogorsko danas i sjutra. Jos se i ne nacne rjesavanje jednog, a stvori se mnostvo drugih problema, pa se kuburacije Crne Gore sa saveznom drzavom otezu u nedogled.

Taman kad se pomislilo da je predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milosevic shvatio da Vrhovni savjet odbrane postoji nezavisno od toga da je predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic ili Milo Djukanovic, ispostavilo se da je to i te kako vazno, i da od najavljene sjednice VSO nema nista ili, preciznije, da je odgodjena.

Odgadja se i zahtjev crnogorske vlade, upucen onoj saveznoj, da pokrene inicijativu oko rjesavanja granicnih problema sa Hrvatskom na Prevlaci putem medjunarodne arbitraze. Neizvjesno je hoce li biti vajde od crnogorskog insistiranja oko izmjene rezima viza, kako bi turisti mogli da lako stizu i u Crnu Goru i u Srbiju. Nema znakova da bi savezni premijer mogao uslisiti zahtjeve iz Podgorice da razrijesi dvojicu svojih ministara Crnogoraca Pavla Bulatovica, ministra odbrane i Zorana Knezevica, ministra pravde. U Podgorici imaju razumijevanja za poziciju dr Radoja Kontica, ali traze da i on razumije njih. I tako redom.

Marovicev optimizam

Ako se i moze protumaciti da Milosevic nije vise mogao da odugovlaci sa zakazivanjem sjednice VSO, pa, dakle, i sa prihvatanjem cinjenice da je Milo Djukanovic postao predsjednik Crne Gore, sve su prilike da predsjednika savezne drzave i dalje veoma zalosti ta cinjenica i da se sa njom nece lako pomiriti. Odgadjanje vec zakazane sjednice VSO, cak i pod pretpostavkom da je predsjednik Milosevic (kako je negdje nagovijesteno) dobio grip, samo je jos jedan signal da ratne sjekire nijesu zakopane i da Milosevic nece uciniti nista sto bi olaksalo Djukanovicevu poziciju i vladavinu.

Bulatovic (ali Pavle) uzvraca udarac

Kada smo crnogorskog premijera Filipa Vujanovica, na konferenciji za stampu zamolili da prokomentarise slucaj smenjivanja pomenutog gospodina Ivanovica, on nije zelio da kaze ista konkretnije od toga da je protivnik smjenjivanja ljudi samo zbog toga sto imaju drugacija politicka uvjerenja.

U odmjeravanju snaga izmedju Podgorice i Beograda, ispada sasvim ocigledno da je Podgorica ta koja se trudi, ali nema moci da trud i realizuje. Ni drugoj strani ne polazi bas sve za rukom, ali ona ima tu prednost sto povlaci vecinu konaca. I ne samo to, nego bi htela i vise, a to je i da svoju moc ozvanici kroz unitarizaciju. Na bauk unitarizacije ovih dana je ponovo upozorio Svetozar Marovic, predsjednik crnogorskog parlamenta i potpredsjednik DPS CG, pridruzujuci Vuka Draskovica, predsjednika SPO, odranije prepoznatim unitaristima Slobodanu Milosevicu, Vojislavu Seselju i Momiru Bulatovicu. Nevolja bi, dakle, trebalo da bude i u tome sto Milosevic dobija nove saveznike.

D. Vukovic