CELOVITO SVEDOCENJE POSLEDNJEG PREDSEDNIKA PREDSEDNISTVA SFRJ STIPE MESICA PRED HASKIM SUDOM

Tudjman je iskoristio ratnu situaciju

Predsednik Hrvatske je donosio odluke i uredbe koje je trebalo da donosi parlament a u pocetku HDZ nije imao element nacionalne iskljucivosti. Posle Karadjordjeva, Tudjman je ucinio sve sto je mogao kako bi podelio Bosnu

Vjesnik

Stipe Mesic

Izjava svjedoka

Rodjen sam 1934. godine u Orahovici. Zavrsio sam srednju skolu u Pozegi. 1961. diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a 1963. godine polozio pravosudni ispit. Godine 1966. izabran sam u Sabor kao jedini kandidat oporbe. Prema Ustavu mogao se izabrati nezavisni kandidat ako je 100 osoba potpisalo peticiju na sudu. Bio sam jedini koji se to usudio uciniti, i bio sam izabran. Tada se 1971. odigralo "Hrvatsko proljece" i smijenili su me s polozaja predsjednika opcine Orahovica. Godine 1971. sudjen sam zbog nacionalizma i osudjen na dvije godine i dva mjeseca zatvora koje sam proveo u Staroj Gradiski. Vrhovni sud smanjio je osudu na jednu godinu poslije priziva. Poslije toga radio sam u Arhitektonskom studiju, konzultantskoj tvrtki, u kojoj sam se bavio pravnim i komercijalnim pitanjima. Kad je moj direktor otisao u mirovinu, preuzeo sam njegovo mjesto i bio sam direktor do 1990. Nisam mogao raditi kao odvjetnik jer nitko tko je bio osudjen na zatvorsku kaznu, nije mogao raditi kao odvjetnik.

Godine 1989. sudjelovao sam u stvaranju HDZ i bio sam glavni tajnik HDZ. Godine 1990. postao sam predsjednik Vlade Republike Hrvatske u okviru SFRJ. U jesen 1990. otisao sam u Beograd, gdje sam postao potpredsjednik, a zatim predsjednik Predsjednistva SFRJ. U to vrijeme jos su bili na snazi zakoni i Ustav SFRJ. Moje su odgovornosti bile predsjedavanje kolektivnim predsjednistvom, a bio sam i vrhovni zapovjednik oruzanih snaga.

Policija i JNA

Predsjednik Vlade, Ante Markovic, bio je zaduzen za izvrsnu vlast. Predsjednistvo je imalo svu moc. Nije bilo jasne razlike izmedju izvrsnih i predsjednickih ovlasti. Dvije su se grane morale konzultirati. Predsjednistvo je bilo i tijelo koje je svime upravljalo i savjetodavno tijelo. Predsjednistvo Jugoslavije razlikovalo se od Predsjednistva Republike. Predsjednistvo SFRJ donosilo je odluke konsenzusom, dok su se u Republici odluke donosile vecinom glasova. Predsjednistvo Republike upravljalo je snagama sigurnosti, tj. policijskim snagama - MUP-om.

Ministarstvo obrane bavilo se logistikom i obranom. Medjutim, zapovjedalo je Predsjednistvo. Poslije izbora i nakon sto je Hrvatska postala nezavisna, stvari su se promjenile i dobili smo polupredsjednicki sustav. TO je bila samo pod Republikom, a JNA je bila pod zapovjednistvom Saveznog predsjednistva. TO se mogla aktivirati samo u konzultaciji s Predsjednistvom Republike. Kasnije su promijenili Ustav, pa je tada predsjednik Republike mogao aktivirati TO.

Kad sam bio u Predsjednistvu SFRJ bio sam dio kolektivnog vodjstva drzave. Predsjednistvo je odlucivalo o pitanjima rata i mira i uskladjivalo stavove republika medju predstavnicima Jugoslavije u stranim zemljama (op. prev. nejasan izvornik) imenujuci i smenjujuci veleposlanike. Predsjednistvo je bilo i kolektivni vodja JNA. Bilo je zaduzeno za funkcioniranje vlade. Buduci da su se odluke donosile konsenzusom, to zapravo nije funkcioniralo. To osobito vrijedi s obzirom na cinjenicu da se Srbiji nije svidjala federacija. Kad su drzave dobile de fakto nezavisnost, Srbija se uznemirila jer je htjela vlast u Predsjednistvu. Kad sam rekao da cu biti poslijednji predsjednik Jugoslavije, ucinio sam to jer nista nije funkcioniralo. Sve je bilo blokirano, Kosovo i Vojvodinu kao dijelove Srbije preuzela je Srbija.

Osnivanje HND

Godine 1991. vratio sam se u Zagreb, gdje sam postao predsjednik Izvrsnog odbora HDZ-a. Imao sam taj polozaj jer je polozaj glavnog tajnika bio ukinut - to je zapravo bio isti posao. Ostao sam na tom polozaju do izbora, kada sam izabran za predsjednika Sabora. Godine 1994. napustio sam HDZ i ostao zastupnik, premda nisam bio u HDZ. Zatim sam 1995. sa suradnicima osnovao HND, Hrvatske nezavisne demokrate. Ove godine, 1997. HND se ujedinio sa HNS, Hrvatskom narodnom strankom i postao sam potpredsjednik HNS.

