Kakvi su dosadasnji efekti otvorenog sukoba u vrhu crnogorske vlasti?

I dok je, kao logicna posljedica sukoba, doslo do preraspodjele moci u najuzem rukovodstvu DPS, cini se da je izostao ocekivani pad rejtinga same partije. Sudeci prema istrazivanju agencije "Damar", sprovedenom uoci prvomajskih praznika, popularnost Demokratske partije socijalista neznatno je ispod nivoa dosegnutog u vrijeme izbora. Koliko god da to govori o samim socijalistima i njihovom birackom tijelu, toliko se kroz to ocituje i nedostatak prave i za vecinu prijemcive alternative. Zbog toga ce i biti moguc paradoks - da sukob unutar partije na vlasti moze ozbiljnije okrenuti tocak demokratizacije nego vecina dosadasnjih opozicionih zahvata.

Dragoljub Vukovic

Sukob u vrhu crnogorskih vladajucih socijalista tinjao je relativno dugo, a onda je buknuo svom silinom na prvoj u nizu sjednica partijskog Glavnog odbora krajem marta. Na prvi pogled se cinilo da lider DPS i predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic raspolaze izuzetnom politickom moci i da je bilo kakvo oponiranje njemu unaprijed osudjeno na neuspjeh. Premijera Mila Djukanovica, prepoznatog kao glavnog Bulatovicevog protivnika u partiji, mnogi su vec vidjeli kako porazen napusta politicko popriste. Medju takvima je bilo i onih koji su trostrukog predsjednika Vlade vec vidjeli u zatvoru.

Pocetni utisak o Bulatovicevoj izrazitoj nadmoci poceo je, medjutim, da blijedi relativno brzo poslije njegovih prvih ofanzivnih poteza. Logisticka podrska koju su mu pruzali rezimski mediji u Beogradu, predstavljajuci sukob u crnogorskom vrhu prvo kao obracun sa separatizmom u vlastitim redovima, a potom kao brobu protiv kriminala ("Tek ce se videti ko je Milo Djukanovic"), ispala je krajnje kontraproduktivna. Ta podrska je - "vise nego ista drugo - u crnogorskoj javnosti ojacala uvjerenje da Bulatovic "dejstvuje" po komandi Slobodana Milosevica. Ono sto je nekada bila prednost, u ovo vrijeme je moglo biti samo hendikep, jer akcije predsednika Srbije ne kotiraju se vise tako dobro na crnogorskoj politickoj berzi. Protiv Djukanovica, a za racun Milosevica, nije se mogla dobiti bitka ni u vlastitoj partiji, pogotovo kada je postalo jasno da premijera bezrezervno podrzava treci jaki covjek DPS-a i predsjednik crnogorskog parlamenta Svetozar Marovic. NJegova potpora je ne samo snazila Djukanovicevu poziciju unutar partije (niksicki odbor DPS sugerise da se obesnazi Djukanoviceva ostavka na funkciju potpredsjednika partije), vec je na pozadinu sukoba bacala drugacije svjetlo od onog koje je zeljela da istakne probulatoviceva propaganda.

Iako se jos nije desilo nista sto bi se moglo oznaciti kao finale sukoba, nije tesko ustanoviti cije su pozicije sada jace nego prije mjesec i po dana. Iako je i dalje predsjednik DPS-a, Momir Bulatovic se u ovom trenutku tesko moze smatrati i prvim covjekom partije. Neuspjeh njegovog "blic kriga" protiv Djukanovica i njegovih pristalica, kao i "greske u koracima", koje je cinio da bi povratio pocetno preimucstvo, dovele su ga u poziciju covjeka koji je zbog sumnjivih ili, blaze receno, nejasnih razloga doveo u pitanje jedinstvo i prestiz partije kojom rukovodi. Malo ko voli slabe, a Bulatovic se u ovom sukobu pokazao upravo takvim. Uz to, prosirio je u Crnoj Gori ionako rasprostranjeno uvjerenje da je u odnosu na Milosevica mnogo nesamostalniji od Djukanovica i Marovica.

