utorak, 19. maj 1998.

Pisma

Srbi na Istoku

“Hocemo li i dalje da propadamo", “Nasa Borba", 7. maj 1998.

Rijec Dobrice Cosica na skupu u Sremskim Karlovcima, posvecenom zivotu i djelu dr Jovana Raskovica, bas kao i besjeda akademika Matije Beckovica prilikom dodjele Njegoseve nagrade na Cetinju, nesumnjivo su razmisljanja koja nece ostati bez odjeka u srpskom narodu. Nadajmo se konstruktivnog. A sto se tice onih koji evo vec osmu deceniju ovog vijeka rade o glavi citavom jednom narodu - srpskom, od njih osim uvreda i omalovazavanja ne treba nista drugo ocekivati. Tako nas uci istorija i nase sopstveno iskustvo.

Govorili su i ranije o srpskom narodu i mnogi drugi jednako tako pozvani ljudi, svaki na svoj nacin i svojim djelom: od Sime Matavulja, preko Jovana Ducica do Nikole Tesle. Svi su oni ostavili i nama, ali i nasoj djeci, dio onoga sto Srbe cini Srbima. Jer pored srpske zemlje, naroda i interesa, postoji i nas srpski identitet. Zbog toga nas ne vole ni veliki, ni njihovi slugani. Ipak, to nije razlog da racionalno i uporno ne branimo svoj srpski narod, nacionalni interes i identitet. I u takvoj borbi se napreduje i ne izdaje.

Srbi se svog srpskog niti trebaju, niti hoce, niti mogu odreci. Barem ne svi. Barem ne oni koji smisao zivota ne traze iskljucivo u materijalnoj, nego i u duhovnoj slobodi. Jer bez ove dvije slobode nema napretka i zdravlja, ni pojedincu, ni ni narodu. Bez obzira na fasizam, bez obira na hrvatsku i muslimansku ustasiju ne treba zaboraviti da istorija ne nudi puno primjera naroda koji su fizicki satrveni - ponajvise nudi primjere naroda koji su duhovno porazeni i nestali.Kao i pojedinci uostalom.

Tacno je da je jedan dio srpskog naroda ostao na ledini, ili se trudi po svijetu. Tacno je da je dio naroda u materijalnoj i duhovnoj krizi; nema samopostovanja i samopouzdanja, trazi vodju - oca nacije, trazi ideologiju koja ce ga izvesti iz krize kao iz nekog ruznog sna. Skriva sopstvene i kolektivne greske, zablude, necinjenje, ili sto je jos gore - “nasadjivanje" drugih Srba od Srba. I toga je u ovom ratu bilo, i to previse.

Tacno je da nas iz neprijateljskog zagrljaja velikih moze spasiti samo nasa borba za opstanak i pamet. Iz krize naroda - samo narod uz pomoc pojedinaca koji imaju dara i zdravog uspjeha. Takve tek treba stvoriti, ili ohrabriti. Ali i sa njima, darovitim, valja pljunuti u sake i zavrnuti rukave pa uraditi i poneki posao od kojeg ce barem dvojici, trojici biti bolje i ljepse. Koliko da se pocnemo medjusobno vise cijeniti i postovati. U suprutnom spas cemo traziti od pogresnih, od onih koji sene pred strancima zarad sumnjive pomoci, otrovnih kredita i kolonijalnih investicija.

Nesavrsenosti i defekti u nasoj svijesti ne mogu se prevazici na ideoloskoj ravni. Toliko kritikovani socijalizam (i socijaldemokratiju) gajili su i gaje i mnogi drugi, pa nisu dozivjeli ovo sto se nama desava. Vjerovatno su nasli bolju mjeru. Americki korporativni model drustva i pored reklame i pritiska, pa i priznanja za mnoga dostignuca u sferi tehnologije i nauke, nije proizveo vjeru u perspektivu cak ni na Zapadu. Zasto bi amerikanizacija bila vise po nasoj mjeri?

Odgovore za sutra necemo naci ni u polemici a kamoli u medjusobnom pljuvanju jucerasnjih cetnika i partizana, odnosno njihovog “podmlatka". To su teme za vojni muzej, koje se moraju prodiskutovati mirnije i ozbiljnije, uz argumente i podatke o pobjedama i porazima, kao sto prilici vojnicima. Sticajem istorijskih okolnosti nase naivnosti naratovali smo se uglavnom u svom dvoristu, manje u komsijskom. Iz poraza se 50 godina kasnije ne moze napraviti pobjeda ali moze dosta nauciti. Samo ta i takva diskusija ima smisla, sve ostalo je tuzno i ruzno.

Na kraju i o necem sto se pored solidarnosti, odmjerenosti i pameti, moze smatrati jednako vaznim za srpski narod s obzirom na prilike u kojima zivi. Nama je najvise zla nanijela ona filozofija koju nam je jedan uvazeni akademik iz Srbije objasnio citirajuci (njegovu) majku: “Jeb’lo te veslo koje te preko Drine preveslalo". Odnosno ona koju nam je prezentirala jedna poznata beogradska kriticarka u svom pismu NIN- u, 1991, protestujuci protiv “balvana" u Krajini rijecima: “ ...Ja vec godinama ljetujem kod svojih prijatelja u Porecu. Sad ne mogu da se vidim sa mojim prijateljima. Molim Vas uklonite te balvane..." I stvarno su nas uklonili. Tamo nas vise nema.

