Slavko Perovic, politicki lider Liberalnog saveza Crne Gore

Ovo je u neku ruku istorijski trenutak, njegova istoricnost merice se prema izbornom rezultatu liberala. Tragicnom sudbinom, pred nasim ocima desava se smrtonosni poljubac komunizma i etnickog nacionalizam. Zbog toga je ovu Jugoslaviju nemoguce reformisati

Bozidar I. Milicic

Kako komentarisete dosadasnju predizbornu kampanju i dosta stijesnjenu poziciju liberala izmedju koalicije Mila Djukanovica, s jedne, i SNP Momira Bulatovica, s druge strane?

- Prisustvujemo nastavku brutalnih medjusobnih optuzivanja grupacija Bulatovica i Djukanovica. Izmedju njih je stvoren zid mrznje ravan onome koji na Kosovu postoji izmedju ondasnjih Srba i Albanaca. Vrlo je opasno sto i jedan i drugi rade na homogenizaciji vlastitih struktura, dozivljavajuci ove izbore kao bitku na zivot i smrt. Ocigledno znaju sve jedni o drugima i ocigledno je da prave stvari jos nijesu iznesene pred oci javnosti. Obojica se koriste milosevicevskim metodama u borbi jednih protiv drugih, tu pomaka nema. U svemu tome nasa pozicija nije, kako kazete tijesna, vec vrlo siroka, a zapravo precizna, porucujemo - ne morate se u svemu slagati sa LSCG, ali dajte nam glas da ih ucinimo marginalcima na crnogorskoj politickoj sceni. I mi cemo te glasove dobiti.

Da li ste zadovoljni uslovima u kojima se vodi predizborna kampanja?

- U izvjesnom smislu jesmo. Osjecamo se poput onog Bosanca koji je sazuo pretijesne cipele i odahnuo - joj meraka. Te cipele, zapravo okove, na noge su nam stavili Bulatovic, Marovic i Djukanovic. Uspjeli smo da se oslobodimo, lakse disemo, ali smo i dalje u tamnici. Tu je umjesto Labudoviceve sada Coviceva i Rakoceviceva televizija koja nam cjenovnicki odredjuje 400.000 DEM za TV prostor politickog marketinga, sto je znatno iznad kompletnog iznosa koji od drzave treba da dobijemo za vodjenje kompletne kampanje. Izvjestaji s nasih skupova su korektni, ali sto to znaci u odnosu na cinjenicu da su oni, protivno pravilima i protivno zakonu, na TV ekranima od zraka do mraka. Sada je to obicni agitprop. Sve je tako i na Bulatovicevoj strani. Ali, cini mi se da to narod vise i ne gleda, da se nikada manje paznje nije obracalo na njihove rijeci. To dokazuje panican nastup njihovih dousnika koji imaju sve manje publike. Nama se ovoga puta barikade nece postavljati. Naprotiv, mnogi s barikada glasace za one koji su ih postavljali.

Sta mislite koliko pojacana spoljnopoliticka aktivnost predsjednika Djukanovica moze uticati na izborni rezultat?

- Mislim da to nece ostaviti nikakvog utiska na ovdasnje biracko tijelo. Naprotiv, jedan njegov dio ce takvu aktivnost Djukanovica shvatiti kao potvrdu Bulatoviceve teze da je to prodaja interesa Jugoslavije, Srbije ili ne znam koga. I nije to cudo, jer su svih ovih godina Bulatovic, Djukanovic i Marovic izradjivali takve stereotipe kod gradjana Crne Gore. Sjecam se koliko su nas o jadu zabavljali zbog cinjenice da smo sve vrijeme rata, i uprkos njemu i uprkos njima, ocajnicki odrzavali vezu sa svijetom. Sjecam se njihovih kanonada zajednickih optuzbi kako smo miljenici Zapada i kako Crnu Goru i Srbiju mrzi citavi svijet. Sjecam se njihovih manipulatorskih zanovijetanja o nepravednim sankcijama. Sjecam se kako se ta rijec godinama nije htjela prevesti na naski, nije se htjelo saopstiti naski da se radi o kaznama medjunarodne zajednice, jer se kaznjava onaj ko je kriv. Tek je sada ta rijec prevedena. Tek sada se prevodi cuveno etnicko ciscenje na genocid, odnosno na fizicko istrebljenje citavog naroda. I jos mnogo toga. Mozda ce slicne aktivnosti na nekim buducim izborima dati pozitivan rezultat, ali su one danas potpuno nerazgovjetne za narodno antibirokratsko tkivo. Bez obzira na cinjenicu da su sve ove brojne predsjednicke aktivnosti osmisljene kao znacajan segment Djukanoviceve izborne kampanje, cime nam se nanosi steta, mi ih podrzavamo.

Bulatovic i Djukanovic insistiraju na ocuvanju Jugoslavije. U cemu je razlika izmedju njihovih pogleda na zajednicku drzavu sa Srbijom?

- Ako bismo njihove politicke opcije depersonalizovali, uocilo bi se da izmedju njih nema sustinskih protivurjecnosti. Analizirajmo politicku scenu Srbije. Uocicemo Milosevica kao Janusa. Njegovo drugo lice je g. Seselj. Ovdje imamo g. Djukanovica. NJegovo drugo lice je g. Bulatovic. Da ostavimo po strani g. Marovica radi lakseg zbrajanja. Ova je cetvorka uradila sve, da citiram Milosevica: zakonito i nezakonilo, statutarno i vanstatutarno da se ona Jugoslavija srusi. Ona Jugoslavija nije srusena da bi se spasili Srbi. Krajinska tragedija i odnos prema njoj je corpus delicti u tom smislu. Ona Jugoslavija je srusena da bi se sacuvao komunisticki sistem cak i po tu stravicnu cijenu i, rekao bih, nasuprot sili zemljine teze - cinjenice da je prethodno srusen Berlinski zid i cinjenice da je i Rusija odustala od komunizma. Komunizam je sistem strahovitih privilegija, strahotne neodgovorne moci. Posljednje njegovo pribjeziste jeste etnicki nacionalizam. Ova skracena Jugoslavija pociva na takvom sistemu. Ona je njegov garant i cuvar. I nije danas vazno da li je simbol tog sistema umjesto Titove ili Dolanceve petokrake Miloseviceva zvijezda koju sjajno crta Koraks, ili je to Seseljeva kokarda.

Eto, nakon oktobra 1917, tragicnom sudbinom, zavrsni smrtonosni poljubac komunizma i etnickog nacionalizam desava se pred nasim ocima. Ko to ne vidi, taj ne vidi nista. Ova Jugoslavija je genijalna, umjesto Rubikove Miloseviceva kocka. Dakle, Milosevic i Seselj vicu - spasavaju Kosovo, a njihova sustinska poruka jeste: ne diraj sistem! Bulatovic vice - ne damo Jugoslaviju, ginucemo za Kosovo, a sustinska poruka jeste: ne diraj sistem! Djukanovic vice - branimo se svim sredstvima od Milosevica i Bulatovica, oni ugrozavaju Crnu Goru, a sustinska poruka jeste: ne diraj sistem, vec ga osvoji! Jer samo tim sistemom, zasnovanim na svim mogucim neustavnim i nestatutarnim i nezakonitim radnjama, te stalnom proizvodnjom sto veceg broja neprijatelja, ova Jugoslavija opstaje, sprecavajuci Srbiju da zapjeva "Boze pravde", a Crnu Goru "Oj svijetla majska zoro", pa da onda ljudski saradjuju. Zbog toga je ovu Jugoslaviju nemoguce reformisati. A Srbija i Crna Gora ce ponovo da izgube dragocjeno vrijeme, a mozda i da konacno odu do vraga.

Pomenuli ste Kosovo. Sta mislite kako ovaj problem treba rjesavati?

- Iskreno - nemam pojma. Znam da se mora pregovarati i pregovarati, pa kazem - podrzavamo svaki dogovor koji se postigne na relaciji Beograd - Pristina - medjunarodna zajednica.

Racuna se da niko nece dobiti apsolutnu vecinu na ovim izborima i da ce morati praviti koaliciju s liberalima. Razmisljate li vec o uslovima za takav savez. Da li u nekom slucaju moze doci do koalicije sa SNP-om?

- Zbog svega sto sam rekao, najvjerovatnija je koalicija SNP-DPS, jer one porucuju - sustinski ne mijenjati sistem! Reforme zapravo znace odluku politicke oligarhije da se sistem preradi zbog naraslih tenzija koje sam generira, ne ulazeci u njegovu sustinu. Jedino mi, liberali, imamo namjeru da se manemo corava posla i da radikalno raskinemo s ovim sistemom, da ga odlozimo u politicki ekoloski otpad, da ga duboko, duboko zakopamo, a mozda i postavimo i straze s glogovim kolcima. Ha, ha, ha...