DR STIPE SUVAR O PROPUSTIMA DRUGE JUGOSLAVIJE U RESAVANJU KOSOVSKOG PITANJA I SANSAMA DA GA RESI SADASNJI REZIM U SRBIJI

Zastupao sam stav da Jugoslavija mora da bude na Kosovu, ne zeli li da postane Kosovo. Neki Albanci su me sumnjicili da drzim srpsku stranu, a jedan pravoslavni pop iz istocne Srbije poceo je propovjed uzvikom: "Sacuvaj nas, boze, Siptara i Stipe Suvara! Status Kosova ovisi od Amerike i unutrasnjo-politickih zbivanja u sadasnjoj Jugoslaviji i Albaniji

Gordana Susa

"Kosovsko pitanje je eksplozivno izbilo na povrsinu 1968. godine, da bi se za Titova zivota nekako drzalo pod kontrolom, a onda su Albanci ubrzo nakon Titove smrti, 1981. godine, opet izisli na ulice. Pa je Kosovo bilo, ili je to tako izgledalo, i najranjivija slaba tocka SFRJ sve dok Slovenija i Hrvatska 1991. godine nisu proklamirale svoje osamostaljenje", istice u odgovorima na za "Nasu Borbu", dr Stipe Suvar, covek koji je bio u vrhu drzavne i partijske vlasti druge Jugoslavije, kada je kosovski problem eskalirao. Decembra '87, na primer, CK SKJ na 11. sednici razmatra ustavni polozaj SR Srbije i njene odnose sa autonomnim pokrajinama i posle trodnevne rasprave problem Kosova se fakticki prebacuje sa jugoslovenskih na srpske jasle.

- I prije i poslije 11. sjednice CK SKJ iz 1987. godine, priseca se Suvar, bilo je mnogo sjednica partijskih vodjstava i u Jugoslaviji i u Srbiji, pa u svim tadasnjim republikama, clanicama federacije, na kojima se razglabalo o Kosovu. U vrijeme te sjednice bio sam clan Predsjednistva CK SKJ i sjecam se da su jednoglasno usvojeni zakljucci ali ne stoji tvrdnja da je bas na toj sjednici Kosovo prebaceno sa jugoslovenskih na srpske jasle. Jos je CK SKJ izmedju 12. i 13. kongresa, a ciji clan nisam bio, formirao komisiju, na celu sa Milanom Kucanom, koja je predlozila zakljucke o odnosima u Srbiji, izmedju nje kao republike i pokrajina u njezinom sastavu, koji su po Ustavu SFRJ iz '74. imale odredjena prava i na razini federacije i utoliko bile konstitutivni elementi federacije. Ti su zakljucci onda sluzili kao orijentir za angaziranje CK SKJ nakon 13. kongresa, koji je bio u ljeto '68, pa i za izradu i usvajanje amandmana na Ustav SFRJ u novembru 1988. godine.

Tim amandmanima koji su zamenili, dopunili ili ukinuli pojedine odredbe Ustava Jugoslavije iz '74. otvoren je put, kako tvrdi dr Borisav Jovic, za kasnije izmene Ustava Srbije i promenu statusa pokrajine.

- Amandmanima nije bio oduzet status "elemenata federacije", no islo se u susret trazenjima Srbije da neke vazne zakone donosi za citav teritorij, a ne samo za "teritorij izvan pokrajina". Izmjene u Ustavu SR Srbije, kojim je "Srbija iz tri dela opet postala cela" a koje su stupile na snagu krajem marta '89, bile bi moguce i da nije bilo amandmana na Ustav SFRJ, pa prema tome, njima samim po sebi nije otvoren put ogranicavanju nadleznosti pokrajina u republici.

Vi ste bili u partijskoj misiji sa Milanom Kucanom u "Starom trgu" za vreme strajka rudara albanske narodnosti. Da li je tada mozda moglo nesto da se izmeni i cemu su sluzila hapsenja Azema Vlasija, hajka na Kacusu Jasari, sumnjicenja gotovo svih vidjenijih albanskih kadrova.

- Nisam na Kosovo 24. februara '89. godine za vrijeme strajka rudara u "Starom trgu" isao u drustvu Milana Kucana, nego Slobodana Milosevica. Obojica smo govorili politickom aktivu Kosova u Pristini, a onda sam ja krenuo prema "Trepci", a Milosevic koji nije htio ici medju rudare, u posjetu Elektroprivredi Kosova. Pred oknom sam cekao satima, jer me rudari nisu htjeli primiti, bar tako su mi govorili oni koji su posredovali... A sve ono sto sam rekao, kad sam se s rudarima najzad nasao u oknu, moglo se cuti preko televizije.

Azem Vlasi je uhapsen bez znanja ikoga iz drzavnog i partijskog vrha Jugoslavije, valjda u dogovoru Slobodana Milosevica i srpskog vrha s tadasnjim jugoslovenskim ministrom unutrasnjih poslova Dobrosav Culaficem. Predsjednistvu SFRJ je preostalo samo da ostro protestira i da trazi sluzbeni izvjestaj Petra Gracanina, ali, na zalost, na tome je i stalo. Kasnije smo Drnovsek i ja trazili da se Vlasi pusti ali smo u Predsjednistvu SFRJ ostali u manjini. Naravno, da nisam odobravao ni hajku na Kacusu Jasari.

Da li, kada razmisljate o tom razdoblju, mozete i sebi licno ponesto da prigovorite?

