Dnevnik

Nacionalni sapat i politicki krik

Nikako sebi da objasnim zasto je veliki broj pristalica crnogorske stamostalnosti lakovjerno nasio na njegovu sladunjavu pricu o crnogorskom interesu. Samoobmanjujuci se da je Djukanovic covjek koji ce Crnu Goru uciniti samostalnom, oni zele da vide ono sto se ne da vidjeti. Hoce da vjeruju u ono sto im cak ni Milo ne obecava. "Milo je Crnogorac!"

Pise: Nebojsa Redzic

Petak, 9. maj

Dva prethodna dana nisam isao na posao, nisam gledao televiziju, niti slusao sta "pouzdani" izvori pricaju o sukobu Momira Bulatovica i Mila Djukanovica. Srijedu sam proveo u Bariju, a cetvrtak u setnji sa Vladimirom koji je rodjen prije tacno dvije i po godine. I, zacudo, nisam se osjetio uskracenim za saznanja koja bi trebalo da mi upotpune sliku sve zanimljivije crnogorske zbilje. Znao sam da ce mi odlazak na posao, u zgradu gdje stoluju "Monitor" i Radio "Antena M" pokvariti raspoloznje. Ne znam zasto, ali od kako su mnogi u "reformisti" Milu Djukanovicu prepoznali covjeka koji ce Crnu Goru na velika vrata uvesti u Evropu, ne osjecam se lijepo dok vrijeme provodim na poslu. Ipak, ne trudim se da bilo kome objasnjavam zasto sa nevjericom i uz pristojnu distancu gledam na crnogorske "reforme" i, pogotovo, na "reformistu" numero uno. Ne, nije u pitanju animozitet prema svemu sto dolazi iz vlasti, mada je mnogo razloga da im se, nakon osmogodisnjeg iskustva, covjek zahvali na obecanom prosperitetu.

Kolega iz "Antene" vec na vratima naseg radija, sasjekao me pitanjem: "Kako si mogao da ides u Bari sa njima?". Pokusao sam da mu objasnim da se nisam pokajao sto sam prihvatio poziv prve crnogorske aviokompanije "Montenegroaerlines" za promotivni let u Italiju. Funkcioneri vladajuce partije i novopeceni Djukanovicevi biznismeni koji su uz nekoliko novinara popunili mjesta u polovnom "Fokeru 28", kolegi se nikako nisu uklapali u sliku o meni. Valjda bi u svojoj dosljednosti trebalo da imam apriorno negativisticki odnos prema svim potezima drzavnog vrha Crne Gore.

Formiranju crnogorske aviokompanije, ipak nisam sklon gledati u zube. Postoji nesto sto ubjedljivo nadilazi okolnosti pod kojima je kompanija nastala, price o zagubljenim milionima dolara, nagadjanja o losim osobinama aviona kupljenog u predizbornoj kampanji. U trenucima dok sam posmatrao zalazak sunca u Bariju, sjetio sam se kako sam prije svega tri i po godine, u vedrim zimskim danima, sa "Radio broda" posmatrao Lovcen i razmisljao koliko hiljada kilometara treba da predjem da bi dosao kuci. Brodom do Barija, avionom do Rima, pa opet avionom do Budimpeste, onda minibusom do Beograda, pa ko zna cime do Podgorice. Kakvog li civilizacijskog dostignuca na zalasku dvadesetog vijeka: za tridesetak minuta, tu preko mora, stici cu kuci. Boze, ima li ista normalnije na svijetu nego funkcionisati i zivjeti po standardima na kojima je moderni svijet odavno otputovao od nas?

U predvecerje Dana pobjede, svratio sam na propali "Miting podrske reformama" u organizaciji Gradjanskog pokreta otpora "Javnost protiv fasizma". Stotinak okpupljenih navelo me je da se upitam: je li to u Crnoj Gori premalo antifasista, ili jos nemamo dovoljno reformista?!

Subota, 10. maj

"Utisak nedjelje" na "Anteni" vec je postao kultna emisija. Uporno se trudim da u komentarima dogadjaja iz minule sedmice, kao voditelj, pronadjem pravu mjeru izmedju zahtjeva profesije i licnog stava. Ipak, nista kao ova emisija ne dozvoljava zamah licnog. Pokusavam sugerisati slusaocima da se sukob u vrhu crnogorske vlasti, nakon price o perperu, referendumu, reformama i privrzenosti zajednickoj drzavi - sveo na borbu za tajnu policiju i Bulatovicevu objavu rata kriminalu. U "zivom" programu novinar ponekad sebi dozvoli izlet iz onoga sto propisuju uzusi profesije: rekao sam slusaocu kako sam saglasan sa njegovim stavom da ce biti "najbolje kada obojica odu u istoriju".