Jovan Barbar

Sidnej, Australija

Basta nije maslinjak

“Tesno mi otvsjudu", “Nasa Borba", 15. april 1998.

S malim zakasnjenjem zelim da primetim da akademik Matija Beckovic jos uvek ne zna ime maslinovog vrta u kome je Hristos proveo poslednje casove.

U besedi pri dobijanju Njegoseve nagrade, Beckovic je, koliko ja znam, po drugi put (prvi put pozdravljajuci pisce na jednom oktobarskom skupu). GETSIMANSKI maslinjak pogresno naziva GESTIMANSKOM bastom.

Poznato mi je da akademik Beckovic, veliki ljubitelj jezika, nije uspeo da savlada nijedan strani jezik. Svejedno, mislim da bi bar one strane toponime kojima se tako rado sluzi morao nauciti da pravilno izgovara.

Blaz Knezevic

Novi Beograd

Otkricemo tajnu

“Dve Jugoslavije", “Nasa Borba", 13.maj 1998.

U Vasem cenjenom listu procitali smo sa velikim interesovanjem clanak o sistemu Fldz and Fone koji je instaliran u nasim avionima i na najmodernijem Airbus A320. Zaista delimo sa Vama cudjenje da je u telefonskom imeniku i uputstvu za koriscenje pozivni znak za Jugoslaviju naveden dva puta, jednom pod Yugoslavia i ponovo pod Serbia & Montenegro.

Ovaj sistem je instaliran u nasim avionima od strane kompanije AIRCOM, i njihov znak se nalazi na ovom imeniku i uputstvu. Oni su “provider" ovog sistema u nasim avionima. Odmah smo preduzeli odgovarajuce korake da razjasnimo ovu situaciju sa njima.

Zelimo da Vas uverimo da cemo u interesu nasih dugogodisnjih vernih putnika iz Jugoslavije, jer u junu 1999. godine slavimo pola veka letenja za Beograd na redovnoj liniji sa Cirihom, i zbog informisanosti Vasih citalaca, saznati u cemu je tajna dvojnog navodjenja brojeva.

Za Swissair

Franz X. Kohiross

Beograd

Ima i drugih anketa

“Autohtoni crnogorski inat na ispitu", “Nasa Borba", 16-17. maj 1998.

Tekst Vaseg komentatora Milicica se ne oslanja na fakta vec je zbir proizvoljnih konstatacija donesenih uz zanemarivanje rezultata ankete o kojoj se govori. Po toj anketi DPS-a, Srpska narodna stranka je treca sa 8,9 odsto glasova, sto je gospodina Milicica, ocigledno opredijeljenog, uznemirilo pa SNS stavlja u istu grupu sa marginalnim strankama medju kojima ima i onih koje su “maslo" vlasti. Srpska narodna radikalna stranka kao primjer, a ni stranka Acima Visnjica nije iz druge kuhinje. Ton komentara nam je, ovdje u Podgorici, dobro poznat sa drzavne televizije, koju vec duze vremena ne prati skoro polovina stanovnistva, pa g. Milicica mozete da zamolite da pocne da svoje ocjene temlji na iole stvarnim podacima, makar mu se ti podaci ne svidjali.

Sama cinjenica da se anketa SNP-a pominje u ironicnom tonu, dok se anketa DPS-a tretira kao jedina relevantna, govori koliko se bira izvor informacija. DPS-u, naime, ne odgovara jak Liberalni savez jer bi u podjeli vlasti sa DPS-om trazio previse. Stoga, ta anketa je potpuno lisena svakog osnova u stvarnom stanju stvari i sluzi kao predizborna propaganda.

Miroslav Vlahovic

Podgorica

NE STRAJKUJE SE GLADJU SAMO U KRAGUJEVCU

Umreti pred vratima vlade

Obavestavamo vas da Darko Zupan strajkuje vec 54. dan ispred zgrade slovenacke vlade u Ljubljani. Iako je u medjuvremenu poceo da prima lekarsku pomoc, slovenacka vlada nije ucinila nista posebno da bi Zupanu bila vracena bespravno oduzeta imovina. Vlada Slovenije je izasla sa neprihvatljivom ponudom, prema kojoj Zupan mora da se odrekne citave svoje imovine kako bi mu pripao samo jedan njen deo. Iako je svesna ozbiljnosti njegovog zdravstvenog stanja zbog strajka gladju, vlada je pocela da ga ucenjuje. To sto su mu ponudili je neprihvatljivo i znaci da su mu ostavljene samo dve mogucnosti: da potpise neodgovarajuci dokument ili da umre pred vratima zgrade vlade. Ova vrsta zloupotrebe zdravstvenog stanja strajkaca je sporna, ne samo u moralnom, vec i u zakonskom smislu. Ucenjivanje nekoga da se odrekne velikog dela svoje imovine kako bi sacuvao sopstveni zivot ne bi smelo da postoji ni u jednoj pravnoj drzavi, a to Slovenija definitivno nije.

Adolf Storman

Republikanci Slovenije

Ljubljana

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1995 - 1998 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /