CELOVITO SVEDOCENJE POSLEDNJEG PREDSEDNIKA PREDSEDNISTVA SFRJ STIPE MESICA PRED HASKIM SUDOM (2)

Tudjman i Milosevic su se saglasili sa etnickim ciscenjem i prosirenjem vlastitih granica, a nakon sastanka u Karadjordjevu marta 1991. Hrvoje Sarinic je odlazio u Beograd a Smilja Avramov je dosla u Zagreb radi razrade pojedinosti sa sastanka, posle cega je osnovano poverenistvo za crtanje karata

Vjesnik

Tudjman i Milosevic su smatrali da bi se pomijeranjem stanovnistva mogla promijeniti i podijeliti Bosna. Zato je Milosevic formirao RS, a Tudjman HZ-HB. U tom su se pogledu Tudjman i Milosevic slagali. Od pocetka formiranja drzava u bivsoj Jugoslaviji sastali su se 48 puta. Zamislite kako bi apsurdno bilo da su se Hitler i Cercil sastali toliko puta tijekom Drugog svjetskog rata. I ovdje je to bilo suludo: vodili smo obrambeni rat, a istodobno su se poglavari drzava sastajali. Suglasili su se s etnickim ciscenjem i prosirenjem vlastitih granica. Zato Milosevicu nije bilo stalo kada su Srbi pobjegli iz Hrvatske posle operacije "Oluja". Sve se to temeljilo na sporazumu. Nisam htio prihvatiti tu filozofiju niti koncentraciju vlasti na jednom mjestu umjesto parlamentarnog sustava. Sada u Hrvatskoj imamo tendenciju prema totalitarnoj drzavi.

Sastao sam se s Borisavom Jovicem u veljaci 1991. Rekao mi je da njih ne zanimaju Srbi u Hrvatskoj, da ih zanima 66 posto Bosne i Hercegovine i da ce to zauzeti. Rekao sam Jovicu: Ako nemate ambicija prema Hrvatskoj, internacionalizirajmo bosanski problem i sprijecimo rat razgovorima i pregovorima. Kada kazem "internacionalizacija" mislim na ukljucivanje medjunarodnih i europskih mehanizama. Rekao sam Jovicu da je srpska politika naoruzavanja Srba u Hrvatskoj preko JNA samoubojstvena jer ce se i Hrvati naoruzati sto ce dovesti do sukoba. Buduci da su Srbi predstavljali samo 12 odsto stanovnistva, to bi znacilo da ce Srbi u Hrvatskoj nestati.

Podela Bosne

Buduci da je u Karadjordjevu zaustavljeno Hrvatsko proljece, htio sam da se sastanu negdje drugdje. Tudjman mi je rekao kako nije vazno gdje ce se sastati, i da se ne mogu sastati u cetiri oka nigdje drugdje. Hrvatsko je vodjstvo s nadom ocekivalo Tudjmana da se vrati sa sastanka u Karadjordjevu. Kada se vratio, bio je sretan. Rekao je kako je Kadijevic obecao da armija nece napasti i kako se Milosevic suglasio da ce Hrvatska dobiti teritorij Banovine i Zapadnu Bosnu: Kladusu, Cazin i Bihac. Upitao sam Tudjmana zasto ce to Milosevic uciniti, jer u tome nije bilo nikakve logike. Srbija ce zaratiti u Bosni i cijeli ce svijet biti protiv nje. Hrvatska se nece zaratiti vec ce steci teritorij. Tudjman je rekao da ne znam povijesne presedane toga. Poslije Karadjordjeva, Hrvoje Sarinic, predstojnik Tudjmanova ureda poceo je odlaziti u Beograd, a Smilja Avramov, Miloseviceva savjetnica, dosla je u Zagreb. Mislim da je to bilo radi razrade pojedinosti sa sastanka u Karadjordjevu, sto je bilo nelogicno jer smo bili zaraceni.

Savetnici i mape

Poslije Karadjordjeva sazvao sam redovni sastanak Predsjednistva SFRJ. Tudjman mi je rekao da ce Milosevic i Veljko Kadijevic, ministar obrane, malo kasniti, pa sam zatrazio odgodu pocetka sastanka. Bogic Bogicevic, predstavnik BiH u Predsjednistvu SFRJ upitao me da li znam o cemu se razgovaralo u Karadjordjevu. Izetbegovic je rekao da bi to i on htio znati. Rekao sam Bogicevicu i Izetbegovicu, i svima ostalima na sastanku, da znam samo ono sto se pjeva, tj. "Nema vise Alije" - to je tada u Bosni bila popularna pjesma - sto znaci da nema vise Bosne.

Sastanak u Gracu

Poslije sastanka u Karadjordjevu bio sam iskljucen iz razgovora o Bosni. U prosincu 1993, Tudjman me je pozvao u svoj ured i rekao mi kako ometam njegove dogovore s Milosevicem u vezi s Bosnom, jer sam bio rekao da bi Milosevica trebalo objesiti. Tudjman mi je rekao da bi se mogao nagoditi s Milosevicem za mjesec dana. Rekao mi je da odem u Spa u Belgiju. Rekao mi je da ucim francuski, pa bih tada mogao biti veleposlanik u Francuskoj ili Svicarskoj. Nisam mogao javno objaviti kako odlazim uciti francuski posto sam izabran u parlament. Rekao sam Tudjmanu da cu otici mjesec dana na odmor. Zapravo, u sijecnju 1994. sam doista i otisao na odmor. Rekao sam da sam na bolovanju i odmoru.

Kad sam se vratio, pisao sam Tudjmanu. Tudjmanova tajnica Zdravka Busic me zatim nazvala i rekla mi kako Tudjman hoce razgovarati sa mnom. Kad sam se s njime sastao, rekao mi je da nisam ucinio sto sam bio obecao. Rekao sam mu kako sam obecao da cu otici samo mjesec dana, i da je mjesec dana trebalo biti dovoljno za sklapanje nagodbe s Milosevicem.

Sta je odluceno

Bio sam na jednom sastanku s Tudjmanom i Nikicom Valetnicem, koji je bio predsjednik hrvatske Vlade. Tijekom jednog razgovora rekao sam Tudjmanu da je Boban samo zlocinac. Nikica Valentic, koji je bio i Bobanov odvjetnik prije rata, slozio se i rekao da je Boban osudjen zbog 47 kaznenih djela (mislim da su to bila privredna kaznena djela povezana s poduzecima). Tudjman nam je rekao da ne poznajemo Bobana. Tudjman mi je rekao kako je Boban jedini covjek koji izvrsava njegovu politiku i shvaca ga. Ja sam shvatio "njegovu politiku" kao Tudjmanovu politiku u Bosni.

"Humano preseljenje stanovnistva"

Ante Bakovic i Jurica Peric bili su odgovorni za stvaranje HDZ-a u Bosni. Pocetno je clanstvo bilo visenacionalno, u stranci je bilo mnogo Hrvata, ali i nesto Muslimana. To je bilo potkraj 1989. i pocetkom 1990. Otprilike u to doba otisao sam takodjer nekoliko puta u Sarajevo. Prvi predsjednik HDZ-a u BiH bio je dr Davor Perinovic. Smijenili su ga jer je Zagreb shvatio da je njegov djed Srbin. To zapravo nije bio pravi razlog, smijenjen je jer je bio "integracionalist". Program stranke u BiH bio je isti kao i program HDZ-a u Hrvatskoj. U pocetku je izmedju Muslimana i Hrvata postojao dobar radni odnos. Prvi predsjednik stranke podrzavao je suzivot. Upravo je to smetalo Tudjmana. Zatim je Stjepan Kljuic postao predsjednik HDZ-a u BiH.

(Nastavlja se)