DA LI JE CRNA GORA STVORILA PREDUSLOVE ZA KONTROLU TAJNE POLICIJE?

Zakonom je propisano da ovim savjetom rukovodi predsjednik Republike, a da clanovi budu: predsjednik Skupstine RCG, predsjednik Vlade RCG, predsjednik Vrhovnog suda i predsjednik parlamentarnog Odbora za kontrolu rada SDB

Sta je motiv: Vukasin Maras

Posljednjih dana Crna Gora je dobila dva tijela posredstvom kojih bi Sluzba drzavne bezbjednosti trebalo da bude podvrgnuta politickoj kontroli. Prvo je crnogorski parlament usvojio Zakon o savjetu za bezbjednost, kojim je predvidjeno formiranje drzavnog tijela - savjeta, koje treba da “razmatra pitanja drzavne bezbjednosti i globalno uskladjuje i usmjerava poslove drzavne bezbjednosti". Zakonom je propisano da ovim savjetom rukovodi predsjednik Republike, a da clanovi budu: predsjednik Skupstine RCG, predsjednik Vlade RCG, predsjednik Vrhovnog suda i predsjednik parlamentarnog Odbora za kontrolu rada SDB. Ovaj odbor je drugo tijelo koje treba da kontrolise Sluzbu drzavne bezbjednosti. Bice formirano na osnovu odluke parlamenta, koju su, nakon usaglasavanja razlicitih predloga, ponudila cetiri poslanika iz kluba “Narodne sloge" i dva iz kluba DPS.

Formiranje parlamentarnog radnog tijela koje bi kontrolisalo rad tajne policije stara je ideja crnogorske parlamentarne opozicije. Prvo je Liberalni savez pokusao da “nagovori" vladajucu partiju da je Crnoj Gori tako nesto neophodno, a onda je to htjela i Narodna stranka. Oba puta su u DPS odmahivali rukom, nalazeci predlozima razne mane - od ustavne neutemeljenosti do onih manje vaznih. Nijednom nije pokazana volja da se ideja realizuje i zajednicki poradi na iznalazenju rjesenja.

Za razliku od parlamentarnog tijela za kontrolu SDB, ideja o formiranju savjeta za bezbjednost pri predsjedniku Republike potekla je od rukovodstva vladajuce Demokratske partije socijalista ili, preciznije receno, od onog dijela rukovodstva koje se u aktuelnom sukobu stavilo na stranu predsjednika partije, Momira Bulatovica. Predsjednikovo nepovjerenje u sadasnjeg sefa SDB, Vukasina Marasa, koje je ispoljeno kroz ozbiljne optuzbe na njegov racun i zahtjev za njegovu smjenu, bilo je neposredan povod za trazenje nacina da Bulatovic uspostavi neku vrstu nadzora nad radom ovog dijela Ministarstva unutrasnjih poslova.

Vec prilikom prve verzije predloga zakona o savjetu za bezbjednost bilo je jasno da njegovi zvanicni autori (inace pripadnici Bulatoviceve struje u partiji), poslanici Zoran Zizic i Srdja Bozovic, plediraju za to da predsjednik Crne Gore uspostavi prilicno cvrstu kontrolu nad Sluzbom drzavne bezbjednosti. No, na vrijeme je shvaceno da je to isuvise direktan izazov premijeru Djukanovicu i njegovoj struji u partiji, pa je stvar razvodnjena do stepena koji je, u tom momentu, bio prihvatljiv i za jedne i za druge. Ne, ipak, i za parlamentarnu opoziciju, koja je “truli kompromis" zavadjenih struja u DPS okvalifikovala kao udar na ustavni poredak. Opozicija je savjet za bezbjednost okarakterisala kao “paradrzavni organ", a njegovo konstituisanje kao necuven presedan da se predsjedniku Republike daju ovlascenja koja mu, po Ustavu Crne Gore, ne pripadaju. Iz poslanickog kluba “Narodne sloge" vec je najavljeno da ce od Ustavnog suda Crne Gore zahtijevati pokretanje postupka ocjene ustavnosti Zakona o savjetu za bezbjednost.

Ukoliko predsjednik Bulatovic sam ne vrati pomenuti zakon parlamentu na doradu, sto je tesko ocekivati, ostaje da se saceka sta ce uraditi Ustavni sud kada mu stigne najavljeni zahtjev “Narodne sloge".

Upozoravajuci na to da ce primjena Zakona o savjetu za bezbjednost “izazvati ozbiljne ’nesporazume’ u odnosima", te da ce ga “medjunarodne institucije, vjerovatno, smatrati kao akt koji koci demokratski proces kod nas", profesor Ljubo Sekulic profesor Pravnog fakulteta u Podgorici istice da taj Zakon nema uporiste u Ustavu iz sljedecih razloga: “Clan 12. tacka 1. Ustava, na koji se predlagaci pozivaju, predvidja da se Zakonom, u skladu sa Ustavom, uredjuje “nacin ostvarivanja sloboda i prava ako je to neophodno za njihovo ostvarivanje". Ovaj zakon ni jednom svojom odredbom ne utvrdjuje nacin ostvarivanja slobode i prava koji se ostvaruju na osnovu Ustava, a ona su sadrzana u 63 clana Ustava Crne Gore. Prema tome, Zakon nije u funkciji ove ustavne norme."

“Drugi osnov za donosenje ovog zakona sadrzan je u tacki 4. clana 12. Ustava, koji predvidja da se zakonom uredjuju i “druga pitanja od interesa za republiku". Medju brojnim pitanjima od interesa za republiku je i pitanje bezbjednosti drzave, i po pretpostavci predmet je zakonskog regulisanja. Medjutim, ovdje se gubi iz vida da je interes Republike o pitanjima bezbjednosti i odbrane integrisan sa interesom savezne drzave i utvrdjen kao njena ustavna nadleznost, navodi, pored ostalog, profesor Sekulic.

Vrijeme i aktuelni politicki kontekst u kome je crnogorska vlast (bolje reci jedan njen dio) pokazala interes za kontrolu policije, narocito njene Sluzbe drzavne bezbjednosti, ukazuju na prave motive. Briga za ljudska prava i slobode je istaknuta u prvi plan, ali se ona lako prepoznaje kao paravan. Sustina je u tome da jedna struja u vlasti zeli da uspostavi kontrolu nad “tajnom policijom" kao vaznom polugom moci ili da, makar, onemoguci drugu struju da svoju trenutnu moc u potpunosti i nekontrolisano koristi. Ako su, dakle, politicki motivi jasni, ostaje jedino da se vidi kakvu ce korist iz ovog sukoba unutar vladajuce partije izvuci gradjani, drustvo u cjelini i demokratija. Od spornog Savjeta za bezbjednost ne moze se, u tom smislu, nista posebno ocekivati. Kada je rijec o parlamentarnom Odboru za kontrolu SDB, stvar stoji drugacije. Njegovim formiranjem je stvoren bitan preduslov za politicku kontrolu onoga sto se uobicajeno oznacava kao “tajna policija", ali se radi tek o necemu sto tek dokazati djelu.

D. Vukovic