Kad je osnovan HDZ, osnivale su se druge stranke. Do toga vremena nisu se mogle osnivati nikakve stranke. Prva registrirana politicka stranka bio je HSLS, Hrvatska socioliberalna stranka. HDZ je osnovan kao zajednica, ne kao stranka, jer smo se bojali da ce komunisti ostati na vlasti i da nece dopustiti politicke stranke. Zadrzali smo naziv i kad je HDZ postao politicka stranka.

Od pocetka HDZ je zapoceo kao pokret, ne kao stranka. Jos uvjek se prikazuje kao pokret. Nema specificnih priklona - lijevo ili desno. Tudjman mijenja pravac prema svojim potrebama na temelju politicke situacije u svakom trenutku. Pokreti su mobilni, ne staticni. Jedini identifikacijski faktor je pojedinacni interes clanova stranke. Sve je jasnije postalo ocito da HDZ hoce ostati na vlasti stijecanjem kapitala. Ako izgube izbore, zadrzat ce utjecaj jer ce kontrolirati kapital. Zato je HDZ usao u sve strukture. Malo je ljudi moglo ostati na vlasti ako nisu bili u HDZ. U procesu privatizacije HDZ je iskoristavao drzavne mehanizme kako bi svojim clanovima olaksao uspon na polozaje koji su znacili vlasnistvo i kontrolu. Na zalost, nisu bili obrazovani menadzeri, pa su mnoga podrucja gospodarstva trpjela. Stoga je HDZ morao imati politicki utjecaj kroz gospodarsku kontrolu i vlasnistvo ako izgubi vlast.

Razvoj nacionalizma

Kada je HDZ osnovan, njegova je prvobitna platforma bila postizanje parlamentarne demokracije i slobodnog drustva. U platformi nema nicega neugodnog. Problemi su se pojavili kada je Tudjman iskoristio ratnu situaciju. Donosio je odluke i uredbe koje je trebao donositi parlament. Prema svojoj prvobitnoj platformi, HDZ je trebao biti demokratska stranka. U pocetku HDZ nije imao element nacionalne iskljucivosti. Na primjer, na referendumu je 94 posto stanovnistva glasovalo za nezavisnu Hrvatsku, 12 posto stanovnistva bili su Srbi. Rastom nacionalizma u Srbiji i nacionalizmom Srba u Hrvatskoj povecao se hrvatski nacionalizam. Pocetni HDZ bio je nacionalni, ali ne nacionalisticki pokret. Nacionalizam se poceo razvijati tek poslije prve srpske pobune. U doba kada je osnovan, u HDZ nije nikada bilo nikakvih teritorijalnih ambicija u odnosu na Bosnu. Poslije pobune u Kninu, Tudjman je na sastancima HDZ izjavljivao (nejasan izvornik) kako ce rezultati biti da ce tri do pet posto Srba ostati u Hrvatskoj. Nismo ucinili nista kako bismo se suprotstavili Milosevicu, koji je prisiljavao Srbe da se homogeniziraju, jer HDZ nije imao nikakvu politiku za to - vec je naprotiv gurnuo hrvatske Srbe njemu. To je bilo razorno.

Razlaz sa Tudjmanom

Tudjman je izjave o kretanju Srba davao unutar uzeg politickog vodjstva. Istodobno, Tudjman je pozvao Belu Tonkovica, vodju hrvatskog pokreta u Vojvodini. Tudjman je ponudio tim Hrvatima iz Vojvodine opciju da dodju u Hrvatsku ako se situacija onde pogorsa zbog Miloseviceve politike etnicke ciste srpske drzave. Tonkovic to nije prihvatio i njegov se odnos s Tudjmanom raspao. Tonkovic je smatrao da bi Madjari, Srbi i Hrvati trebali zivjeti zajedno u Vojvodini.

Nezavisnost je bila glavni cilj HDZ. U to doba, u nasoj platformi nije bilo nicega o etnickim manjinama. U stvari, u svom Ustavu rekli smo da je Hrvatska drzava svih svojih gradjana, ne svih Hrvata. Samo smo u preambuli Ustava stavili povjest stvaranja hrvatske drzave, navodeci da je hrvatski narod stvorio hrvatsku drzavu. U to doba nije bilo nikakvih javnih izjava o podjeli Bosne. Kao predsjednik SFRJ cesto sam koordinirao (v. izvornik) s Franjom Tudjmanom koji je bio predsjednik Republike Hrvatske. Tijekom uspostave HDZ i Hrvatske Tudjman je imao dvije razlicite zamisli o Bosni. Prva je bila u doba kada je htio podjeliti Bosnu i Hercegovinu, ali to nije smatrao mogucim. U to je vrijeme rekao da nema Bosne bez Hrvatske, niti Hrvatske bez Bosne. To je bilo sve do Karadjordjeva. Poslije Karadjordjeva, Tudjman se promijenio. Smatrao je da bi bilo moguce podijeliti Bosnu i ucinio je sve sto je mogao kako bi podijelio Bosnu. To je dovelo do potpunog drukcijeg odnosa prema Bosni i situaciji u Bosni. Tudjman i ja smo se prakticki poslije toga razisli. Ja sam mislio da nece biti moguce podijeliti Bosnu. Austrija, Madjarska i Turska - sve su se one borile da uzmu cijelu Bosnu za sebe.

(Nastavlja se)

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /