Dr Novak Kilibarda, predsednik Narodne stranke

I pored svega uslovi za izbornu kampanju postoje. Bulatovicev dolazak na celo Savezne vlade samo nastavlja jacu skripu skalamerije kojoj se smeje citav svet. Vojni obveznici u Crnoj Gori duzni su da svoje obaveze usaglase sa interesima Crne Gore. Narodna stranka neguje civilizovano srpstvo u Crnoj Gori

Bozidar I. Milicic

Predsjednik Narodne stranke dr Novak Kilibarda smatra da su “uz sve pratece greske, uslovi za izbornu kampanju povoljni". U razgovoru za “Nasu Borbu" on konstatuje da prijavljene stranke i koalicije imaju ravnopravan tretman u glasilima, da “policijsko obezbjedjenje zadovoljava". Pritom, naglasava lider NS, “izbornoj retorici Bulatoviceve partije, seseljevskim reklamacijama i kalimerskom kmecanju stranaka koje cine petu kolonu Slobodana Milosevica, jednostavno ne treba vjerovati".

Predlozili ste da regruti iz Crne Gore ne primaju vojne pozive sve dok Milo Djukanovic ne bude pozvan na sjednicu Vrhovnog vojnog savjeta. Sta to konkretno znaci?

- Ne samo regruti no i drugi vojni obveznici kojima ovih dana stizu pozivi. Taj predlog motivisao sam potrebom da se natjera predsjednik SRJ da obavlja duznost na koju ga Ustav obavezuje. Dok je g. Bulatovic bio predsjednik Crne Gore Milosevic je zakazivao sjednice vojnih savjeta uocljivo cesto, a otkako je g. Djukanovic pobijedio na izborima, nikad nije zakazao sjednicu Savjeta. Taj svoj postupak usmjerio je u korist Bulatovica.

Naime, ako zakaze sjednicu Vojnog savjeta, doci ce na tu sjednicu Djukanovic, sto bi Bulatovicev glasac porazno dozivio. Milosevic je Bulatovica naucio da ne prizna Djukanovicev izbor, a glasac se nada da ce Slobodan ostati kao siroka ledja Bulatovicu. Ako bi Djukanovic otisao na sjednicu Savjeta, Bulatovicu bi se osulo biracko tijelo do kriticnog nivoa. Prema tome, moj predlog je sasvim osnovan. Milosevica jednostavno treba natjerati da sazove Vojni savjet. Dakle, nijesam ja pozvao vojne obveznike u Crnoj Gori na dezerterstvo nego sam ih upoznao da moraju postovati predsjednika CG i Crnu Goru i da su duzni da svoju vojnu obavezu usaglase prvenstveno sa interesima Crne Gore. Razumije se da nijesam toliko naivan da vjerujem da ce moj predlog izmijeniti volju S. Milosevica kome “zakon lezi u topuzu". On ce i dalje raditi zapoceti posao na razbijanju i ovo malo Jugoslavije sto je jos ostalo, odnosi Srbije i Crne Gore tancace i hladiti se. No, ipak se treba nadati u demokratske snage Srbije da ce krenuti putem koji je trasiran u CG. Valjda je jaca volja gradjana CG i Srbije da zive u zajednickoj drzavi od volje jednog autarkicnog predsjednika. Uostalom, volja naroda ima kalendarsku prednost.

Sta mislite da li je izbor Momira Bulatovica za saveznog premijera pocetak raspada zajednicke drzave CG i Srbije?

- Izborom M. Bulatovica za saveznog premijera g. Milosevic je postigao nekoliko ciljeva. Kao covjek inata i prkosa prema svakome od koga misli da je jaci, on sad uziva sto je ponizio Crnu Goru. Svoju poslusnu sjenku, g. Bulatovica, spasio je od krivicnog gonjenja koje mu je bilo za vratom kao pucisti koji je 14. januara 1998. udario na ustavni poredak Crne Gore. Milosevica nije briga sto covjeka koji se krivicno goni ne moze predloziti za premijera. Ostvario je svoj najznacajniji cilj: pasivnog poslusnika Kontica zamijenio je aktivnim poslusnikom. Rijecju, Kontic je izgleda ostao pasivan 14. januara, a Bulatovic se nece pitati sta je od interesa za Crnu Goru i SRJ, nego sta naredjuje Milosevic. Ima g. Milosevic i jedan, rekao bih, sporedan cilj. Mozda je on vec umoran od opsteg uvjerenja da je prigrabio sve ingerencije koje saveznom premijeru pripadaju. On ce zato nekih puta povjeravati Bulatovicu poneki poslicak kojim ce se Bulatovic ponositi da je pravi premijer, a Milosevic ce ukazivati prstom na svoga potrcka kao pravog premijera.

Vi to nazivate Milosevicevim pozoristem sjenki.

- To Milosevicevo pozoriste sjenki, bilo bi, medjutim, smijesno kad ne bi bilo ne samo zalosno nego i opasno. Bulatovic tokom ove izborne kampanje javno obecava revansizam ako njegova partija pobijedi na izborima. Posto njegova partija odista nece pobijediti, on ce kao premijer kome Milosevic povjerava poslove nastojati da taj obecani revansizam sprovede. Kao sto je odavno poznato, psihicke dimenzije u poslu politicara, posebno kod politicara kojima emocija nadvladava racio, mogu poprimiti naglasenu ulogu. A tek sta ce raditi ministri tipa Zorana Knezevica kad se razigraju u komociji Bulatoviceva predsjednika! Prema tome, samo pametna, dostojanstvena i hrabra politika crnogorske izvrsne, parlamentarne i sudske vlasti, kao i g. Djukanovica, mogu sacuvati Crnu Goru od svega onoga sto je Bulatovic spreman da ucini.

Neki politicki analiticari smatraju da se ponavlja 1918. godina. Da li dijelite njihovo misljenje?

- Ne dijelim, tu su ogromne razlike. Ishitrenom odlukom podgoricke skupstine 1918. detronizovan je kralj Nikola, pobjednik Vucjeg Dola kome su velike sile priznale na Berlinskom kongresu samostalnost Crne Gore i kraljevsku krunu 1910. godine. To je naljutilo ne mali broj Crnogoraca i doslo je do nemira i krvavih obracuna u Crnoj Gori. Uz to, Italija je sve preduzimala da Crna Gora izadje iz novostvorene drzave pod krunom Karadjordjevica.

Sada je, medjutim, sasvim druga situacija. Nijedna velika sila nije zainteresovana da se srusi SRJ, a Slobodan Milosevic nema autoritet kralja Petra I i princa Aleksandra koji su imali 1918. godine. Posebno je znacajna cinjenica sto reformski put Crne Gore podrzava srpska gradjanska svijest, koja se iskazala tokom pretproslogodisnjih tromjesecnih demonstracija u svim velikim srpskim gradovima. Svi najugledniji gradjanski intelektualci Srbije danas pozdravljaju vjersku i nacionalnu toleranciju u Crnoj Gori i reformski put Crne Gore. Prema tome, iza diktature Milosevica i poltronstva Bulatovica sto svojom sustinom urusava drzavnu zajednicu Crne Gore i Srbije ne stoji niko, a iza demokratskih snaga stoji doslovno citav svijet. Doduse, ako bi se drzavna agonija koja je na djelu produzila u nedogled razlaz Crne Gore i Srbije bio bi neminovan.

Kako komentarisete nastup veceg broja srpskih nacionalnih stranaka na ovim izborima i kako se to odrazava na izborno tijelo Narodne stranke?

- Sve te stranke koje pominjete napravljene su od otpadnika Narodne stranke. Svi vjerski i nacionalno netolerantni ljudi napustili su NS i, po prirodi stvari, normalno se ocekivalo da ce se oni ujediniti kako bi postigli bar jedan poslanicki mandat. Medjutim, opet po prirodi stvari, takvi se ne mogu ujediniti. Treba imati sposobnost za politicku koncepciju, a ako nemate nista drugo osim vucju glad za afirmacijom i mrznju prema drugim vjerama i nacijama, vi dakle nemate ni jedan uslov za vodjenje normalne politike. Oni su svi optuzivali Novaka Kilibardu da je glavna smetnja za ujedinjenje srpskih stranaka. Sada napadaju istog Kilibardu da je antisrbin, a oni i dalje ne mogu da se ujedine. Oni siromasi ne znaju da bez zdrave logike nema ni uspjesne politike. No, srpske stranke koje su se i na proslim izborima oprobale opet imaju neke reflekse koji su za postovanje, dok najnovija nazovi stranka koja je formirana kao peta kolona Slobodana Milosevica ne zasluzuje ni ozbiljan osvrt. Dobro je sto ce oni poslije 31. maja nestati, uozbiljice se politicka scena Crne Gore. Narodna stranka koja je otvorena za sve vjere i nacije ostace da zapazeno participira u politickom zivotu CG i SRJ kao politicka partija koja njeguje civilizovano srpstvo u Crnoj Gori. Ono srpstvo koje treba da traje u harmoniji s Crnom Gorom i crnogorskom nacijom, srpstvo koje sebe ne moze zamisliti bez vjerske i nacionalne tolerancije u gradjanskoj CG i SRJ.

Vas bivsi koalicioni partner iz “Narodne sloge" Slavko Perovic samostalno ide na izbore?

- Gospodin Perovic je vec godinama uspjesno dokazivao da Zapad nije opasan i da je Crnoj Gori mjesto u Evropi i demokratiji. Posebno je uspjesno naglasavao istinu da mediteranski sloj CG znaci njenu prirodnu kopcu s Evropom. Plasim se da je moj uvazeni kolega dosao u direktan sukob sa svojim evropskim uvjerenjem. Naime, kada je ta Evropa i ta Amerika, bolje reci citav demokratski Zapad, pruzio ruku demokratskom putu CG, g. Perovic ne pravi razliku izmedju tog puta, koji simbolizuje g. Djukanovic, i puta mraka, unitarizma i nazatka koji predstavlja g. Bulatovic. Jednom rijecju, nejasna mi je politika g. Perovica. No, to je ipak stvar Liberalnog saveza kao znacajne stranke u Crnoj Gori.