Bulatovic je, nema sumnje, svjestan svoje sadasnje gubitnicke pozicije. Da je to tako potvrdjuje i cinjenica da jedino on od kljucnih aktera sukoba nije dao nijedan intervju. Ako se ne racunaju njegova javna obracanja predsjedniku Skupstine Crne Gore i drzavnom tuziocu, i kritika povodom jednog "Pobjedinog" komentara, koju je plasirao pod pseudonimom "Slubza za informisanje DPS-a", Bulatovic se od svoje "pobjednicke" konferencije za novinare nije usudjivao na obracanje javnosti.

Koliko je tesko predvidjeti da je Bulatoviceva pozicija u DPS i Crnoj Gori znacajno oslabljena, jos je teze ne uociti da je Djukanovic postao centralna politicka figura u Republici. (I neki dojucerasnji opozicionari skloni su da u crnogorskom premijeru vide jedinog lidera reformskih promjena i pokreta otpora protiv srbijanske hegemonije). Rezultati posljednjeg istrazivanja javnog mnjenja podgoricke agencije "Damar" upravo to potvrdjuju, kao sto pokazuju i pad Bulatoviceve popularnosti. Svetozar Marovic, cija uloga u dosadasnjem epilogu sukoba u vrhu DPS-a nije jos ozbiljnije procijenjena, ojacao je svoj renome zrelog i razboritog partijskog prvaka i politicara. Ako je sukob u vrhu vladajucih socijalista poceo kao dim, pa buknuo u sazizuci plamen, on sada, zahvaljujuci u velikoj mjeri Marovicu, izgleda kao vatra pod kontrolom.

I dok je, kao logicna posljedica sukoba, doslo do preraspodjele moci u najuzem rukovodstvu DPS-a, cini se da je izostao ocekivani pad rejtinga same partije. Sudeci prema vec pominjanom istrazivanju agencije "Damar", sprovedenom uoci prvomajskih praznika, popularnost Demokratske partije socijalista neznatno je ispod nivoa dosegnutog u vrijeme izbora. Koliko god da to govori o samim socijalistima i njihovom birackom tijelu, toliko se kroz to ocituje i nedostatak prave i za vecinu prijemcive alternative. Zbog toga ce i biti moguc paradoks - da sukob unutar partije na vlasti moze ozbiljnije okrenuti tocak demokratizacije nego vecina dosadasnjih opozicionih zahvata. Ako je rijec i o nusproizvodu, ne moze mu se odreci kvalitet.

Predstojece konstituisanje parlamentarnog odbora za kontrolu SDB, o cemu je opozicija do sada mogla samo da sanja, tek je prva opipljivija demokratska tekovina proistekla iz sukoba u rukovodstvu vladajuce partije. Nagovestava se da bi sljedeca mogla biti otvaranje i profesionalizacija drzavnih medija. Znacaj ovoga trenutka je u tome sto i jedna i druga struka u DPS zele da se legitimisu kao sklone unapredjivanju demokratskih institucija i sirenju gradjanskih sloboda i prava. Koliko dalja konfliktnost unutar vladajucih socijalista bude imala pozitivne efekte po drustvo u cjelini, toliko je i treba smatrati pozeljnom.

Vec je uoceno da se u pozitivne posljedice sukoba u vrhu crnogorske vlasti moze ubrojiti jacanje svijesti u manjoj federalnoj jedinici o vlastitom politickom i ekonomskom interesu, sto nije nuzno u suprotnosti sa zeljom da se ostane u zajednickoj drzavi sa Srbijom. Aktuelizovana je i osnazena parola: "Sa Srbijom Da, pod Srbijom Ne", a Crna Gora je, prvi put od nastanka SRJ, dosla u poziciju da moze ozbiljnije uticati na buducnost savezne drzave. Ako Slobodan Milosevic i bude izabran za predsjednika SRJ, njemu su, prvo Djukanovic, a nedavno i Marovic, jasno porucili da on nije buducnost. Posto je on realnost, kako je u intervjuu "Pobjedi" kazao predsjednik crnogorskog parlamenta, ne treba iskljucivati neki kompromis s njim, ali pri sadasnjem stanju stvari kompromis za Milosevica vise nije dobitna kombinacija.