O UGROZENOSTI GRADJANSKIH PRAVA U HRVATSKOJ

Drzava u kojoj pripadnici politicke policije, Sluzbe za zastitu ustavnog poretka, imaju ovlasti "uci u tudji dom i druge prostorije" i tamo "obaviti pretragu bez pismene naredbe", pa k tome jos "privoditi osobe" ili "oduzeti predmete koji mogu posluziti kao dokaz" - kao sto je to 11. travnja obznanjeno u "Narodnim novinama", u svrhu pustanja u optjecaj novih iskaznica za momke u koznim mantilima - moze se nazvati jedino policijskom drzavom ciji je temeljni smisao u potencijalnom ili stvarnom teroru nad vlastitim gradjanima. Hrvati su specificni utoliko sto im je trebalo "tisucu godina sna" da bi se jednoga jutra probudili u globalnome pritvoru: tamo su razvili zastave, izabrali poglavicu i kliknuli "Zivjela sloboda!"

Svrha ove biljeske nije da razglaba kada su i pod kakvim okolnostima prihvaceni skandalozni zakonski propisi koji policiji daju tako svinjske ovlasti, niti cija su "svjetska iskustva" i paranoicne tlapnje pri tome koristene, vec da ukaze na banalnu istinu kako u danasnjoj Hrvatskoj (vise) i ne postoji gradjanin kao politicka cinjenica, vec gradjanin kao policijska cinjenica, da je u opjevanim "domovinskim nacelima" uspostavljena potpuna prevlast drzave nad pojedincem, prevlast "ustavnog poretka" nad osobnom slobodom, prevlast sustava nad privatnoscu... a sve to ima veze s civilnim zivotom koliko i mozak Ivana Penica sa slobodnom mislju.

Hrvatskim ustavom zajamcena "jednakost svih gradjana pred zakonom" ispostavlja se dakle iskljucivo kao jamstvo predstavnicima zakona da sve gradjane jednako maltretiraju. I to "bez pismene naredbe" jer se upravo tim nacinom osigurava "zastita ustavnog poretka". Dobro je o tome voditi racuna dok gledamo plakate na kojima hrvatske mladice privode i lemaju krvozedni milicajci s petokrakama na sapkama, a smjerni propagandist nam sapuce razmisli i sjeti se...

U osnovi je, naime, uvijek nekakav dom i pravo stranca da u njega upada "bez pismene naredbe", ponasajuci se kao legitimni silnik. Ideja hrvatske drzave, medjutim, podrazumijeva postojanje gornjeg i donjeg doma. Velicajna parola "svoji na svome" odnosi se samo na nas kolektivni identitet, na nas kao Hrvate, oslobodjene zahrdjalih jugoslavenskih okova, a kao gradjani imamo pravo biti "svoji na svome" samo dok nam na vrata ne pokucaju momci u koznim mantilima, pokazu nove iskaznice SZUP-a i pogledom nam poruce kako nije dobro postavljati suvisna pitanja. Ovisno o tome tko ce prvi otvoriti gubicu, dijalog dakle moze imati samo dva moguca pocetka:

a) Jeste li za kavicu?

b) Jeste li za Hrvatsku?

Viktor Ivancic