- U vrijeme dok sam obnasao duznost predsjednika Predsjednistva CK SKJ od kraja juna '88. do sredine maja '89. usao sam u ostar sukob sa snagama "antibirokratske revolucije u Srbiji, Crnoj Gori, na samom Kosovu i u Vojvodini, a kojima je dirigirao Slobodan Milosevic, pa sam mjesecima bio i fakticki suspendiran zbog zahtjeva za mojim smjenjivanjem. Nisam pri tom imao bas veliku podrsku ni iz Slovenije ni iz Hrvatske, a podrska iz BiH i Makedonije bila je vise saptanje.

Albanci na Kosovu, i ne samo na Kosovu, vec recimo zajedno s Muslimanima u Plavu u Crnoj Gori, znali su skandirati moje ime u znak podrske, ali su me iz njihovih redova i sumnjicili da drzim srpsku stranu. A kakvo je raspolozenje prema meni bilo tada stvoreno unutar razularenog srpskog nacionalizma, pokazuje detalj koji je zabiljezen u tadasnjoj "Borbi": "Neki je pravoslavni pop u istocnoj Srbiji svoju propovjed popratio uzvikom 'Sacuvaj nas Boze, Siptara i Stipe Suvara'!"

U svojem osobnom angaziranju oko Kosova i na Kosovu rukovodio sam se onim sto sam izrekao u zavrsnoj rijeci na 16. sjednici CK SKJ 30. jula 88. godine na kojoj se takodje raspravljalo o tome: "Jugoslavija mora biti na Kosovu, ne zeli li da postane Kosovo".

Bio sam za Jugoslaviju kao federaciju kako je u osnovi uredio Ustav iz '74. i za ocuvanje autonomije pokrajina, iako ne i za autonomastvo u smislu kidanja veze sa republikom u kojoj su te pokrajine, a pogotovo ne i za bilo ciji separatizam i iredentizam u odnosu na avnojsku Jugoslaviju.

U to doba se na Kosovu po prvi put uvodi vanredno stanje.

- Na Kosovu formalno nikad nije uvedeno izvanredno stanje, koje, uostalom, nije ni poznavao Ustav tadasnje SFRJ. Tamo su slati pripadnici specijalne milicije iz svih republika, a bilo je i demonstrativnih pokreta jedinica JNA. Odredjene mjere, koje su mirisale na izvanredno stanje uvelo je Predsjednistvo. Koliko ima istine u tvrdnjama srpske vlasti da su Hrvatska i Slovenija podsticale kosovske Albance "radi separatistickih ideja i zelje za otcepljenjem od Jugoslavije".

- Podsjetio bih javnost da sam bio jedini clan Predsjednistva SFRJ koji je odbio ici na Gazimestan, ne zbog slavne Kosovske bitke pre 600 godina, vec zbog politike koju je tada vodio Slobodan Milosevic. Kao sto prije toga nisam htio ici ni u Centar "Sava" gdje se lomila pogaca.

Za razbijanje Jugoslavije najveca odgovornost spada na snage srpskog nacionalizma kojima se Slobodan Milosevic stavio na celo, sto je omogucilo i Kucanu i Slovencima da zaigraju svoju separatisticku igru a onda i snagama hrvatskog nacionalizma i Tudjmanu da u Hrvatskoj pobijede i postignu svoj cilj.

Prema svemu sto znam i sto sam mogao uociti dok sam bio u Predsjednistvu CK SKJ, pa u Predsjednistvu SFRJ, do avgusta '90. kada su me u Hrvatskoj smjenili i na moje mjesto poslali Stipu Mesica, ni Slovenija ni Hrvatska nisu tada na razini sluzbene politike podsticali kosovske Albance "radi separatistickih ideja i zelje za otcepljenjem iz Jugoslavije". I nisu se samo "zapadne" republike zalagale da pokrajine ostanu konstitutivni element federacije, nego i sve ostale osim Srbije i naravno Crne Gore, ali tek nakon sto je u januaru '89. godine "pala vlada usred Titograda".

U federaciji je svaka republika, pa cak i svaka pokrajina mogla svojim vetom sprijeciti svaku odluku koja joj nije bila u interesu, pa u biti i nije mnogo znacilo to da li ce i koliko drugih glasova biti protiv, mada su se i te kako sklapala saveznistva "razvijenih" protiv "nerazvijenih", "liberalnih" protiv "dogmatskih" itd.

A sta mislite o ideji da Kosovo dodje pod medjunarodni protektorat?

- Sta bi to znacilo da Kosovo dodje pod medjunarodni protektorat. Onda bi u njemu morale biti stacionirane i medjunarodna vojska i medjunarodna policija, zar ne? Doduse, sada su ionako sve drzave nastale raspadom avnojske Jugoslavije pod nekom vrstom medjunarodnog protektorata i diktata.

Dijalog srpske vlasti i Albanaca na Kosovu kilavo ide. Srpski rezim bi bio zadovoljan da im vrati neki oblik politicke autonomije, ali ogromna vecina Albanaca nije time zadovoljna vec trazi Republiku Kosovo.

- Srbi i Albanci kao susjedni narodi, ispremjesani vec vise od hiljadu godina, moraju najzad na pragu treceg milenija naci osnove punog medjusobnog uvazavanja pa i prijateljstva. Kao uostalom i svi narodi na Balkanu od Alpa do Rodopa. Albanci, Srbi i ostali na Kosovu moraju sami iznaci puteve pune tolerancije i suzivota. Valjda ce u tom smislu doci ipak do demokratskog razrjesenja kosovskog pitanja. A sto se tice rezima, oni su prolazni.