Zacudo, ove subote malo ko je raspolozen da prica o Bulatovicu i Djukanovicu. Emisija se pretvorila u polemiku slusalaca o mjestu i ulozi Josipa Broza u istoriji nasih naroda i narodnosti. Jedva sam docekao kraj. Znaci li rasplamsavanje strasti o onome sto nam se desavalo prije 50 godina da cemo na razjasnjenje onoga sto nam se zbiva danas cekati jos pola vijeka, zapitao sam se na kraju.

Prve popodnevne sate proveo sam u ugodnom caskanju sa dr Novakom Kilibardom. U posljednje vrijeme bez nekadasnjeg zazora odlazim u prostorije Narodne stranke, naravno kada za to imam neki razlog. Zelim da vjerujem kako su Kilibardina razmisljanja dokaz da je civilizovano srpstvo moguce. Nije valjda da su njegovi pokusaji da stranci podari evropski profil razlog sto ga je napustilo pola rukovodstva? Danas je u Tivtu pocela Skupstina "raskolnika" Narodne stranke. "Nece ih pozdraviti ni jedan predstavnik vjera i nacija koje zive u Crnoj Gori", sa gorkim zadovoljstvom rekao mi je profesor.

Zbog "prikljucenja na novu centralu" danas je prestao da radi moj kucni telefon.

Nedjelja, 11. maj

Dugo nisam igrao mali fudbal. Iznenadio me je neocekivani poziv "Anteni M" da ucestvuje na turniru "Mediji 97." skupa sa drzavnom RTV, sa drzavnom "Pobjedom" i paradrzavnom "RTV Elmag". Otkud u tom drustvu "Antena M" i zasto poziv nije stigao "Monitoru", bilo je neuputno tragati. Mislio sam da ce se turnir pretvoriti u druzenje i finu zabavu. Ipak, rivalitet i jurenje rezultata nadjacali su zelju za egzibicijom. U polufinalu smo pobijedili "RTV Elmag" i usli u finale, gdje nas je "Pobjeda" glatko tukla. Sa petnaestak minuta provedenih na terenu dao sam skroman doprinos drugom mjestu.

Uvece, na podgorickom korzou, kolega Seki Radoncic iz "Monitora" objasnio mi je zasto nije dosao u Sportski centar "Moraca": "Necu da gledam rezimske medije", rekao je. I zaista, sve je vise prigovora da se "Antena M" udaljila od nezavisne pozicije. Slavko Perovic bi rekao: "Miloizovala se". Pri tom, ubijedjen sam, niko ne misli na mene. Uostalom, slobodni mediji, po prirodi stvari trpe raznoglasje, slobodne novinare koji ne moraju obavezno misliti isto.

Ponedjeljak, 1. maj

Ne volim ponedjeljke. Pogotovo kada mi dan lose krene. Jutros nisam mogao da upalim automobil, a skoro da sam zaboravio da pjesacim. Opet mi pada na um 15. maj, dan do kada je Vlada Crne Gore produzila Uredbu o registraciji automobila iz bivsih jugoslovenskih republika. Cini mi se da je svaki drugi Podgoricanin nabavio (po bagatelnoj cijeni) automobil iz Berkovica na granici srpskog i hrvatskog entiteta u BiH. Isticu i posljednji dani u kojima se lako moze doci do dobrog automobila, ali... Neki otpor postoji u meni. Da li je mozda prodavac u Berkovicima taj automobil ukrao, oteo, je li prethodno zbog toga neko stradao? Ne, radije cu voziti stari "Ritmo".

Od kada je Anja napunila godinu, a Sasa se nakon bolovanja vratila na posao u Fond za otvoreno drustvo, mnogo vise vremena posvecujem porodici. Opet sam setao sa Vladimirom i pokusavao da saznam detalje sa sjednice GO DPS. Zovu me iz Radio Indeksa, opet mi se nakon jednomjesecne pauze javljaju iz B92. Objasnjavam im da se zasjeda iza strogo zatvorenih vrata i da je do informacija tesko doci. Predvece stize saopstenje: Djukanovic je opet potpredsjednik DPS-a, "obezbijedjeno jedinstvo u svim bitnim pitanjima". Kompromis na vidiku?! Samo na javnoj sceni. Iza nje, Bulatovic je potucen na svim poljima i sada samo od Djukanovica zavisi hoce li njegov poraz biti castan, ili ce ga premijer dotuci. Sumnjam da ce odmah ici tako daleko. Zeljno ocekivan, Milo Djukanovic je uvece na TV CG govorio o privatizaciji. Covjek zaista zna da se bavi politikom.

Moj kucni telefon i dalje je u kvaru.

