IZBORNE PO(R)UKE

Pise: Gojko Beric

Svijet

Vjeciti politicar Djulio Andreoti, koji je na ovaj ili onaj nacin cetrdeset godina vladao Italijom, tvrdi da vlast preziru samo oni koji je nikada nisu imali. Zbog toga nije daleko od istine da je svaka vlast, ako joj se to dopusti, spremna da prije potopi vlastitu drzavu nego sebe. Kad je konkretno rijec o Bosni i Hercegovini, njena trodjelna vlast funkcionise tako da to vec lici na lakrdiju. Uprkos tome, ne postoje nikakve sanse da joj se oduzme mandat, niti da se ona sama promijeni. Treba mijenjati narod koji ju je izabrao. To mislim sasvim ozbiljno.

Na sastanku sa predsjednicima opstinskih odbora SDA, odrzanom pocetkom maja u Sarajevu, Alija Izetbegovic je nagovijestio izvjesne promjene u buducoj kadrovskoj strategiji ove stranke. Izetbegovic se usprotivio vladavini nepotizma, konstatujuci kako bi kandidovanje ljudi koji su iz bilo kojeg razloga izgubili povjerenje javnosti nanijelo stetu izbornim rezultatima i ugledu najvece bosnjacke stranke. Uvijek je dobro da se greske i propusti uoce i isprave, iako neke stete mogu biti nepopravljive. Ali, isto tako je vazno konstatovati da je ljude koji su se kompromitovali u javnosti - kandidovala SDA. Ko stiti "mangupe iz nasih redova". Ko sprecava da se ratni profiteri izvedu pred sud, a uzurpatori tudjih stanova istjeraju iz njih i pristojno kazne. Cijim stranackim zastavicama kite svoje skupe automobile prononsirani sarajevski kriminalci, koji su po prirodi stvari u sukobu sa svakim zakonom.

Sto se tice Izetbegovicevog misljenja kako mu se cini "da narod zasluzuje bolju vlast nego sto smo mi", ne bih se slozio sa takvim altruizmom. Narod uvijek ima vlast kakvu zasluzuje. Bosanski Srbi zive u najvecoj ekonomskoj bijedi u posljednjih pedeset godina, ali su ih njihove nacionalisticke vodje uvjerile da je rat bio jedina prava stvar. Kad bi sutra medjunarodna zajednica dozvolila Karadzicu da se ponovo kandiduje za predsjednika Republike Srpske, oni bi opet listom glasali za njega.

Bilo je prirodno ocekivati da Hrvati iz bosanske Posavine, koji spadaju medju najvece zrtve ovog rata, na proslim izborima okrenu ledja stranci koja ih je zrtvovala i prodala ugovorom sklopljenim izmedju Milosevica i Tudjmana. Ali iako unesreceni i razbacani od zapadne Hercegovine i dalmatinskih otoka do Istre, oni su opet glasali za HDZ. Treba li onda zaliti bilo koji narod koji tako tvrdoglavo skace sebi u stomak?

Da je u nasem bliskom komsiluku mentalna higijena nesto bolja, racionalan pristup zivotu bi i u Bosni imao vise izgleda. Ali i lijevo i desno od Bosne vlada tezak kolektivni mamurluk za koji ne postoji odgovarajuci rasol. Komentarisuci posljednje izbore u Velikoj Britaniji, kolumnistica zagrebackog "Vjesnika", poznata po boljsevickoj odbrani Tudjmanovog hrvatstva, mrtva-hladna zakljucuje kako Britanija stagnira i propada, dok "Hrvatska vec nekoliko godina vrlo jasno vidi svoj cilj i sigurno putuje prema njemu". Ali kad je rijec o politickoj zrelosti Hrvata i Britanaca, tu razlike nema. Jer, kako veli doticna dama, "ono sto je svakako podudarno u Hrvatskoj i Britaniji, jeste zrelost birackog tijela, koje je visoke politicke svijesti, visoke politicke aktivnosti..."

Vise panegirika Tudjmanovom rezimu i vise budalastina u tako malo rijeci nije lako naci. A zapravo je sve mnogo jasnije i jednostavnije u interpretaciji Ive Milasa, cuvara hrvatskog drzavnog pecata, cija originalna teorija glasi: "Mi jesmo za demokraciju, ali vlast treba da ima HDZ".

Populisticki pokreti na prostoru bivse Jugoslavije okupili su seljake, radnike i penzionere, tradicionalno najkonzervativnije slojeve svakog drustva. Oslonac Milosevicevog rezima su glasovi seljacke Srbije. Balkan voli diktatore i autoritarne rezime. Nove populisticke vodje osvojile su vlast na prvim visestranackim izborima, a zatim su pomocu vlasti pobjedjivale na sljedecim. Milosevicu je to poslo pet puta zaredom. Pet uzastopnih pobjeda nad vlastitim narodom previse je za svakoga, osim za Milosevica. Ali kad se bolje razmisli, zar je ovaj diktator tome kriv? Ako narod tako hoce, zasto bi se Milosevic protivio njegovoj zelji.

Takve narode je lako pobjedjivati. Vazno je samo pobijediti ih prvi put. A ni to nije bogzna kakav podvig.