Crna Gora i kosovski problem

Juzna republika je zivotno vezana za resavanje kosovskog problema. Ona ima sav moralni i politicki kredibilitet da kontrolise razgovore na koje obavezuje Kontakt grupa, cak da arbitrira u njima

Dragoljub Vukovic

Krajem osamdesetih godina Crna Gora je burno odreagovala na Milosevicevu strategiju “ljuta trava na ljutu ranu" prema Kosovu, i ukljucila se u njenu realizaciju. Sada, kada rezim u Srbiji tu strategiju ponovo napadno reaktivira pod izgovorom obracuna sa albanskim terorizmom, u Crnoj Gori nema ranije zajapurenosti ni kod onih (Bulatovicevi “populosocijalisti") koji podrzavaju akcije srbijanske policije na Kosovu i koji ponavljaju refren, srocen u Beogradu, da je “kosovsko pitanje iskljucivo unutrasnja stvar i ustavna nadleznost Srbije i Jugoslavije". Nema mitinga solidarnosti sa kosovskim Srbima i Crnogorcima, niti se prijeti dobrovoljackim odredima za odbranu “svete srpske zemlje", ali ima mitinga solidarnosti (u Ulcinju) crnogorskih Albanaca sa svojim sunarodnicima na Kosovu. Promjena je, dakle, ocigledna, mada ne treba predvidjati da u Crnoj Gori ima jos dosta onih koji bi dali svoju, a jos vise onih koji bi dali tudju glavu za “najskuplju srpsku rec", a da i ne razmisle do cega bi to dovelo.

Od kada je poceo da se pravi otklon od Slobodana Milosevica i njegovog politickog nasljedja, i prema problemu Kosova je crnogorska vlast zauzela bitno drugaciji stav od zvanicnog Beograda. To je bio jasan znak da vise nece biti lako pridobiti Crnu Goru za rjesenja koja ce znaciti nastavak represije i aparthejda prema kosovskim Albancima, a ponovno guranje prsta u oko medjunarodnoj zajednici.

U svojoj specijalnoj izjavi o Kosovu, koja, u bitnome, ne odrazava samo stavove Demokratske partije socijalista, predsjednik Crne Gore Milo Djukanovic je bio nedvosmislen u stavu da “iskljucivo policijsko sredjivanje stanja na Kosovu mora biti zamijenjeno dijalogom, i to dijalogom na vrhu - izmedju predsjednika Srbije i albanskih lidera sa Kosova, odmah i bez prethodnih uslova". Kod predsjednika Crne Gore nema dileme da se “mora bez predrasuda i rezervi izaci u susret onome sto je realna potreba svih stanovnika Kosova, pa i tamosnje albanske vecine", kao sto mu je sasvim jasno da je Kosovo “ne samo danas, vec od mnogo ranije i internacionalni problem".

“Opste je poznato da je sredjivanje stanja na Kosovu, prvi, ne i jedini, uslov za uklanjanje spoljnog zida sankcija za SRJ, dakle, oni koji su potpisali u ime SRJ sporazum u Dejtonu vec su tada, nema nikakve sumnje, problem Kosova stavili u nadleznost medjunarodne zajednice. A da ne govorimo o tome da pogorsavanje bezbjednosne situacije, poput one kakvu imamo danas na Kosovu, samo po sebi privlaci paznju medjunarodnih organizacija. O tome vise nego ubjedljivo svjedoci i jucerasnje saopstenje Kontakt grupe", kazao je predsjednik Djukanovic u svojoj izjavi, podvlaceci da “pitanje polozaja albanske manjine odavno nije ekskluzivni problem Srbije i Jugoslavije", i da je “albansko pitanje par ekselans regionalno, i cak, evropsko pitanje".

U trenutku novog zaostravanja kosovskog problema zvanicna Crna Gora je, dakle, nacisto s tim da se on mora rjesavati na nacin koji ce biti prihvatljiv za SAD i Evropu, jer svaki drugi i kratkorocno i dugorocno moze da bude jedino u korist vlastite stete. Nacisto je, medjutim, i s tim da nema mehanizme i moc da prinudi srbijansku vlast na drugaciju logiku i pristup, i da je ono sto je iz Podgorice moze uciniti ograniceno na apel, upozorenje i sugestiju. Uostalom, kao i u vezi bilo kojeg drugog problema koji je zajednicki, a sto neminovno izaziva tjeskobu i frustracije. Crnoj Gori cak ne moze biti ni to da se na inicijativu njenog predsjednika odrzi sjednica Vrhovnog savjeta odbrane, na kojoj bi, sto je nuzno u ovakvoj situaciji, o bezbjedonosnom aspektu problemu Kosova morali razmijeniti misljenja najodgovornijih ljudi u zajednickoj drzavi. Rezim u Beogradu i na taj nacin nastoji da Crnu Goru, cija mu se vlast ne dopada, dodatno gurne u poziciju onoga ko se ne pita o vaznim stvarima.

Kako se postaviti u odnosu na takvo stanje stvari, i da li je moguce da Crna Gora sebe dovede u aktivniju poziciju kada je rjesavanje problema Kosova u pitanju? Dr Novak Kilibarda, ciji su “narodnjaci" partneri u aktuelnoj izvrsnoj vlasti, misli da je Crna Gora upravo na potezu, “znacajnijem nego ikada od stvaranja nove Jugoslavije" i da samo spremnost na njegovo povlacenje moze predsjednika Djukanovica i njegove socijaliste da istinski predstavi kao ljude koji su se “razvjencali" od Milosevica.

“Crna Gora je zivotno vezana za rjesavanje kosovskog problema. Ona ima sav moralni i politicki kredibilitet da kontrolise razgovore na koje obavezuje Kontakt grupa, precizinije da arbitrira u tim razgovorima", kazao je prije par dana dr Kilibarda, najavljujuci da ce njegova Narodna stranka zahtijevati vanrednu sjednicu Crnogorskog parlamenta i ponuditi rezoluciju u kojoj ce biti izlozen predlog rjesenja za “kosovsku dramu".

Kako Crnoj Gori predstoje prijevremeni parlamentarni izbori, na kojima ce ozbiljnije nego na predsjednickim biti testirana uvjerljivost i snaga reformskog zaokreta, od onoga sto se bude desavalo na Kosovu, i u vezi sa njim, umnogome ce zavisi ishod izbora. Ukoliko se, pod medjunarodnim pritiskom i prijetnjama, vlast u Srbiji prizove pameti i svoju strategiju rjesavanja albanskog prebaciti na siri kolosijek politickog dijaloga i kompromisa, onda bi to moralo da ide u prilog Djukanovicu i onima koji, na ovaj ili onaj nacin, drze njegovu stranu u Crnoj Gori. To ne znaci da i obrnuto ponasanje srbijanskog rezima ne moze proreformskim snagama u manjoj clanici federacije ici u prilog, pa makar samo strah od novih pogibija bio razlog za opamecivanje ljudi.