Utorak, 13. maj

Utorak je za mene definitivno najnaporniji dan u sedmici. Treba napisati tekst za "Monitor", a to zahtjeva valjda svu onu energiju koja se na nekom "normalnom" radnom mjestu rasporedi u pet radnih dana. Poznati podgoricki zaropek sa 30 stepeni u hladu, dodatno ubija zelju za svakom aktivnoscu. Ponekad sam sklon da legendu o crnogorskoj lijenosti objasnim klimatskim faktorom. Zaista, neko bi morao sa aspekta nauke ispitati da li je crnogorska nesposobnost da valorizuje rajske darove prirode geografski determinisana. Od 650.000 stanovnika koliko ima Crna Gora, rekao je sinoc na TV CG premijer Djukanovic, 380.000 je na "drzavnim jaslama".

Veceras je na Televiziji u istom terminu, na sopstveni zahtjev, gostovao predsjednik Bulatovic. Omrsavio je, osijedio, ali je i ovoga puta pokazao "visok stepen privrzenosti" SR Jugoslaviji.

Srijeda, 14. maj

Onaj dio ljudi koji se obicno naziva "politickom javnoscu" dan uoci "istorijske" sjednice crnogorskog parlamenta, glasno komentarise utanaceni "kompromis" u vrhu DPS-a, odnosno crnogorske vlasti. Nakon pobjednicke konferencije za novinare (25. marta) kada je objelodanio Djukanovicev poraz na Glavnom odboru, Bulatovic je gubio jednu po jednu polugu vlasti. Nakon premijera i Vlade, iznevjerili su ga policija, drzavni tuzilac, rukovodstvo Univerziteta i konacno Ustavni sud Crne Gore. Kao da tek ovih dana Bulatovic prvi put cita Ustav u kome jasno pise da su njegova ovlascenja u poredjenju sa premijerovim, gotovo beznacajna. Sada je konacno jasno da je partijskoj (sve)moci dosao kraj i to samo zbog toga sto je Milo Djukanovic u predugim godinama DPS vladavine mnogo mudrije od svog "dobrog druga" pribavljao ovlascenja koja mu daju danasnju snagu.

Nikako sebi da objasnim zasto je veliki broj pristalica crnogorske stamostalnosti lakovjerno nasio na njegovu sladunjavu pricu o crnogorskom interesu. Samoobmanjujuci se da je Djukanovic covjek koji ce Crnu Goru uciniti samostalnom, oni zele da vide ono sto se ne da vidjeti. Hoce da vjeruju u ono sto im cak ni Milo ne obecava. "Milo je Crnogorac!" Sapat se pretvorio u krik. Konacno Slavko Perovic nema tapiju na crnogorstvo. Pojavio se neko ko sve to moze mnogo bolje i to, hej, sa pozicije vlasti. Prvi koji je u Crnoj Gori od 1918. godine naovamo odbrusio zvanicnom Beogradu. Pomenuo samofinansiranje. Uravnotezio budzet, nije vazno kako. Ucinio nas "primjerom svega naprednog u ovom dijelu Balkana".

Bruje, zacudo, i brojni intelektualci. Bivsi komunisticki funkcioneri, apartcici i glavni urednici. "Tvrdi Crnogorci" razocarani sto vec nisu ambasadori. Negdasnji disidenti koji su pred svojim suprugama saptackom diverzijom u spajzu podrivali komunizam. Dosadilo ljudima da osam godina tavore u besperspektivnom opozicionarenju. Sve sto je bilo na prodaju, prodato je.

Cetvrtak, 15. maj

Stigao je i taj, dugo ocekivani dan i "istorijska" sjednica crnogorskog parlamenta. Iako nemam obicaj da citiram, pogotovo ne sebe, sjetio sam se zavrsetka sopstvenog teksta iz pretposljednjeg "Monitora". Najavljujuci sjednicu Skupstine napisao sam: "Kompromis, koga u potaji prizeljkuje clanstvo sa Svetozarom Marovicem na celu, mozda ce usloviti da se umjesto celnika i poslanika vladajuce partije, 15. maja svadjaju jedino narodnjaci". Mislim da necu omanuti.

Priznajem, dosadilo mi je DPS pozoriste. Osam godina, na srecu i zadovoljstvo lakovjernih, igraju jednu te istu predstavu. U Podgorici, vec sesti dan traje Festival internacionalnog alternativnog teatra. Veceras idem na predstavu ulicnog pozorista iz Austrije.

Kucni telefon i dalje mi ne radi. Danas je posljednji dan da platim racun za mobilni. Cemu zivot bez alternative.

(Autor je novinar crnogorskog nezavisnog nedjeljenika "Monitor")

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /